Jump to content

Moto Zajednica

Maroko

Recommended Posts

  • U prolazu, 15 postova
  • Lokacija: Sisak
  • Motocikl: ZR-7

Redovito budjenje. Spavali smo super.Svega par kampera u kampu. Kazu domacini da je sezona u drugom mjesecu kada je temperatura oko 28 stupnjeva. Tada nema mjesta ni za sator. Znaci dobro smo pogodili. Pakiramo nasu prijenosnu kucicu i krecemo prema pustinji i pjescanim dinama Merzouge. Uzivamo u krajoliku, cesta prilicno dobra. Svaki gradic je poseban na svoj nacin. Ljudi, radionice, trgovine, svega tu ima. Prolazimo kroz nize djelove Atlasa, od kojih 1800 mnv, i spustamo se lagano prema Erachidia i Erfoudu. Vidno je da putujemo prema jugu. Temperature su sve vece i svako malo stajemo piti vodu. Glad ne osjecamo. Mjesta postaju siromasnija, zapustenija. Ljudi zatvoreniji, povuceniji. Rijetki nam prilaze prilikom zaustavljanja. Mladic na magarcu nas pozdravlja. Pokusava na francuskom. I mi se borimo. Inglis? Nou. Espanjol? Nada.Dojch mozda? Ma kakvi. Francuski i arapski samo. Sory stari, jezicni kanjon je ogroman. Jednostavno ne ide. Smijemo se obojica, klanjamo i pozdravljamo.Svaki na svoju stranu.

 

Kasno popodne se u daljini naziru dine i nepregledna hrpa zutoga pjeska. Uzbudjenje raste, ulazimo u Merzougu. Pjesak posvuda. Stajem i pitam gps gdje nam je prenociste. GPS glup ko tambura, vodi nas najgorim mogucim putem. Na mene se odmah zalijepio domaci diler. Van minit maj frend....ma daj me pusti sad kad mi je najteze. Borim se sa dubokim pjeskom i 400 kila teskom mrcinom. Baca me , noge na podu. Maj frend ne odustaje, ju gona brouk jor motorbajk...ma necu care, pjesak je ko airbag. I dosadan je ko sam vrag, hoce da stanem, a znam sta hoce. I stanem samo da ga se rijesim, a kavac propadne u zivi pjesak ko zlica meda u caj. Naprijed, nazad, kopa, propada, ma nece ga ni red deva izuci sada. Maj frend silazi sa „tomosa“ i strucno razgrce pjesak, gura kawca i eto me vani u sekundi. Eh, sta ti je iskustvo. Pa hvala ti frende, sta cu, zao mi ga, aj da cujem sta sve nudi. Imam hotel usred pustinje, imam deve, imam veceru, ma sve imam, sve nudi, ma cak i nije skup. Mislim si, ajmo isprobati ono cjenkanje. Pitam ga iz zajebancije, jel ima bazen u hotelu, volim plivat nocu. Ma imam kaze on. Mislim da me zajebava. Aj reko da cjenkamo spavanac u pustinji. Moze. Simo tamo, daj, ne daj, vise, manje...daj ruku. Spavanje u hotelu usred pjeska sa bazenom, tusevima za 130 kuna. Ajda vidimo i to. Kaze vozi zamnom. I vozim ja vozim, sve mi neke gluposti padaju na pamet. Slijedim ga van grada po nekom putu, nestale kucice, nestale deve, nema ni puta vise. Mislim si, najebasmo ko zuti. Kazem Ani da se drzi ako bude frke i ako budemo morali strateski uzmaknuti. Odjednom se pojavljuje nekakva gradjevina. Zgodno izgleda. Pitam ga da mi prvo pokaze sobu, a on me odmah vodi unutra. Ana ostaje cuvati makinu sa paprenim sprejem u ruci, za svaki slucaj. Ulazim u hotel...ma sta, hotelcina, plocice, mramor jebote. Svimingpul usred dvorista, lezaljke, ovo, ono. Komfor brate kakav doma nemam. I soba je tu, sigurno 30 kvadrata. Sobetina. Kupaona, tus, wc sve u mramoru. Svaka cast care, covjek si od rijeci. Pada mi kamen sa srca i dogovaram parkiranje unutar hotela. Vozim bajk na zadnja vrata i ravno pred sobu. Morao sam skinuti bocni kofer da prodje kroz vrata. S prozora pogled u pustinju, s vrata ravno u bazen. Kao kralj i kraljica. Da mi je netko rekao, ne bi mu vjerovao. I sve to za 17 eura. Mojoj sreci nema kraja. Skidanje i duuuugacki kupanac u bazenu.

 

Upoznajemo gazdinog prijatelja, vozaca minibusa koji dovozi turiste iz vecih gradova. Upoznajemo i gazdinog brata, vodica deva. Super ekipa, engleski udaraju ko veliki. Nisam ni znao da meni ide tako tecno. Napricali se o svemu i svacemu. Da nam je 10 dana imali bi o cemu lajati.Toliko razlicitosti a toliko zajednickih tema.Skuzili smo da su makaroni ista stvar u rvatistanu i usred pustinje. I oni vole makarone. Ludilo.

 

Gazda je super. Sad kad smo tu, totalno nenametljiv. Postuje privatnost, ne smeta, ni nema ga. Kasnije s njim cjenkam veceru. Dvije ogromne porcije Kus kusa sa hrpom piletine, umak, cola, sprite za 50 kuna. Garant je bilo cijelo pile. Mesine ko u prici. Ne mozemo pojesti.A fino za prste polizati.Nekakvo ljutkasto, a u pozadini slatkasto.Najradije bi u dzepove nametao za kasnije. Klopa uz romanticnu lampicu na stolu. Ovo je ipak najbolji dan do sada. Al vruce je za popizdit. U sobi 40 stupnjeva. Vec je ponoc, a ja mocim rucnike i krevet i tako zamotan spavam 10 minuta. Za 10 minuta sve je suho i opet ista stvar. Tusiranje, rucnici, taman zaspim kad ono sve suho. Iz daljine se cuju bubnjevi. Svirka za turiste koje je bus dovezao iz Marakecha. Spavaju u berberskim satorima duboko u pustinji.Zaspim uz berberske bubnjeve...jednostavno neopisivo...

 

post-23139-0-29919700-1331931280_thumb.jpg

post-23139-0-19785800-1331931286_thumb.jpg

post-23139-0-32931200-1331931294_thumb.jpg

post-23139-0-72195200-1331931300_thumb.jpg

post-23139-0-57044800-1331931304_thumb.jpg

post-23139-0-52195200-1331931310_thumb.jpg

post-23139-0-49677500-1331931318_thumb.jpg

post-23139-0-86121900-1331931321_thumb.jpg

post-23139-0-98364100-1331931327_thumb.jpg

post-23139-0-47256800-1331931335_thumb.jpg

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • U prolazu, 15 postova
  • Lokacija: Sisak
  • Motocikl: ZR-7

Rano budjenje. Vec oko pola osam. Temperatura se vec penje preko 40 stupnjeva. Bit ce danas pakleno. Odlazimo medju dine u pustinju na jutarnju setnju, dok nije pripeklo 5 banki. Impresivna ta hrpa pjeska. Tisuce brdasaca, svako svoju pricu ima. S jedna strane pjesak tvrdo utaban, s druge strane upadas pola metra u njega. Vjetar na svakome prica svoju pricu. Usred dina nekoliko palmi. Oaza. Malo vodice.Lijepa priroda. Slikamo se u svim mogucim pozama. Kreveljenje za pamcenje. Slikamo sve oko sebe. I vracamo se natrag u hotel tragovima koje smo ostavili u pjesku. Pakiramo oprani ves, pozdravljamo sa domacinom i vozimo van iz ovih ludih temperatura. Domacin nas upozorava da uzmemo vode jer ce danas biti pakao. Kaze, rekle mu deve. Zajebant neki.

 

Vozimo natrag za Erfoud jer su nam rekli da je cesta prema Zagori uzasno losa. Ako upadnem u pjesak u nekoj zabiti, mogu jedino gledati u kawca, stoga idemo sjevernom cestom prema Ourazazateu.

 

Paklenih 350 km. Temperatura se brzo i vrtoglavo pocela penjati. Kad je termometar koji sam ponio, pokazao 50 stupnjeva, mislio sam da je kinesko govno krepalo od drndanja na motoru. Oko nas nigdje nicega. Horizont. Nebo se spaja sa zemljom u magli vrucega zraka. Ne mogu voziti sa otvorenom kacigom jer me vjetar doslovce pece za lice. Stojimo, trosimo vodu nemilice. Gledam opet na termometar a ovaj pokazuje 60 stupnjeva. Usred smo nicega. Kilometri i kilometri vrucine.

 

Ana pije litru vode odjednom. Mene lice zateze i gledam se u retrovizor. Totalno izgoren dio koji nije zasticen kacigom, nos i oko ociju. Ispucala koza kao u nekom filmu. Usne suhe i totalno ispucale. Nije mi svejedno. Znam da su nam ostale jos 2 flase vode. Ma da mi se samo dokopati nekog grada. Idemo dalje dok ne osjecam umor. Nepregledne ravne ceste, gore nego autoput. Trudim se uzivati u krajoliku, ali temperatura je prevelika. Prolazimo kroz neka suha sela.Stanovnici sakriveni po kucama i hladovinama. Trgovine nema. Vode nema.Gledam GPS, jos kojih 50 km do Ourazazatea. Ma toliko cu izdrzati. Jedva. Srecom , kamp smo nasli odmah. I trgovinu. Kupujem hrpu vode, kruh, pastete, Red Bull. Klinac u trgovini nema sitnih novaca. Na slabom engleskom kaze mi da donesem sutra. Cudim se povjerenju lokalca. U kampu odmah pod tus. Tek je 5 sati ali moramo stati. Vrucina nas je toliko izmorila, da smo danas odvezli samo 350 km. Kad smo malo dosli k sebi, digli smo sator, skuhali juhicu, pojeli grah sa zeljem i kobasama i zaspali kao zaklani. Kroz san sam cuo vecernju molitvu sa nekoliko minareta.

 

post-23139-0-08065700-1332008656_thumb.jpg

post-23139-0-22221700-1332008661_thumb.jpg

post-23139-0-69360700-1332008665_thumb.jpg

post-23139-0-47815400-1332008685_thumb.jpg

post-23139-0-91447700-1332008689_thumb.jpg

post-23139-0-89607400-1332008693_thumb.jpg

post-23139-0-48762100-1332008696_thumb.jpg

post-23139-0-91517500-1332008700_thumb.jpg

post-23139-0-73300900-1332008703_thumb.jpg

post-23139-0-20690200-1332008708_thumb.jpg

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • U prolazu, 15 postova
  • Lokacija: Sisak
  • Motocikl: ZR-7

Probudio me lagani vjetar. Ana spava kao top. Gadno nas je izmorila ona jucerasnja vrucina. Dogovaramo posjet filmskom studiju gdje su se snimali svi povjesni filmovi, horori , komedije. Asterix i Kleopatra, Ben Hur, povratak Mumije, Indiana Jones, Brda imaju oci i jos hrpa drugih. Studio je odmah na izlazu iz grada. U njemu provodimo vise od sat vremena i taj gust placamo 26 kuna za oboje. Ove africke cijene su odmor za moj dzep. Poslikani u svim polozajima, jos uvijek odmorni spremamo se za cari Atlasa i jednog od visih prijevoja, Col du Tichka, 2260 mnv. I temperature lagano padaju kako se penjemo u planine. Totalna promjena krajolika. Gustam neizmjerno jer vise nije pakleno vruce. Kawac osjeti rijedji zrak i pomalo stenje pod svim tim teretom, i na velikim usponima. Kramari prodaju svasta nesta uz cestu. Sve ih je vise.Poneka plitka rijecica i sitna djecica na kupanju. Netko bi pomislio da je pusto na ovim planinama. Naprotiv, svako malo neki zaseok od par kuca.

 

Uskoro stizemo do prijevoja.Redovi trgovina sa loncima i kojekakvim fosilnim ostacima. Trgovci navaljuju, standardna prica. Slikanje i put nizbrdo po serpentinama kojima se ne vidi kraj. Sat vremena spustanja niz Atlas. Vec nas ruke bole. Ulazimo u zelenilo, nizina prema Marakechu. Temperature prihvatljive i vec se lakse vozi. U Marakechu se vec vidi forsiranje turizma. Grade se hoteli, sve je podredjeno turistima, no jos uvijek sa dozom zivota iz manjih sredina. Magarci u kolonama auta, natrpani travom, granjem, gazdom i dvoje djecice cekaju zeleno na semaforu.

 

Ne zanima nas grad, picimo dalje prema obali Atlanskog oceana. Gps kaze da postoji kamp izmedju Casablance i Rabata. Zaobilazimo Casablancu kroz prigradska naselja. Smeca ko u prici, smrdi na trulu ribu. Okrece mi se zeludac od smrada i picimo brze van iz tog cumeza. Gradjevine sve vise lice na Europske, pvc stolarija, ograde balkona od prokroma. Totalno nezanimljivo.

 

Kroz turisticko naselje dolazimo do kampa na samoj obali. Spavanac u kampu 30 kuna. Valovi ogromni, puse neki vjetar i tutnnjava mora je toliko jaka da ne mozes razgovarati 50 metara od obale.

 

Vecera, tusiranje i zajebancija u kampu. Susjedi su nam Spanjolci u kamperu. Nocas cu se valjda prvi put naspavati kako treba jer nije tako vruce.Zaspim uz tutnjavu velikih valova. Neobicno iskustvo.

 

post-23139-0-70616500-1332008851_thumb.jpg

post-23139-0-09207500-1332008854_thumb.jpg

post-23139-0-70689600-1332008859_thumb.jpg

post-23139-0-12989600-1332008863_thumb.jpg

post-23139-0-77207600-1332008894_thumb.jpg

post-23139-0-83524800-1332008898_thumb.jpg

post-23139-0-19604100-1332008906_thumb.jpg

post-23139-0-97038500-1332008911_thumb.jpg

post-23139-0-55213000-1332008915_thumb.jpg

post-23139-0-49124100-1332008920_thumb.jpg

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • U prolazu, 15 postova
  • Lokacija: Sisak
  • Motocikl: ZR-7

Rano budjenje...postajemo lezerniji, vec smo prakticki u civilizaciji...uzbudjenje se lagano smiruje...danas napustamo ovaj divan djelic Zemlje. Ruta prema Tangeru, pa opet Ceuta. Biramo lokalne ceste. Greska...rupa na rupi...vozimo 40. Samo sam na trenutak pogledao u stranu... BAM !!! rupcaga kao bacva od 200 litara.. Osjetio sam udarac nogarima i zadnjom vilicom...

 

Narednih 150km nema skidanja pogleda sa pjeskom prekrivene ceste.Ne vidis rupetinu dok nisi pred njom..ili u njoj.

 

Napokon i to prodjosmo...

 

 

Nisam mislio da ce mi zadnji kilometri Afrike biti ovako spori... Vozio sam kojih 40-50 km/h. Ne ide mi se iz ove divne zemlje. Jedva stigosmo na trajekt. Goodbye Africa.

 

Narednih dana i skoro 3000 km do kuce smo proveli u razmisljanju i prepricvanju svih dozivljaja i osjecaja koje smo prosli, i zapravo u toj ekstazi doputovali kuci bez da smo ista drugo oko sebe dozivjeli.

 

 

 

 

O Gibraltaru i Evropi, drugi put :zdravo:

 

 

post-23139-0-58658000-1332009179_thumb.jpg

post-23139-0-56743400-1332009182_thumb.jpg

post-23139-0-64973800-1332009188_thumb.jpg

post-23139-0-22986400-1332009191_thumb.jpg

post-23139-0-31238300-1332009196_thumb.jpg

  • Podržavam 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 131 postova
  • Lokacija: MURSKA SOBOTA --- SLOVENIJA
  • Motocikl: YAMAHA FJR 1300A

idem u julu !!!

 

Bravo, svaka cast !! Kud planiras i sta mislis obici ?

 

Vrlo lepo putovanje i hvala ti , što si ga podjelio sa nama !!! mi idemo .. ceuta -- tanger -- rabat -- marakeš -- khenifra -- fes -- ajdir -- ceuta to je oko 2000 km ,više ne možemo jer smo časovno ograničeni jer imamo u planu i provozati portugal do lisbone na najzapadniju tačku evrope , jer smo bili prošle godina na najseverniji tački evrope nordkapp ..

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • U prolazu, 15 postova
  • Lokacija: Sisak
  • Motocikl: ZR-7

Steta sto nemate jos malo vremena, ali promasit cete , po mojim iskustvima, najljepsi dio, prelaz preko Col du Tichka , prijevoj Atlasa, pa Ourazazate. Zapravo necete doci do prave pustinje.

 

Svakako preporucam rutu preko Ourazazatea, prema Erfoudu i Risaniju, spavanje u Merzougi, koja je nekih 10 km od granice sa Alzirom usred pustinje.

 

https://www.google.hr/search?q=merzouga+desert&hl=hr&prmd=imvns&tbm=isch&tbo=u&source=univ&sa=X&ei=BwllT674A_OO4gS06O0Z&ved=0CC4QsAQ&biw=1024&bih=605

 

 

Ruta Marakech-Ourazazate-Merzouga-Azrou ti je nekih 850km.

 

Vidim da vozis FJR, pa stoga obavezno izbjegavaj cestu prema i preko Zagore, jer karta i gps kazu da je ok, no cesta je ziva katastrofa i prolazi se jedino endurom.

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 128 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: KLE 500

Iz licnog iskustva zaobicite marakesh :), bio sam poslom tamo 7 dana prosle godine u aprilu, i samo bi pod pretnjom smrcu tamo otisao ponovo.

 

Medjutim, ovaj "more-friendly" deo maroka koji Mika pominje u prvom delu putopisa mi se bash dopao.. hm...

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja