Jump to content

Moto Zajednica

Maroko

Recommended Posts

  • U prolazu, 15 postova
  • Lokacija: Sisak
  • Motocikl: ZR-7

Posto sam obecao u predstavljanju, evo i moje price...

 

( Necu stavljati puno slika iz EU..ovo je Africka prica )

 

Maroko

 

Dugo vremena smo planirali napraviti neku vecu rutu, upoznati nekakav drugaciji nacin zivota, vidjeti kako drugi funkcioniraju, zive , rade, sto misle. Posto Ana nikad nije bila puno dalje od lijepe nase domovine, odlucili smo napraviti krug Europom. Kako se pocetak puta blizio, sve vise smo razmisljali o nekoj drugoj destinaciji, jer Europa nam je prakticki pod nosom i uvijek mozemo skoknuti sim ili tam.

 

I onda, tri mjeseca prije pokreta, u kasnu noc, jos nismo zaspali, ja bubnem, vise iz zajebancije, ajmo u Maroko. Anin nemiran duh, kakav je, i davna velika zelja za Egiptom ispucala se u trenutku, odmah je skocila i rekla –ajmo-. Totalni kolaps svih dosadasnjih planova, jer Maroko je specificna destinacija i zahtjeva nesto detaljnije pripreme negoli nekakvo putovanje po susjedstvu.

 

Slijede tri duga mjeseca odbrojavanja i priprema svih detalja, jer postali smo svjesni da idemo u nepoznato i vjerojatno ne postoji nacin za dobro se pripremiti, osim imati hrpu para, koje nemamo.

 

Od svih detalja, najvise me brinuo kawac i kilometraza koju treba odraditi, ne zato sto on nije u stanju to odvesti, nego sto je to jednostavno nesto nepredvidivo i sto nikad ne znas kakav kvar mozes imati putem. A tamo gdje idemo, bas i nema velikih mogucnosti popravaka. Posto sam sam svoj serviser, odradio sam sve potrebne pripreme i kontrole za narednih 10.000 km koliko je trebao trajati put.

 

Od svih ostalih potrepstina, dva dana prije polaska, pola smo izbacili iz kofera i ostavili kod kuce, sto se pokazalo kao mudra odluka.

 

I tako u petak, 1.7.2011 u 4.30 ujutro sjedamo na makinu i krecemo u ovu malu avanturu. Veselo i odmorno picimo prema Zagrebu i vec na ulazu na Luckom zaobilazimo kolonu vozila koja pici na more, kao pravi balkanci te prvi prolazimo kroz rampu naplatnih kucica.

 

Autoputom grabimo prema Rijeci, no kod Delnica je ipak prehladno i stajemo na oblacenje.

 

Tempo nekih 110 km/h pri cemu kawac trosi laganih 5 litara benge, dovodi nas ubrzo do Rijeke gdje mi se u par navrata cinilo da nas bura baca po cesti. Nisam bio u pravu, no o ovom detalju malo kasnije.

 

Prolazimo GP Pasjak i dezelu do GP Kozina te u jutarnjim satim neprimjetno upadamo u Italiju gdje Ana zove prvi gablec.Jedan od mnogih.

 

Plan je bio proci djelom starim cestama, no slobodnih dana je malo, a kilometara puno pa se vec iza Trsta odlucujemo na autoput do neke juznije tocke. I tako upadamo na talijanske brze ceste, picimo preko Venezie prema Vizenci i Veroni, kad taman pred ulazom u Veronu kawac pocne trokirati i raditi na tri cilindra. Malo ga pustim, on se smiri i opet po gasu, no nakon samo par km, ugasi se pri nekih 110 km/h . Prestane brundanje iz auspuha, nastade grobna tisina u mojoj glavi. Sve ono cega sam se bojao, dogadja se. E jebem ti motor. A sto sad, stati i razmisliti. Stanemo na zaustavnu traku, razmisljam i pada mi na pamet jedino problem s gorivom. Probam kresnuti, no nista. Nula. Kao mumija koja godinama lezi u sarkofagu kojeg idemo vidjeti. Stoji kawac mrtav usred Italije i inati se.

 

I tada mi pada na pamet. Jedini krivac za ovaj kvar mogu biti ja. Pa naravno. Napravio sam glupost, ziheras kakav jesam, prije puta sam ugradio filter goriva bojeci se Africkoga goriva i eventualnog problema sa smecem i pjeskom. Srecom ugradio sam filter na dostupno mjesto pa sam odmah mogao pogledati o cemu se radi. I bio sam u pravu. Filter totalno prazan. Vrag ga , daj alat, vicem Ani, koja je vec toliko nadrkana ka bi najradije pjesice otisla u Maroko.

 

Cupam filter, zaboravim zatvoriti gorivo. Genijalac. Sve curi po vrucoj masini, a ja samo gledam kad ce planuti. E nije tu kraj. Prilikom skidanja crijeva sa pipe goriva, nekako uspijem iscupati mesinganu cijev. Sta cu sad. Sutim nista ne govorim da Ana ne dobije jos kakav napad. U muci, nekako nabijam tu cijev natrag u pipu, i na sve to gumenu cijev iz karbova koju stezem selnom. A valjda ce drzati.

 

Otvorim gorivo, nigdje ne curi. Palim kawca. Veselo hvata od prve. I sam se cudim. Turiram gnjavim, ocekujem pobunu, ali nista. Kawac veselo brunda i kaze, ajmo. A nista onda, ajmo dalje pa kud puklo.

 

Picimo tako prema Genovi uz povremeno stajanje za ispustanje tekucina i krutina i utovar slatkisa u sebe. Talijani standardno zivcani i nadrkani. Italija redovno zamazana, smeca posvuda. Zahodi zasrani, smrdljivi i zapisani. Dakle nisu se promjenili zadnjih 20 godina. Dosljedni.

 

Kasno popodne stizemo u Genovu i odlucujemo nastaviti dalje lokalnim cetama uz more. Sto smo blize Francuskoj granici, Italija postaje sve urednija. Predvecer upadamo u kamp u San Remu. Prekrasan kamp, miran , tih, zelen, cist. Poplocan kockama. Kupaonica cista i uredna kao kod kuce.Dizemo sator, klopamo, i spavanac. Prvi dan smo odvezli tocno 1000 km.

 

post-23139-0-72812800-1331754855_thumb.jpg

post-23139-0-90529800-1331754860_thumb.jpg

post-23139-0-93527300-1331754866_thumb.jpg

post-23139-0-18999500-1331754870_thumb.jpg

  • Podržavam 7

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • U prolazu, 15 postova
  • Lokacija: Sisak
  • Motocikl: ZR-7

Budimo se „vec“ oko 9 sati, klopamo pilecu pastetu i odlucujemo maznuti jos jednu jacu rundu kilometara, dok smo donekle svjezi. Dan prolazi u ugodnoj voznji kroz Francusku, uz pokoju guzvu u kojoj ne sudjelujemo vec se sa ostalim bajkerima provlacimo izmedju kilometarskih kolona i picimo prema Spanjolskoj u koju ulazimo kasno popodne. Nismo za neko razgledavanje, iako Spanjolska ima puno toga za vidjeti. Na pameti nam je samo stici cim prije u Afriku.

 

U toj zelji, hvata nas mrak i trazimo prvi kamp za spavanac, no GPS nas vodi u neku tvornicu, polje, autoput, odlagaliste starog zeljeza.... veselje. Nekako se izvlacimo iz zone sumraka i nalazimo kamp tridesetak kilometara juzno od Barcelone. Obzirom da smo vecerali putem, bacamo se na tusiranje i u krpe. Sanitairje nevjerojatno ciste i uredne, osoblje spremno na svako nase pitanje. Zastitar nas na biciklu prati i pokazuje po kampu. Hvala stari, sad nam je samo spavanac na pameti.

 

Oko pola 2 poslije ponoci, budim se na tvrdoj podlozi i odmah kuzim da nam je madrac ispustio. Pospan ali polulud, ukljucim pumpu da se zracno govno ponovo nadruka i pritom redam sve moguce psovke na racun hrvatskih trgovaca i kineske robe koja izdrzi 5 spavanja. Cujem da negdje lagano sisti, ali me tjesi prisustvo brojnih trgovina u kojima prodaju madrace. Vec vidim 50 eura manje u novcaniku. Ana spava kao beba. Njoj ne smeta ni beton. Eh, sta ti je pravi bajker . Napokon spavam...do 5 ujutro i slijedeceg pumpanja madraca te niza psovki koje ni ja nisam razumio.

 

post-23139-0-67037600-1331759901_thumb.jpg

post-23139-0-93063400-1331759904_thumb.jpg

post-23139-0-78458000-1331759909_thumb.jpg

post-23139-0-98138600-1331759912_thumb.jpg

post-23139-0-91023800-1331759915_thumb.jpg

post-23139-0-99276100-1331759932_thumb.jpg

post-23139-0-07537000-1331759938_thumb.jpg

post-23139-0-99670500-1331759940_thumb.jpg

post-23139-0-97028100-1331759945_thumb.jpg

  • Podržavam 4

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Advanced DJ Member, 4305 postova
  • Lokacija: Dunav na vidiku..
  • Motocikl: Šarulja queen RD04

Slična tura mi se mota po glavi..

 

Ako nije problem..malo banalnih podataka i cena usput..

ili posle puta rezime, svejedno..

Hvala, čekamo nastavak :Mina:

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • U prolazu, 15 postova
  • Lokacija: Sisak
  • Motocikl: ZR-7

Slična tura mi se mota po glavi..

 

Ako nije problem..malo banalnih podataka i cena usput..

ili posle puta rezime, svejedno..

 

 

Za cijelih 5 dana u Maroku, ukljucujuci gorivo, spavanje, ulaznice za Atlas film studio ( http://en.wikipedia.org/wiki/Ouarzazate#Film_studios ) i Volubilis (http://en.wikipedia.org/wiki/Volubilis) , hrpu razglednica, RedBullove, konzerviranu hranu, cokoladice, klopu u restoranima, doslovno razbacivanje s lovom promjenili smo 200 eura u njihovu valutu, Dirhame. Na kraju nam je ostalo oko 200 dirhama pa smo 50 km prije izlaska iz Maroka u lijepom restoranu odlucili zajesti i zapiti pare. Predjelo, pa raznjici, cevapi, pomfrit, umake, colu i sprite sa punom zdjelom nekih finih lepinja platismo nevjerojatnih 83 dirhama ( 54 kune ).To je oko 750 dinara ako se ne varam ?!?! Za ostalo smo natocili gorivo. Litra goriva je oko 6 kuna ( 84 dinara )

 

Ako sam pogrijesio prilikom konverzije valute, neka me netko ispravi.

 

Poseban dozivljaj su carinske ludosti, i prelazak granice, pa ako imas u planu posjetiti Maroko, mogu ti opisati kako ces naoko kompliciranu papirologiju rijesiti vrlo jednostavno.

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • ODUSTO OD DIJETE, 2538 postova
  • Lokacija: ZEMUN
  • Motocikl: GSX650F & NMAX155

slike su extra :takoje: ,koliko ima predivnih mesta na ovom našem kontinentu koje mnogi od nas neće nikad posetiti.

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • U prolazu, 15 postova
  • Lokacija: Sisak
  • Motocikl: ZR-7

 

 

 

Budjenje....

 

 

Sunce je vec visoko. Bez crnih misli, danas je novi dan. Pada dorucak, tusiranje i glancanje. Naprosto je milina koristiti takve superciste sanitarije. Naravno da kamp ima superveliki bazen koji nismo isprobali. Na recepciji Ana placa ceh, dok ja ucim spanjolski sa zastitarom koji nas je cuvao. Glancam cvikere i kuzim da staklo ispada iz njih, ravno na asfalt. Vec se vidim na arapskom tepihu u molitvi za ocuvanje integriteta stakla, no Alah mi salje odjeb. Staklo puca po pola. Tlak mi raste preko ibera. Dizem ta dva vrazja komada stakla i mutavo blejim u okvir u kojem fali sarafic zbog kojeg je staklo ispalo. Odmah sipam red najsocnijih na racun Ghetaldusa i cijene okvira koji je kao buletproff. My ass.

 

Raspolozenje u deficitu. Totalnom. Potiho u strahu, kazem Ani da nam je mozda bolje okrenuti se i lagano doma. Sve nam nesto ne ide, pitam se kako ce biti na drugom kontinentu, gdje nema opticara, mehanicara,madraca i trgovackih centara. Iako sam znao njezin odgovor, ona se potrudila biti sasvim jasna u svojim stavovima. Vozis u Afriku, makar u rikverc. Naci cemo opticara, vulkanizera, ovoga, onoga, al natrag ne idemo !! Aj dobro, mislim si, ionako mi cvikeri nisu presudni, vazno da se kawac ne buni. Par km kasnije, nasao sam se usred pravog opticarskog posla. Ana je zrtvovala svoje prevoljene suncane cvike za dijelove, kako bi se sredile moje vozacke naocale. Prisilno narezivanje navoja u okvirima, montaza djelova stakalca...sve je na mjestu. Takvi su cvikeri izdrzali cijeli put. Jedino sam izgledao kao kakav geek sa jednim sprungiranim staklom, al ko ga jebe, barem vidim kud vozim .

 

Popodne stizemo u Mazaron. Prekrasne plaze Spanjolske obale. Stajemo ranije zbog kupovine kreveta. Opet u kamp pun cvijeca, palmi, precisti bazen i sanitarije. Jednostavno ne vjerujem da je to toliko uredno. Pokusavam jos jednom napumpati ono govno od madraca i skuzim da nije supalj. Opet sam ja krivac. Od velikog umora i zelje za corkom, nisam dobro stegnuo onaj ventil za ispustanje zraka i stalno je piskio na tom navoju. Mulac. A srusio sam sve svece i familiju drgom i postenom Hrvatskom trgovcu. Raspolozenje mi odmah raste, nocas spavam bez brige.

 

Ana kupuje pola kile kulena u lokalnom ducanu koji ubijamo uz Red Bullove. Setnja po plazi, valovi od metar visine. Strasna buka i tutnjava. Prvi put vidim i cujem takvo sto. Fanta, jos malo kulena...spavanac.

 

post-23139-0-63516100-1331838076_thumb.jpg

post-23139-0-32135900-1331838079_thumb.jpg

post-23139-0-09834200-1331838083_thumb.jpg

post-23139-0-94764700-1331838086_thumb.jpg

post-23139-0-91821000-1331838090_thumb.jpg

post-23139-0-38681700-1331838095_thumb.jpg

post-23139-0-82216700-1331838099_thumb.jpg

post-23139-0-68079800-1331838104_thumb.jpg

post-23139-0-80459000-1331838107_thumb.jpg

post-23139-0-59539500-1331838111_thumb.jpg

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • U prolazu, 15 postova
  • Lokacija: Sisak
  • Motocikl: ZR-7

Opet corka do 9. Danas hvatamo brod za Afriku. Spanjolci imaju super brze ceste sa 2-3 trake u jednom smjeru. Zovu ih AutoVia. Protezu se vecinom paralelno uz njihov autoput koji se placa i koji nazivaju AutoPista. Tako su i kategorizirani na prometnim znakovima. Dakle, picimo tim AutoVia brzim cestama na jug, a sve mukte. Stizemo oko 5 sati u Algericas gdje nas na ulazu u luku doslovce opsjedaju dileri raznih brodara.

 

Stajem pored prve prodavaonice trajektnih karata a lokalac me na kilavom engleskom vuce na drugu stranu i pokazuje drugi kiosk. Govorim mu da mi je ovaj pod nosom , na sto baja odgovara kako ne radi i kako je zatvoren. Gledam u ured, a teta sjedi i ceka, vidi sto se dogadja. Znaci nije zatvoren. E pa my frend, stranac jesam, al glupav nisam. Iz inata sto je tip lazov, okrecem makinu i odlazim 200 metara dalje gdje u kulturnom uredu kupujem karte za brod i odmah uzimam ulazne formulare za prijavu osoba prilikom ulaska u Maroko.

 

Onaj diler vidno uzrujan, galami preko ceste, ostao je kratkih gaca. Jbg, sta bi mu ja, kad nema manira.

 

Dalje sve ide vrlo brzo. Ulazimo u luku u kojoj svaki prijevoznik ima svoj dok i svoju cestu za ulazak. Ukrcani za 10 minuta. Vezem motor, kupimo stvari i pentramo se u klimatizirani salon.U brodskoj birtiji odmah mazemo ultrahladne sokove. Cijena normalna. Mogli bi se hrvatski ugostitelji i birtijasi malo zapitati. Coca cola na brodu – 12 kuna. Toliko je u mojoj selendri u gradskoj birtiji. Pfff.

 

I dok smo razgovarali o svemu tome, superbrza makina nas je prevezla u Spanjolski dio Afrike, u Ceutu za nesto vise od pola sata voznje. Trk u utrobu broda, palimo makinu i stajemo na cvrsto tlo Crnog kontinenta.

 

Slijedece je naci spavanac, no u ovom malom djelicu Spanjolske, to je ipak malo zahtjevniji posao.

 

Srecom, spanjolski i engleski svi pricaju, a tu smo kao kod kuce. Usput kod lokalnih muchachosa kupujemo veceru, i dobijamo papirnate upite do prenocista. Trazimo haciendu, skreni sim, pikni tam, suma Striborova, jos cemo nespremni zalutati u Maroko. Pada mrak. Kazu muchachosi, spavajte na plazi. Pristajemo i kawac odmah upada u pjesak. Vise ne idemo nikamo. Srecom dva mala spanjolca od cca 120 kg svaki, skuze nas problem i ostavljaju svoj vecernji piknik na plazi kako bi pomogli pri cupanju kawca iz cirkusa u koji sam ga uvalio. Svaka im cast, ti sitni decki su me doslovce iznjeli s plaze. Komunikativni, upucuju nac na slijedecu mirniju plazu gdje nas ne bi ni policija trebala dirati.

 

Odlazimo na kraj grada, gdje na plazi kuhamo govedji gulas i igramo se sa desetak lokalnih klinaca kojima smo prilicno zanimljivi. Poslije vecere, lezimo na plazi i lagano tonemo u san. Mislim si, tko zna kako ce ova noc proci. Blackout.

 

Ne znam koliko dugo sam spavao, ali znam da su me probudila dva jaka svijetla i dva policajca. Pomislih, gotovo je, odosmo u buksu. Ko ga jebe, ne bi bilo prvi put. No decki pitaju jesmo li zivi. Vidjeli su motor malo povise plaze i pomislili da nas je netko ucmekao pa provjeravaju. Savjetuju nas da vezemo kacige koje smo ostavili na motoru da ih netko ne ukrade, no one su ipak vec bile osigurane sajlom koju policajci nisu vidjeli. Cude se odakle smo i upucuju nas na slobodno spavanje. Rastajemo se uz pozdrave i njihovo obecanje da ce nas cuvati i da nista ne brinemo. Nevjerojatno, ali decki su jos dugo ostali na cesti sjediti u autu, a kasnije se nekoliko puta provezli pod rotirkama. Hvala im na svemu. Neko vrijeme nisam mogao zaspati, u sebi pjevam Karabaju, a onda opet utonem u san....

 

post-23139-0-69875300-1331838242_thumb.jpg

post-23139-0-70645700-1331838244_thumb.jpg

post-23139-0-31805500-1331838249_thumb.jpg

post-23139-0-32880200-1331838254_thumb.jpg

post-23139-0-44486300-1331838259_thumb.jpg

post-23139-0-54047600-1331838263_thumb.jpg

post-23139-0-99410900-1331838266_thumb.jpg

post-23139-0-52897400-1331838270_thumb.jpg

post-23139-0-17676600-1331838275_thumb.jpg

post-23139-0-50180700-1331838279_thumb.jpg

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1073 postova
  • Lokacija: Beograd.........Srbija.......
  • Motocikl: BMW R1200GS Adventure 2014 - Touratech oprema full + F650GS Dakar

Bravo majstore,

vidim da si se lepo navozao i nauzivao.........2009. godine i ja sam sa svojom suprugom Vericom se provozao do Maroko-a i nazad..........bile je mnogo lepo....

 

Pozdrav.........

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • U prolazu, 15 postova
  • Lokacija: Sisak
  • Motocikl: ZR-7

Bravo majstore,

vidim da si se lepo navozao i nauzivao.........2009. godine i ja sam sa svojom suprugom Vericom se provozao do Maroko-a i nazad..........bile je mnogo lepo....

 

Hvala kompa...istina je, pogotovo juzni dio Maroka, ulaz u Saharu, pjescane dine, priroda, oaze....a ljudi su posebno dobri.

Da nam je bio kakav enduro pa da produzimo prema jugu....nazalost ovaj cestovnjak je vec u Merzougi poceo zvati upomoc ;)

 

tako da je mozda najzanimljiviji dio avanture izostao

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • U prolazu, 15 postova
  • Lokacija: Sisak
  • Motocikl: ZR-7

Budi me sunce na plazi. Najlijepse budjenje koje sam imao u zivotu. Kao iz nekog filma. Sunce izviruje na horizontu, zvuk laganih valova, Ana spava uz mene, svjez zrak, prelet pokojeg galeba u potrazi za doruckom. Ma sta ti u zivotu vise treba? Lagano spremanje i odlazak u grad. Spremamo dorucak, pravimo danasnji plan. Volubilis i rimske rusevine jedan je od Aninih ciljeva, a potom na spavanje u Fes. Krecemo prema Marokanskoj granici gdje nas docekuju „my frend“ tipovi spremni zaraditi koji eur rijesavajuci gomilu papira za bezbrizan ulazak u Maroko. Tnx decki, sve imam spremno, a u glavi vrtim misao, jesam li zaista spreman ?? Danonocno proucavanje putopisa se isplatilo. Sva dokumentacija stima, dobijamo preko nekoliko brojeva, zigova, potpisa, napokon ulazimo u Maroko. Nakon 50 metara, stojimo prije kruznog toka i bacamo prvo slikanje pored arapskih tabli i putokaza. Preko obliznjeg brda pratimo egzodus arapa. Sve gledam kad ce kakav milicajac sa garonjom poceti skidati ilegalce. Ma jok, nista od toga. I gore je carinik kojem brdo glumi pomocni ulaz u zemlju u slucaju guzve. Ajmo dalje dok je mirno. Mijenjamo devize , za devize. Za 200 eura kupujemo 2200 Dirhama. Razmisljam promjeniti jos stotku, ali po svim racunicama i sa ovom lovom cemo se razbacivati. Odmah u prvu lokalnu ulicnu trgovinu. Uzimamo flasu vode, dva Red Bulla i 4 cokolade. Kaze decko, 20 dirhama ( 13 kuna ). Reko, aj ponovo racunaj, bit ce ti manjak u kasi. Ma jok, kaze, sve sam zaracunao, i tringelt, ovo je Maroko covjece...velkam i ceri se ko mladi mjesec. Sram me, al dajem mu 200 dirhama jer nemam nista sitnije. Ovaj samo klima glavom i sakuplja kusur po ladicama. O jebemti cijenu, daj jos 100 cokoladica. Castimo lokalnu klincadiju socnim cokoladama. Svi su vec namazani, cokolada se topi, smiju se i veselo mljackaju. Stari moj, vec volim Maroko. Dodjem ko sirotinja a na kraju se ko car razbacujem parama. Ajmo dalje, pozdravljamo klincadiju i lokalne trgovce kojih se vec dosta sakupilo.

 

Privikavanje na promet, nepisana prometna pravila, ovce na cesti, svi lezerno setaju po kolnicima, nikome se ne zuri. Pokoja truba tek da se javi i oznaci prisustvo vozila. Nema nereda, nema kaosa, sve tece svojim tokom. A toliko su me isplasili sa tim prometom u Maroku. Covjece, pa Zagrepcani su divljaci za ove ovdje. U Zagrebu je prometni divlji zapad. Kakva civilizacija, kakvi bakraci. Ovo u Maroku je sve pitomo.

 

Gustamo lagano po solidnim lokalnim cestama, cudimo se arhitekturi i materijalima od kojih su izgradjene njihove kuce. Svako imanje ogradjeno je zidom, visokim barem 3 metra. Na ulazu velika zeljezna dvokrilna vrata u arapskom stilu. Sjeverni dio Maroka je sav u zelenilu.

 

U svakom gradu hrpa policije. Svaki stoji na svojem raskrizju i budno prati dogadjaje. Ako nesto zapne, on uskace i regulira. Nema kazni, nema galame, nema prijetnji, nema svadje. On ispravlja pogreske i promet tece kao rijeka.

 

Ulice su prepune cistaca. Svakih 100 metara jedan cistac sa sirokom metlom. Svi rade, nitko ne sjedi, nitko ne bjezi u hlad.

 

Na ulazu u svaki grad je checkpoint. Bodljikava zica, siljci na sajlama leze na cesti. Nekoliko policajaca. Prvi checkpoint smo skoro prosisali. Na svim pointovima obavezno je voziti polako, 20 km/h. Ako ti policajac mahne, slobodno produzis dalje. Ako te zaustavi, kazes kamo ides, a on ti veselo i uljudno na Francuskom, Arapskom, Spanjolskom ili Engleskom objasni kamo trebas ici da se ne izgubis. I tako na svakom ulazu i izlazu iz grada i na svakih 100 km izmedju gradova. Mislim da smo prosli barem 150 tih checkpointova. Zapravo dobro dodje svako malo s nekim domacim popricati. Svi su bili jako susretljivi i komunikativni.

 

Upijamo lagano svu tu prirodu oko sebe, gradjevine, ljude.Sve nam je to novo. Ubrzo u tom gustanju stizemo i do raskrizja na kojem stoji Volubilis. E tu idemo. Ana pokazuje restoran sa hrpom klope. Aj da probamo. Hvatamo fridz i cupamo colu i sprite polarnih temperatura.Zove me konobar i vodi nekamo. Kud ces samnom covjece, ja bi odmorio, donesi mi jesti. Zbori on par slova engleskog. Doveo me do pecenjare sa nekim glinenim loncima, melje li ga melje nesta...daj covjece, jesti nam donesi, ne pricaj , nema koristi. Kad otvara dobri konobar jednu po jednu teglu i pokazuje mi nazive na zidu. Sve nesta mirisi fino, u svakoj posudi obrok. Nozdrve mi ko kuca velike, smrcem svaku posudu a ono svaka svoju pjesmu pjeva. Biram nesto, nemam pojma sta. Posluzuje nas i govori da smo narucili Tajin. Ma daj sta das. Dobili smo upravo ono sto sam izabrao iz izloga. Kopamo po povrcu, kad ono unutar carobne skrinjice hrpa pecene janjetine. Ihaaaaaa, daj stari kruha, jos jednu hladnu rundu pa da nahranimo gladna tijela prije nego pregledamo hrpu kamenja. Ne mogu opisati kako je to bilo dobro. Predobro. Sokirao nas dobri konobar sa cijenom. Platismo ovu divnu okrijepu cijelih 35 kuna.Stari, a sokovi? Ma sve je to uracunato, i tringelt. O jebemti, zamotaj i za kuci jedno 100-200 porcija.

 

Pravac Volubilis. Nasli od prve.Placamo ulaznice.Svaka 10 dirhama (6,5 kuna). Reko stari, jesi se zajebo da ne pofali u kasi. Gura mi ulaznice i smije se. It is Morocco, my friend. O care, daj jedno 10 komada odmah, kad su mukte !! Kupujemo i razglednice za 3 dirhama, lizemo markice, saljemo svima poznatima i nepoznatima. Gledaju nas arapi i smiju se budalama. Ko kad djetetu das bombone pa ne zna stati. Tako mi s razglednicama. Salji ovome, salji onome.

 

I odosmo u setnju po tim rusevinama.Ana uziva.Za mene se zakvacio neki vodic pa se cjenkam s njim da isprobam dokle ide. Pa bome ide. Ako niste spustili cijenu barem 70%, niste napravili dobar posao.

 

Slikavanje, kreveljenje po zidinama...ajmo dalje. Konacna destinacija za danas je Fes. Miran kamp, super uredjen sa fensi smensi bazenom. Prodano. Vani na otvorenom, mladjarija se natjece u pjevanju i plesanju. Zgodno za vidjeti. Na razglasu pegla Shakira, Rihana....cool.

 

Testiramo bazen, vecera, spavanac. Sutra grebemo u pustinju.

 

post-23139-0-21860900-1331930903_thumb.jpg

post-23139-0-19487800-1331930947_thumb.jpg

post-23139-0-79655800-1331930953_thumb.jpg

post-23139-0-91320800-1331930959_thumb.jpg

post-23139-0-71974100-1331930966_thumb.jpg

post-23139-0-66019000-1331930975_thumb.jpg

post-23139-0-62995000-1331930986_thumb.jpg

post-23139-0-63303500-1331930991_thumb.jpg

post-23139-0-59613500-1331930996_thumb.jpg

post-23139-0-52192500-1331931002_thumb.jpg

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja