Jump to content

Moto Zajednica

Put na istok: Pamir, Mongolija, Sibir, ka izlasku Sunca!

Recommended Posts

  • Hit the Road, 1415 postova
  • Lokacija: vinca, beograd
  • Motocikl: BMW R1200GSA

Dobar internet je misaona imenica u ovom delu sveta, te je to razlog kasnjenju postavljanja fotografija kako bi se ispratila i potkrepila prica koju pise Severian...

 

Dakle, vezano za prethodni post...upoznavanje puno zanimljivih ljudi...

 

Kolega iz Kirgistana koji je krenuo na svoj put na Krim

 

Upoznavanje-sa-kolegom-iz-Kirgistana.png

 

 

Blesavi Britanac na hand-made Suzukiju

 

Englez-u-Kazahstanu.png

 

 

Jos blesaviji Irac kome je ukraden motor u Kijevu

 

Opaljeni-drug-iz-Irske.png

 

 

Nastavak putovanja sa novostecenim drugarima

 

U-voznji-sa-drugarima-iz-Britanije-2.png

 

  • Podržavam 12

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Hit the Road, 1415 postova
  • Lokacija: vinca, beograd
  • Motocikl: BMW R1200GSA

Mauzolej Hodza Ahmed Jasavi u Turkistanu koji je napravio u ovim krajevima cenjeni Amir Timur (kultna licnost ovih prostora) o kome cete imati prilike jos mnogo stosta da procitate u nastavku ovog putovanja

 

Mauzolej-hodza-Ahmed-Turkistan-10.png

 

Mauzolej-hodza-Ahmed-Jasavi-Turkistan-5.png

 

 

Mauzolej-hodza-Ahmed-Jasavi-Turkistan-2.png

 

 

Mauzolej-hodza-Ahmed-Jasavi-Turkistan-1.png

 

 

 

 

 

 

  • Podržavam 8

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Cuore Sportivo, 1337 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: KTM LC4 620, KTM 790 Adventure

uuuuhhhhh,.....

 

jeboooooo..... givemebeer.gif

 

Pridružujem se komentaru.

Ja sam postao ovisan o ovoj temi kad god mogu ja prvo otvaram ovu temu da ne propustim neki deo filma u bioskopu.

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Integrisan, 8145 postova

- VII -

 

Kako smo pronašli uzbečku granicu, samo da bi bili uhapšeni na istoj i šta je bilo posle

 

 

Kada smo prethodne kasno popodne onako lako pristigli u Šimkent, namera nam je bila da u jeftinom hotelu na samom obodu grada, koji nam je zapao u ovom perpetumu sizifovskog svakovečernjeg putničkog ruleta oko izbora smeštaja za sitne pare, dakle, da u tom i takvom hotelu provedemo sledeće dve večeri.

 

Volim da pre ulaska u novu, nepoznatu državu, a valja nam sada ulaziti u Uzbekistan, budem odmoran i dobro pripremljen. Da znam tačno put kojim idem, da imam ideju gde ću završiti te večeri, da okvirno ili čak u detalje upoznam graničnu proceduru koja me čeka, kao i da se upoznam sa ostalim tehničkim detaljima: koji je kurs lokalne valute prema dolaru i evru, gde je bolje menjati novac - u banci ili na bazaru, koliko košta benzin, na koji kvalitet goriva mogu da računam… Takve, uobičajeno putničke stvari (U svemu tome, istrajno, precizno i sistematično, često mi pomaže i Violeta).

 

Ipak, plan da pripremim ulazak u Uzbekistan, na način na koji sam navikao, izjalovio se pre nego sam i počeo sa poslom. Za sve gore navedeno, naime, postoji jedan preduslov. Ime mu počinje na "I", a završava na "net". Avaj, u Šimkentu te prve noći, bar što se Internet veze tiče, važilo je: "neće moći, ove (a ni bilo koje druge, bar ne u tom hotelu) noći".

 

I šta sad? Sedeti na periferiji grada, u depresvnom malom hotelu, bez da radite bilo šta korisno, ne broji se u produktivno proveden dan.

