Jump to content

Moto Zajednica

Pravo na jug, pa na levo krug

Recommended Posts

  • Drug član, 1366 postova
  • Lokacija: Kraljevo
  • Motocikl: Orion craus 49

Sjajno, skoro kao da sam se vozio sa vama. Pohvale "oratoru" za ovo dokumentovano putešestvije, Albanija nam je jedna od potencijalnih destinacija slijedeće godine. Pozdrav iz Banjaluke!

Samo napred! Albanija je kao neistražena škrinja. Taman misliš da više nema šta da te oduševi, a ono iza krivine iskoči potpuno novi i drugačiji horizont. :takoje:

 

Przi ga majstorep.s. dajte malo vise slika

Ne znam da li sam negde pomenuo da smo na putu izubili (izgubio <_< ) primarni aparat. :neznam: Ostao je jedino Brkijev koji je korišćen velikom većinom za sličke iz vožnje. Primetićeš da sam na 99% slika isključivo ja i to u vožnji. Sve grupne i iscenirane fotke, kao i video materijali su ostali negde u Deskati. :'(

 

@ srrdjan, Gliga, Dr.Mracni, JohnyB

Hvala na čitanju i podršci. :takoje:

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1366 postova
  • Lokacija: Kraljevo
  • Motocikl: Orion craus 49

Trećeg dana smo ustali oko pola sedam gledajući da se organizujemo i što pre pođemo. Ispred nas je Krf, a ako vreme dozvoli i deo kopnene Grčke. Pakujemo sve stvari nazad u kofere i iz više puta snosimo svu robu do motora. Doručak i kafa i već je devet! Ipak nismo ustali na vreme. Naravno, ne tražimo vlasnika da se oprostimo, kao i komšije vrata do nas – Prizrence.

 

Saranda nas neko vreme vrti u krug, ali na kraju uspevamo da se iskobeljamo put granice. Ispred nas je odličan put i pravo vreme za vožnju. Kasno jutro sa svojih dvadesetak i nešto stepeni je istiniti ambasador vozačke nirvane. Šteta što takvi uslovi leti veoma kratko traju. Vrlo brzo se čovek oseti kao beduin, kamilar u sred nepregledne severnoafričke dine gde mu ni beli ogrtač ne pomaže da se izbori od navalentne zvezde koja prži i suši.

 

Saranda-albania-8581742-1024-768.jpg

Saranda - fotografija je preuzeta sa interneta

 

DSCN8417.jpg

 

Ubrzo opet makadam. Albanija nas izgleda ispraća istim običajima kojim nas je dočekala. Lepa brašnjavita podloga, i opet pesak u zubima. Dolazimo do starog ilirskog, kasnije rimskog, vizantijskog i mletačkog grada Butrint. Turista je skoro pa ništa tako da smo u nedoumici. Pažnju nam privlači mala skela koja vuče vozila preko kanala sa slanom vodom. Skeledžija nas zove da se uglavimo ako hoćemo u ovoj turi. Hoćemo!

 

DSCN8444.jpg

 

DSCN8437.jpg

 

27650840.jpg

Skela - fotografija je preuzeta sa interneta

 

Dalje vozimo kroz vinograde, voćnjake, livade i njive. Oseća se prisustvo agrarne kulture Grčke.

 

Na albanskoj granici pešaka nosimo dokumenta do granične patrole zaobilazeći kolonu i nadajući se da ćemo biti ispoštovani kao bajkeri. Tako i biva. Čas posla završavamo neizbežnu granično-birokratsku politiku i službenik nam pokazuje da idemo. Sedamo na motre i dolazimo nazad do rampe. Niko je ne diže ceo minut i ja počinjem da sviram. Sviram opet; Brki takođe negoduje. Iz glavne zgrade istrčava graničar vičući i gestikulirajući nešto. Ja mu objašnjavam da smo prošli sva sr..nja sa dokumentima. Tera me da ugasim motor i da otvorim kofere. Brkiju ne želi da buta po vešu i stvarima. Otključao sam kofere i pustio ga da rovari. Počeo je od znojavih neopranih čarapa i gaća koje su bile u kesi, preko konzerviranih pasulja i graškova do alta i rezernih unutrašnjih guma. Najviše pažnje mu je privukla cigla od kila cedevite. Hmmm, treba mu objasnit da je to sok:

- Gospodine, to je sok od limuna. Taj prašak pomešan sa vodom daje odličan napitak.

 

Otvara je i miriše. Opet viče i zove kolegu da mu prevodi, a ja ponavljam:

- To je ekstrat soka. Donesite vode da vam napravim po jedan.

- Jel nosite drogu? - ,pita ovo drugo, veselije službeno lice.

- Ne!

- Zašto ne? Trava je npr. super. - ,dodaje sa ozarenim smeškom.

- Pa, - šta da mu kažem - prestali smo. Odavno smo postali ozbiljni. Može pivo ako imate!

 

Prevodi kolegi i zajedno se smeju. Dižu rampu i mašu nam da prođemo.

Do grčke granice razmišljam o ovom zaustavljnju. Motam po glavi i zaključujem da su im moje manjerke sa katancima bile sumnjive. Takođe razmišljam i o sinoćnjem susretu sa gazdom hotela i njegovom ponudom za biznis. Da smo je prihvatili, sigurno bi u prethodnom pasusu završili ovaj putopis. :)

 

U Grčku ulazimo sa blagim zadržavanjem, ali bez ikakvih problema. Nekako nam se tu ponovo prikrao osećaj slobode i spokoja i ponovo smo kao kod kuće. Ubrzo kroz seoske lavirinte stižemo do Igumenice. U gradu, u glavnoj ulici do doka je saobraćajni kolaps, ali Grci imaju poštovanje prema vozačima na dva točka. Bukvalno nam svi mašu da se promuvamo, uglavimo, prođemo da nas je prosto sramota. Ulazimo u luku i u prvoj trafičici za prodaju karata se raspitujemo za trajekt i vožnju do krfa. Mlada i simpatična biletarka (ako je tako mogu nazvati) pokazuje prstom preko naših ramena na trajekt koji upravo kreće. U deliću sekunde smo opet na sedlima i jurimo ka vratima koja se dižu. Sviramo i vičemo. Primećuje nas službenik koji vadi pištaljku i signalizira sledećem, koji takođe pištaljkom signalizira sledećem... Trajekt je ogroman i ovo je valjda provereno najbrža metoda slanja informacija na glasnom brodu te vrste. Trajekt utišava motore, vrata se spuštaju. Nisam stigo ni drugi točak da popenjem, a već su mi tražili kartu:

- Nemamo karte. Kupićemo na brodu.

 

O neeee. Naljutio sam dosta ljudi koji stoje do samih vrata. Što službenika sa oružijem, što turista. Izbacuju nas nazad uz salvu psovki pretpostavljam. Sve što sam u tih par sekundi razumeo je da se karte ne mogu kupiti na brodu, već isključivo u trafičicama gusto naseljenim na ivici doka.

Opet tražimo kartu, ali ovog puta za prvu sledeću vožnju jer nam je ova otperjala ispred nosa. Sati je podne i minut, a prva vožnja za Krf je u dva, plus dva sata do tamo, plus dva do Vida, plus dva za obilazak Samog Krfa i plus dva za nazad. Počinjemo da se pitamo koliko je pametno čekati skoro ceo dan a ne pomeriti se iz mesta. Sa jedne strane tasa je obilazak mauzoleja i odavanje pošte palim srpskim borcima u prvom svetskom ratu, a sa druge je vreme provedeno u potrazi za hondinim servisom i konačnom sređivanju Brkijevog transalpa. Velika nedoumica, ali ipak teramo dalje i idemo da sredimo makinu kako bi ostatak puta provezli kao ljudi. Krfu obećavamo da ćemo se vratiti.

 

DSCN8451.jpg

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • ENDURO, 1344 postova
  • Lokacija: Vrčin
  • Motocikl: Honda XR600R

A tek je utorak, aaaaa! <_<

 

Tekst je odličan, sviđaju mi se komparacije, slike (iako sa sekundarnog aparata) isto rasturaju, u početku mi je "smetao" način na koji su editovane al' se skroz uklapaju uz priču, prašinu, ruralna okruženja & slično.

 

Jedva čekam nastavak :Mina:

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1366 postova
  • Lokacija: Kraljevo
  • Motocikl: Orion craus 49

Gazimo najmoderniji autoput u ovom delu Evrope. Grci su ga završili pred olimpijadu 2004. godine, a naš prijatelj Nevoljica (koga smo sreli u Al) konstatuje da su upravo zbog njega upali u ogromnu dužničku krizu.

 

DSCN8468_zpsfcebea1e.jpg

 

Par okom zabeleženih detalja:

- na svakih 10 metara je ulična rasveta u skoro celoj dužini auto puta;

- gledali su da ga isprave do krajnjih granica i nisu birali mesto za most ili tunel; mostovi su -nestvarno duboki, dok su tuneli dugački i do 5 km;

- umesto klasičnih obaveštenja na aluminijumskim tablama ovde su korišćene led table junačkih kvadratura;

- kamene odbrane od odrona i erozija su čak slagali po boji kamenja (red od 3 metra belog, zatim 3 metra tamnog stenja...)...

 

DSCN8470_zpsfd65abb7.jpg

 

41595306_zps422b4867.jpg

 

Na tom delu puta Brkijev motor kulminira. Nikako mu ne ide preko 60! Pošto je to za moj motor gušenje (visoka treća) odlučujem da se odapnem vozeći petom u niskim obrtajima (oko 90) i da ga sačekam na 20-30 kilometara. Taj ciklus toga dana ponavljamo u nedogled. Malo vozim sa njim, zatim u par ciklusa hladim mašinu. Na Brkijevom licu se ogleda prvi ozbiljan umor i nezadovoljstvo. Nije mu lako...

 

Posle nepunih sto kilometara odvajamo se za Janjinu nadajući se da će maler da produži put Soluna. Tražimo prodavnicu hondinih delova ili kakav ozbiljniji servis. Dobijamo upute na paprčetu papira i stižemo do ozbiljne radionice ispred koje je parkiran buljuk jednocilindraša. Grci uglavnom voze enduro i hard enduro motore. Na njih smo ubedljivo najviše nailazili. Brki pokušava da otvori vrata, ali JOK! Maler je ipak pošao sa nama i to neraspitujući se za put do servisa, stigao tačno pre nas da pomogne vlasniku da zatvori radnju i da ode na popodnevni odmor od par sati. Ok maleru, pobedio si. Vraćamo se autoputu i našoj prežvakanoj agoniji nadajući se novom zalogaju sreće već negde niz put...

I dalje teramo sami u ciklusima. Na jednoj od zajedničkih pauza Brki se po prvi put žali da se ne oseća dobro. Nekako uspevamo da istrajemo do Metsova. Tri je posle podne i red je da jedemo. Stali smo pored puta u neki polu šumarak i debelu hladovinu. Vadim konzervu ćufti u sosu i već dlanovima počinjem da je varim. Pored nas se zaustavljaju dva momka na motorima bez kaciga – lokalci. Brki razvlači kore sa njima i traži majstora:

- E, ajmo sa njima. Njihov ortak popravlja motore i ima radionicu. Ajde da vidimo da li može nešto da uradi.

 

Gledam u ćufte; gledam u Brkija. Sa suzom u oku ih vraćam u kofer. Idemo ka majstoru... Momci nas vode do obližnje taverne gde se okuplja lokalna enduro banda.

 

DSCN8483_zpsdcd0f1dc.jpg

 

Brki se nalazi sa majstorom i počinje o problemu. Ja naravno, vadim ćufte. Krajičkom oka vidim spakovanu mašinu koja potseća na xt600. Prilazim i tražim vlasnika. Od onolike rulje javlja se baš naš majstor sa rečenicom da ga je on lično sklopio od više različitih motora i agregatom XT600. Pružam ruku da se upoznamo:

- Marjan.

- Zoran.

Čudno ime za Grka.

- Je l znaš ti srpski Zorane?

- Kako ne bih znao! - odgovara na srpskom. Ja sam Makedonac!

 

Opa brale. Pa naš majstor je NAŠ majstor! Istog časa nas poziva u tavernu da uz piće porazgovaramo o motoru. Uz svaku turu piva stiže i fina zakuska. Ili je to džiga sa roštilja, tost hleb i paradajiz, ili prženi krompir sa sirom i krastavcom... Kaže da je ovde običaj da putniku izneseš jelo. Sedeli smo preko dva sata čekajući da Zoranov gazda otvori servis. Ovde svi rade dvokratno i beže sa sunca i svojih radnih mesta od tri do pet. Za to vreme Zoran je toliko navalentno hvalio svoje veštine da je postao ozbiljno sumnjiv. Kulminirao je sa rečenicom: Ja sam najbolji majstor za motore od Igumenice do Soluna! Hmmm, videćemo.

 

DSCN8482_zps2c9ab317.jpg

 

Došlo je pet. Sprovodi nas kroz uličice Metsova. Nisam ni znao kakav fantastičan gradić leži na par stotina metara u rupi od nas. Ulice su uske asfaltne ili popločane kaldrmom. Sve su strme i krive, a ograđuje ih specifična arhitektura – kuće od kamena i drveta. Prava mediteranska bajka.

 

DSCN8488_zps8a79f3d8.jpg

 

DSCN8489_zpsa16d9b02.jpg

 

82075527_zps61b29e81.jpg

 

Zoran blago pripit tera XTa nezdravo po njega i sredinu. Moramo da jurimo da nam ne pobegne. Imam utisak da ću nekom koferom da odnesem, bar nogu. Stižemo do radionice koja se nalazi na prirodnoj terasi i sa koje puca neverovatan pogled na grad i okolinu. Ja konačno zaskačem haubu rashodovanog automobila i napadam moje ćufte. Brki oslobađa karburator i gume u njemu za nepunih deset minuta. Šta ti je trening... Vrtimo se po radionici jureći Zorana koji se zavlači po nekim prostorijama odlažući da nam pruži pomoć. Napokon se sudaramo sa njim i u par rečenica u imperativu dobijamo njegovu pažnju i vreme. Gospodin majstor vadi sanitarni silikon i u debelim namazima maže li maže osteljive gumice! Sve mi se smračilo. Već vidim Brkija i sebe kako kampujemo ovde bar deset dana dok nam orginalni delovi ne stignu poštom.

- Ej bre! Da l si normalan! Pa gde toliko silikona! Ta guma mora da radi i da se izvrne kao čarapa pri najslabijem vakumu.

Ne vredi mu objašnjavati. Brkiju je još više pozlilo pa napušta odaje... Pokušavam da naš boravak ovde svedem na minimum i teram Zorana da spakuje sve nazad ne bi li videli da li upšte imamo makar onakav motor kakav je do tog trenutka bio. Zoran me uporno ubeđuje da prenoćimo u Metsovu i da sutra na tenane rešimo problem. Naravno odbijam ga jer mi se obrće želudac od muke.

Sve je vraćeno nazad i Brki pali mašinu. Opet dimčina na visokim obrtajuma, ali za divno čudo motor je u voznom stanju. Ćao Zoki!

Želimo da se oprostimo i od Metsova ali nam ne ide. Tražimo pumpu u ulici od stopedeset metara u koju smo upućeni, ali pumpu po treći put ne vidimo. Da li nas svi građani ovog grada zafrkafaju ili smo u zoni sumraka? Stajemo na pola pomenute ulice i opet pitamo za pumpu. Kažu da nam je iza leđa. Iza naših leđa stvarno pumpa – aparat i pištolj u kući! Ćao Metsovo!

 

123_zps74ffcafd.jpg

  • Podržavam 4

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1366 postova
  • Lokacija: Kraljevo
  • Motocikl: Orion craus 49

@Doktor

Mene je iznenadio detalj. Nisam video to do sad.

 

Žao mi je što nemam slike Zokijevog XTa da vidite kako ga je zbrdžio majstor. :D

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 135 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: BMW r1250gsa

Vrlo sam se nauživao čitajući tvoj putopis i prizivajući situacije i razna sećanja sa ovog septembarskog puta (ja sam taj Nevoljica sa ženom na vise asfaltno orjentisanom motoru...)

Ubedljivo najlepši je jug Albanije ali i razne grčke vrleti, prevoji na preko 2700 metara, kao i ovi gradići poput Metzova....

Stvarno ti je odlično pisanije... kao i stilske figure... pored Doktora koji je broj jedan svih vremena i jednog lika Sveriana koji je takodje, izmedju ostalih, pravio putopis sa putovanja kroz Albaniju, jedan od boljih, i detaljnijih...

 

Mada bih ja stavio i neku od onih naših fotki sa pumpe (posle Skadra)... Takodje mislim da treba da staviš fotku i onog praseta izpod stolice sa Prokletija....

 

Koliko vidim, putpis nije ni na polovini, tako da čekam drugo poluvreme.... :zdra :takoje: vo:

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja