Posle kanjona, ramena pocinju da bole sve vise, vreme se kvari pa slika vise nije bilo, bar ne nekih zanimljivih. Napravismo jednu jedinu pauzu za kafu na Zlatiboru i bez stajanja zavrsismo put do kuce umorni ali zadovoljni.
Sve ukupno predjosmo oko 1700km u tih 5-6 dana. Put sam po sebi nije fascinantan niti mozda zanimljiv drugim ljudima posto su pravci prilicno standardni, ali je posluzio svrsi: otvorio je sezonu sa solidnom kilometrazom, osvezio je mozgove od poslovnih muka, i malo razmrdao avanturisticki duh, izmoren tokom zime. Ono sto je nama bilo najzanimljivije je upravo to sto nismo imali definitivne ciljeve i vremenske odrednice. Skoro svaki dan smo smisljali gde cemo i koliko cemo putovati sutra.
Sezona je ovim zvanicno otvorena. Nisam pisao puno, vise sam objasnjavao slike, grubo nabacujuci informacije, a sledeci putopis, ako smem da najavim unapred, ce biti malo interesantniji. U planu su svajcarski Alpi, ali o tom po tom...
PS
Hvala svima na dosadasnjim komentarima i pohvalama!