 

Kupi prnje, dakle, Mimi. Sev da pužuri, nemoj da mi kasniš tamo svako jutro.

 

Polazak za Taškent, ajde, davaj, davaj, bistro…

 

***

Put kojim se nekada iz Šimkenta stizalo u svega stotinak kilometara udeljeni Taškent, vodi kroz malo mesto Žibek Žoli. To je najkraći i najbolji, jednom rečju – logičan, pravac.

 

I kao što često biva nakon raspada velikih i složenih imperija, nekada uspavano malo mesto, koje ni njegovi učeniji stanovnici ne umeju sa sigurnošću da pokažu na mapi, ne ako je razmera veće od 1:5000, odjednom se obrelo u drugoj ulozi. Danas je to najveći granični prelaz između Kazahstana i Uzbekistana.

 

Ali ne i za motorna vozila!

 

Ono, videh ja da je neki klinac, kada prilazeći masivnoj građevini pogranične postaje sa kazaške strane, opasanoj visokom žicom i zakritom ubedljivom kapijom, opazih stotine pešaka kako se ispred te kapije tiskaju i ni jedno vozilo. Nema motornih, a Boga mu jedinoga, čak ni onih na dva točka sa mazohističkim pogonom (u narodu poznatih i kao bicikli), kojima pojedini geroji, sretnemo ih tu i tamo, pedalaju naokolo.

 

No, čovek je čudan stvor, nada u povoljan rasplet napušta ga daleko kasnije no što bi elementarna logika to nalagala, priđoh motorom i stadoh pred masu.

 

Nekoliko osmeha, ironičnih ka nepripremljenom zapadnjaku, oficijelno objašnjanje blagonaklonog pograničnog policajca i jedna debela ruka koja Mimiju pokušava da u masi ukrade kameru sa nosača, dok ga debela fizionomija istog joj vlasnika zagovara – to je rezultat pokušaja prelaza motociklima kroz granični prelaz namenjen isključivo pešacima.

 

- "Jalama, Jalama!", nejasno sam čuo kako mi onaj policajac od iza leđa uzvikuje naziv graničnog prelaza koji je otvoren za motocikle, dok sam, kao baklava poslužena na tanjiru između Mimija i mene, nestajao brzinom svetlosti iz Žibek Žolija.

 

***

Gde je ta Jalama, majku joj pograničnu? Osim što zvuči kao da je u Izraelu, nisam imao dodatne ideje gde da prokletnicu tražim.

 

Ispostavilo se da je Jalama (kazaški), isto što i Činoz (uzbečki), a to već znam gde se nalazi! Dodatnih sto i pedeset kilometara dalje na jugozapad. Glupo i nelogično, ipak, nužno i jedino moguće…

 

Zašto je direktan i logičan put za Taškent presečen, zatvoren za sva motorna vozila, zašto je time udaljenost između ova dva grada povećana za preko dve stotine kilometara (posledično je međusobna komunikacija dramatično otežana i muke ljudima eksponencijalno povećane), zašto je Žibek Žoli danas leglo šverca i pogranične korupcije (maršutke, crna berza deviza, prodaja hrane i vode nesrećnicima čekačima reda…) neka je druga, mada prilično očigledna, priča.

 

Na kraju se sve, opet i opet, svodi na pare.

 

Koje neko daje, jer bi da pređe na drugu stranu i koje neko uzima, jer mu se to može…

 

***

Ispred kapije pogranične postaje "Jalama", sa kazaške strane, stotine kamiona čeka svoj red da uđe u carinsku proceduru. Carine obe države, udružene jedino u maltretmanu logike i ljudi, oko toga mogu i da sarađuju i odlično da se razumeju, obrađuju iste brzinom od tužnih nekoliko kamiona na čas.

 

Pa, majku mu staru, ovi ljudi što dognaše kamione do ovde, na liniju koja svega jednu nepunu generaciju unazad nije ni postojala, provode uludo ispred te kapije cele dane!

 

U takvim trenucima čovek donekle počne da razume radikalne marksiste i anarhiste, da mu njihova borba bude nekako bliža srcu…

 

***

Mi nismo kamion, tj. nismo zvanično, iako kada pogledate fotografije moglo bi se argumentovati i suprotno.

 

Zaobiđosmo bezočno celu frtutmu, kamione i automobile bez razlike, parkiramo ispred ulaza u pograničnu zonu.

 

Svaka granica u ovom delu sveta jedna je velika, dobro utvrđena, pogranična zona. Gde najpre čekate da uđete, pa se unutra kao bilijarska kugla odbijate od matinela procedure i birokratije, satima, a onda, ko pretekne, pretekao je, sažvakani i srećni izađete. Tj. samo dok pređete kod one druge strane, pa 'ajde sve ponovo, još jednom…

 

Kapija se odmah otvara, škripavo da nas svi oni stopirani kamioni bolje mrze, Sunce ti žarko, što čine veliki motori. I carinu prođosmo za nekoliko minuta. Dobro je, mislim se, ne prekidajte niz…

 

Dolazim na šalter pogranične policije, treba dobiti izlazni pečat iz Kazahstana, pa da ondak izilazim polako, hvala na pažnji i doviđenja, dok se neko zbog nečega ne predomisli. I to se događa ponekad, nije nezabeleženo, onima koji oklevaju.

 

Sećate se magičnog plavog pečata u migracionoj karti države Kazahstan? Onog iz Aktobea?

 

E, ne vidi se po celom obimu, tu sam te čekao, nikako ti to ne valja, moraš da se vratiš u Aktobe, da udare ponovo i dobro da gledaš, kaže pogranični policijac, zauzimajući stav i zalet za pogađanje koje misli da sledi…

 

Jaooo, pa kako u Aktobe, to je 1.500km daleko? E, ne znam ja, vidiš da se pečat ne vidi? Pa, dobro, može li to nekako da se reši? Može, što ne može, nego puno nas ima, mnogi su videli, ne može za manje od…

 

Nije mu ovog puta bilo suđeno, na Srbe je udario!

 

Setih se ja Žarova iz Aktobea, onog majora što nas je priveo na ispitivanje, priajtan čovek, davaj da ga upotrebim. Naprasno ga, za potrebe razgovora koji će da sledi unapredih u Pukovnika, zauzeh naivni stav francuske sobarice i rekoh:

 

- "Ne znam ja, pukovnik Žarov iz Aktobea je rekao da je sve u redu. Ako neko pita, reče da samo kažem – pukovnik Žarov je naredio da je sve u redu, sve je on već pregledao. Dao mi je i Spravku", sve to u jednom dahu, naizust, prosuh pred nelagodom obuzetog policajca.

 

Ko je sad taj Žarov, nanu mu njegovu, i koga ovaj blentavi evropljanin, ma blefira sigurno, ovde kod nas poznaje?

 

- "A ko ti je taj Pukovnik? Da nije načelnik Migracione policije u Aktobeu?", pita da razveje svoje sumnje i strahove iznuđivač u uniformi.

- "E, ne znam vam ja to", ostajem neodređen, neproverljiv. "Prenosim vam samo šta je rekao Pukovnik, onako veliki čovek, na visokom položaju".

 

I dobih nazad svoj pasoš, bez daljeg uslovljavanja. Mimija nije smeo ni da pogleda. Ako ja znam pukovnika, ko zna koga tek ovaj drugi poznaje, jebi ga, nezgodnije izgleda, mora da su njega obrađivali na još višem mestu.

 

Aktobe, poput kakvog kazaškog Zelenog Zuba, još jednom rešava stvar!

 

***

Podiže se kazaška izlazna rampa, vođena rukom još golobradog policajca, da propusti dva prljava motocikla, a ja bejah iznenađen magnitudom krkljanca na ničijoj zemlji. Branik do branika, automobili i kamioni, tu nema prolaza čak ni za lakše dvotočkaše od naša dva.

 

No, ene je, uskoči ona vojska, međunarodne snage majkoviću. Hoću reći i jedni i drugi, pokazaše nam da se popnemo na trotoar i stazom za pešake preteknemo svo to, zaglavljeno, četiri do osamenaest točkovno društvo.

 

Ispred uzbečke kapije stajemo drugi po redu!

 

Dezinfekcija guma – mito i korupcija, nema druge, jer ostavljaju te da čekaš iza kamiona, deluje mi tada verovatno dan-dva, svakako sa dovoljno ekstra vremena da se natenane kaješ i upitaš nad vrednošću sopstvenih principa.

 

Sledi pasoška kontrola – vize su nam u redu i za minutočku smo i tu gotovi.

 

Davaj, carinske deklaracije, dobro, to je dugačak formular na ruskom, traje, traje – ali se i to završi.

 

Sve zajedno na uzbečkoj strani – tek nešto preko jedan čas. To je u ovim krajevima sveta takoreći momentalno.

 

***

Parkiram motor na poslednju kontrolu sa uzbečke strane, carinski pretres. Detaljan, baš nas briga, još malo strpljenja i odosmo. Taškent je naš, možda već pre pet uveče!

 

- "Otvori ovu kutiju", pokazuje prstom na cilj svoje pretrage zdepasti, ispostaviće se sposobni, carinik u punoj ratnoj spremi, neposredno pošto je i mene i motocikl dobro onjušio simpatičan nemački ovčar na zadatku.

- "Šta je u ovom neseseru? Šta ti je ovo, izvadi! Kako se ovo uključuje?", uspeo je iz prve.

- "Imaš li i ti isto?" pita i pokretom glave pokazuje na Mimija.

 

Mimi, šta će, vlast je vlast, vadi i on napravu za ubeđivanje i sam je predaje.

 

***

I tako, uhapsilo nas na Činozu.

 

Formalno i sasvim ozbiljno. Motori parkirani, mi privedeni, pozvan prevodilac, "odričemo se advokata" potpisano, proleteše mi sve one emisije sa kabla pred očima, sve po redu.

 

Zarad istine, bili su veoma korektni, dali su nam i ručak (najbolji za više dana unazad!), obezbedili i 'ladne vode, wc nije trebao, a bilo bi i to da jeste. Da li mi se to samo čini, kao da im je bilo malo neprijatno, no teraju po proceduri.

 

Mi smo se držali dobro. Vrlo prisebno, bez straha, imali smo dobre procene šta i kako činiti.

 

Nakon što je iz Taškenta pristigao prevodilac, stvari su se rapidno popravile. Posle dodatna dva časa, bili smo već praktično slobodni, jasno je bilo da će sve to trajati još neko vreme, ali da ćemo ipak biti oslobođeni. I pušteni u zemlju, aleluja!

 

***

U Uzbekistan smo ušli trideset minuta nakon ponoći, sledećeg dana. Do Taškenta, u kome nam je propala rezervacija hotela, vozili smo dodatnih devedeset minuta.

 

Snalaziti se za smeštaj u tromilionskom gradu, u državi poput Uzbekistana, u dva časa ujutro, nikako nije moja ideja zabave.

 

Naravno, snašli smo se. U odnosu kakav smo problem upravo rešili na granici, nelagoda nije bila vredna većeg nerviranja!

 

***

Naš pritvorenički staž u Uzbekistanu iznosi tačno sedam časova. Za sada.

 

Izlazak iz zemlje tek nas očekuje…

  • Podržavam 12

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Hit the Road, 1415 postova
  • Lokacija: vinca, beograd
  • Motocikl: BMW R1200GSA

Polako ulazimo u brdovitije krajeve, koje sve vise podsecaju na nasu Sumadiju...Pokusavam da sto vise upijem ovih prizora, nakon one ravne, suve i zute pustinje i stepe...

 

Polako-se-menjaju-boje-i-reljef-6.png

 

 

Polako-se-menjaju-boje-i-reljef-1.png

 

 

Na-putu-ka-Uzbekistanu-3.png

 

 

Polako-se-menjaju-boje-i-reljef-5.png

 

  • Podržavam 4

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Hit the Road, 1415 postova
  • Lokacija: vinca, beograd
  • Motocikl: BMW R1200GSA

Prilazimo granicnom prelazu koji je otvoren samo za pesake! Upadamo u masu ljudi koji ili cekaju na prelaz granice, ili su na svom radnom mestu, gde obavljaju raznorazne poslove sumnjive prirode...Osecaj krajnje strasan, nekako bespomocan u onom spaliru koji napravise svi ti ljudi. Jedni nude hranu i vodu, drugi zamenu deviza, treci samo zamajavaju i prave galamu, cetvrti pokusavaju da operisu dok je paznja usmerena na okolnu gungulu...

 

Bas mi treba ovakva kamera

 

Svidja-mi-se-tvoja-kamera.png

 

Opa!!!

 

Pokusaj-otimacine-kamere.png

 

 

E sad' cu ruku da ti iscupam i nabijem ti tamo!!!

 

 

Sprecena-kradja-kamere.png

 

  • Podržavam 5

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Hit the Road, 1415 postova
  • Lokacija: vinca, beograd
  • Motocikl: BMW R1200GSA

Okrecemo nekako nalevo-krug i pravimo bespotrebnih preko 100 km do drugog granicnog prelaza. Prelaz Yamala, otvoren za motorna vozila. Prizor je jeziv. Vise stotina kamiona, slepera i putnickih vozila stoje parkirana sa obe strane puta...Vec me hvata nekakva nervoza.

 

Izlaz-iz-Kazahstana-2.png

 

 

Prva od nekoliko rampi koje nas ocekuju

 

Izlaz-iz-Kazahstana-1.png

 

 

Ulazak u Uzbekistan

 

Uzbekistan-granica.png

 

 

Uzbekistan-granica-2.png

 

 

- Kad vam kazem, pukovnik Zarov je moj brat od tetke!!! A njegova i moja baba su susile ves na istom suncu, kad vam kazem...

- Govori istinu i samo istinu!!! A ovaj, ako nastavi da snima i fotografise, hapsimo bez mogucnosti oslobadjanja 1zvizduk.gif

 

Govori-istinu-i-samo-istinu.png

 

 

Posle 7-8 sati ispitivanja, davanja izjava pred prevodiocem, i upoznavanja sve i jednog cinovnika na ovom granicnom prelazu, posle rucka u njihovoj menzi, konacno dobijamo dozvolu da udjemo u Uzbekistan. Nisu nam rekli da ovaj ulazak ne smemo da snimamo i fotografisemo 1ups.gif...

 

Konacno-ulazak-u-Uzbekistan.png

 

  • Podržavam 8

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Integrisan, 8145 postova

šta je bilo u neseseru? šta je naprava za ubeđivanje? :)

 

Stvarčica koju imamo, za potencijalno nezgodne situacije. Naravno, trudimo se da do njih nikada i ne dođe, ali npr. sa životinjama na kampovanju može biti korisno. Da ne idem dalje u detalje.

 

U svakom slučaju, za uzbečke carinike bilo je manje opasno od pornografije. E, za to se tek guli, da smo je slučajno imali, tako nam rekoše :lol:

  • Podržavam 3

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Integrisan, 8145 postova

Inače, zanimljivo, ta rezervacija hotela u Taškentu, koja nam je propala zbog peripetije na granici, bila je jedina rezervacija na celom putu! Napravili smo je uz pozivno pismo za uzbečku vizu i naravno, na putovanjima ovakve vrste, čim se obavežete na bilo koji datum - mora da propadne! :lol:

  • Podržavam 6

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • U prolazu, 79 postova
  • Lokacija: SRBIJA
  • Motocikl: Кенондејл

Ја не знам чиме се ти бавиш иначе (када ниси на мотору) али слободно ако ти посао пропадне можеш да пишеш романе, путописе и слично.

Само напред, чекамо следеће издање ...

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • REW/Hit The Road, 501 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: BMW R 1250 GSA

Fotografija ulaska u Uzbekistan je nešto najupečatljivije za mene, za sada. Mladi, kosooki junoša sa Ka-47 odslikava sve što ste preživeli do sada. Pokušavam da se stavim u vašu poziciju. Čekanje na granici za mene predstavlja najgoru torturu koju mogu da doživim. Prelaz granice i čekanje od 7 h na moskovskom Šeremetljevu su mi dve najgore životne situacije.

Zato samo respect i dubok 1care.gif1care.gif1care.gif.

  • Podržavam 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • REW/Hit The Road, 501 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: BMW R 1250 GSA

Ја не знам чиме се ти бавиш иначе (када ниси на мотору) али слободно ако ти посао пропадне можеш да пишеш романе, путописе и слично.

Само напред, чекамо следеће издање ...

 

Seve je Željko Malnar u nastajanju. Malo stariji sećaju se tog ljubitelja putovanja i opasnih životnih situacija.

  • Podržavam 5

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Пријатељ, 365 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: XT 1200 super tenere

Opet i opet,bez obzira što sam dobio odgovor,pomišljam šta vas goni?

Nema sumnje da mi je krajnje zanimljivo da evo usred posla prekidam sve,izčitavam i nekako nejasan,tražim objašnjenja.

Ljudi, ja ne bih izdržao.Zato vam onako istinski želim da ostvarite planirano,da uz slogu i mir prebrodite sva iskušenja.

Što Zex reče,meni je Šeremetjevo agonija.

.Bog neka vas čuva!

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 104 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: S1000XR

Sev, Mimi,

Nema vas 48 sati na forumu, javljajte se... :staa2:

 

Javicje se uskoro sigurno, internet je verovatno misaona imenica u ovom trenutku...

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Integrisan, 8145 postova

Pozdrav svima, živi smo i zdravi smo.

 

Dosta kilometara smo prevezli od prošlog javljanja. Bili smo u prelepom Samarkandu u Uzbekistanu, pa se vratili na sever i preko Ojbeka (prelaz) ušli u Tadžikistan. Ovoga puta za ukupno 3h, dakle bez bilo kakvih problema, samo uobičejena nezgodna procedura :takoje:.

 

U Tadžikistanu smo bili u Hučandu, prestonici severa zemlje. Onda smo prejahali planine, tj. planinčine (prevoji oko 3000m nadmorske visine) i prošli kroz čuveni horor tunel (5.3km poplavljenog tunela, punog tekuće vode, kamiona, bez podloge, povremeno armatura štrči iz vode, zbog dugog prolaza izduvni gasovi urnišu. Zanimljivo i prilično gadno, mada nije predugačko. U Evropi ovo ne bi bilo moguće da bude otvoreno, a ovde je glavna žila kucavica između severa i juga zemlje). Nakon toga smo bili u Dušanbeu, prestonici.

 

Eto, to je kratak raport, sve u svemu - živi, zdravi i mrdamo. Za sad ;).

  • Podržavam 14

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Hit the Road, 1415 postova
  • Lokacija: vinca, beograd
  • Motocikl: BMW R1200GSA

Danas specijalno iskustvo...Prolazak kroz stravican tunel, duzine nesto preko 5 km, koji je u haoticnom stanju...Vidljivost nikakva, neverovatna kolicina vode u tunelu. Na pojedinim delovima prosto se uliva potok koji jednim delom negde otice, a drugim delom razliva se po tunelu. Ogromnih rupa ima u neverovatnom broju, koje kada se popune ovom vodom, izgubite osecaj i orijentaciju o dubini rupe. Na svu muku, armatura viri iz rupa, te je voznja slaloma obavezna disciplina...Malo je veci problem, kada kamioni koji nailaze u susret, svojim kretanjem naprave talase koji napune cizme vodom 0staa2.gif . Najgori je osecaj u momentim kada moram da udjem u neku od ovih barustina, a pritom prizeljkujem da nije dublja od polovine tockova 1jok.gif

Sve ovo je zacinjeno izduvnim gasovima vozila koja prolaze ovuda pokusavajuci da savladaju sve prepreke!!! U momentima, dobija se jaka mucnina i vrtoglavica od koncentracije ugljen-monoksida...Prosecno vreme za savladavanje ovih 5 km je oko 30min!!!

 

Eto, pretekosmo bez vecih problema 1zdravo.gif

vlcsnap-2014-06-19-20h44m54s7_resize.png

 

 

vlcsnap-2014-06-19-20h51m52s95_resize.png

 

 

vlcsnap-2014-06-19-20h46m38s114_resize.png

  • Podržavam 15

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja