Jump to content

Moto Zajednica

Saša Jack

Članovi
  • Broj tema i poruka

    1581
  • Pridružio se

  • Posetio poslednji put

Sve što je postavio član: Saša Jack

  1. Sunčan dan i sve izgleda lepše, bolje, nasmejanije… Prethodno veče sam želeo da vidim centar Muskata, pa sam zamolio na recepciji da mi pozovu taxi. Gde želim da idem: „City center“, misleći na centar grada. Taxi dolazi i idemo. Ja uvek u stranim državama posebno ovakvim, cenu ugovorim unapred, a i sve vreme vožnje pratim mapu. I odmah mi bi čudno, ide van grada, ka aerodromu. Pitam: „City center!?“ Da, odgovara vozač i dovozi me u tržni centar koji se zove: „City Center“. Ehhhhh Malo provodim vreme i idem na spavanje. Danas opet zamolim na recepciji, Downtown... Može i taxi me stvarno odvozi na lokaciju koja na mapi ima takav naziv. Odustajem i nastavljam da pešačim tražeći plažu, lepo pogled i mesto od istorijskog značaja za ovaj grad. Plaža je bila savršena, hodao sam njom nekih 5km. Malo obuven, ali više bos. Mnoštvo galebova, vetar sa mora, talasi…neki zvuci u daljini koji čine da se bolje osećam. U lokalnom kafeu, pijem ceđenu pomorandžu i kafu. Inače, ovde je potpuno bezveze piti bilo šta od sokova a da nije ceđeno voće, ima svih varijanta i mikseva. Nastavljam dalje. Subota je. Ovde je vikend petak i subota, nedjelja je radni dan. Na mapi vidim da imam 3-4 km do starog grada i krećem ka njemu. U jednom trenutku zaustavlja se neki beli auto. Unutra momak/čovek, pita da li mi treba prevoz? Zahvaljujem se, ali on pita odakle sam. Na moj odgovor, kaže da uđem i da može da me povede gde želim. Kada sam sam, uvek razmišljam šta je najgore što može da se desi, pa ništa. Ulazim u auto i počinje ono što ja zovem: „Direktno uključenje u program!“ Odakle si, šta radiš ovde, … On je iz Libana, ovde živi već godinu dana, radi… Počinje da se žali kako su ovde ljudi zatvoreni, nisu druželjubivi…bolji su u Dubajiu. A onda pita kako u Srbiji reaguju na gej populaciju. Ja malo ublažim informaciju i nasmejem se. Mogli bi negde na kafu, predloži on, možemo odmah i do hotela mog na kafu. Mislim da nema potrebe da idemo do mog hotela, pošto je daleko, odgovorih. A i ja imam devojku i decu, pa nisam zainteresovan. Nikad nisi bio sa muškarcem?! Upita on. Ne! Naglasih ja i nasmejah se. Vidim da imaš dobre mišiće, koji sport treniraš? Nastavlja on. Borilačke sportove, više njih, čak imam u telefonu i snimak sa poslednjeg meča gde sam pobedio. Hoćeš da pogledaš? U tom trenutku mu se promenio glas, malo je pobledeo i trenutno rekao, ja ovde skrećem desno, da li ti odgovara da ovde se rastanemo? Malo je i mucao. Nasmejao sam se opet, zahvalio i izašao. Ostavio me je blizu starog grada koji je i bio cilj, ručao sam dobru libansku hranu, njemu u čast i obišao stari grad. Ništa posebno, star kao i svi do sada, sa svojom istorijom koja me baš nešto i ne interesuje. Danas preko 12km peške. Ako me neko pita što ovo nisam obilazio motociklom, iz jednog prostog razloga, morao bih sve vreme da vučem kacigu sa sobom. A to mi baš nije uživanje. Sutra izlazim iz Muskata, polako obalom ka gradu Salalah do koga ima oko 1000km. Videću kako bude išao dan, tamo sam za dva ili tri dana.
  2. Nalazim se a 230-40 km od Muskata, koji treba da bude krajnja tačka ovog dana. Imam dve opcije do lokacije. Auto put, koji je sasvim kvalitetan i više je magistralni put sa više traka. Druga opcija je put koji na mapi ide uz samo more. Šta bi ste vi odabrali, znam i ja sam isto. 200km pored mora. Na levom boku. Sunce ispred mene, vetar lagano duva iz omanskog zaliva, poneki galeb prođe u niskom letu nadajući se nekom obroku, uz put štandovi sa hladnim napicima na svakih 5km…neka dobra muzika iz obližnjih kafića, a svi veseli, nasmejani i opijeni ritmom. Naravno, ništa od toga. Skretanjem sa auto puta, prolazim kroz uske ulice koji presecaju još uže ulice i probijam se do mora. Dugačka plaža, sa mnogo smeća po njoj. Jata galebova šeta bezbrižno blizu vode, a u daljini se čuje molitva sa džamije. Malo vode, nekoliko urmi(shvatio sam da ipak nisam alergičan na iste), nekoliko kadrova sa dronom i idem dalje. Put me vodi kroz male zaseoke. Prašnjave. Prljave. Pune velikih i modernih kuća, ali i oronulih straćara. Mnoštvo čamaca pod nadstrešnicama na obali i tek poneki čovek koji šeta, vraća se sa molitve. Sve prodavnice su zatvorene ili napuštene. Čudno je sve ovo. Od modernih vila, do oronulih koliba. I sve to na istom mestu. Na jednom mestu je voda odnela put, pa mora nekim kozijim stazama… U filmu „Povratak u budućnost 2“ sa kraja 80-tih. Doktor Braun kaže glavnom junaku: „Ono što je nama čudno, to je njihova realnost!“ Posle 50-tak km ove cik-cak prašnjave vožnje, vraćam se na auto put i kasno popodne stižem u Muskat. Ovde ostajem do nedelje. Želeo bih malo da vidim grad. Ipak je glavni. A posle ovoga kreće pustolovina. Obalom preko celog Omana, do grada Salalah i Jemenske granice. P.S. ja volim da slušam muziku dok putujem, a ponekad pustim i neki podkast, da vreme brže prođe, posebno na auto putu. Ako je neko od Vas nije slušao podkast Tragovi, serijal Zadnji čas, poslušajte, ali nikako dok vozite motocikl!
  3. Ne. Vise puta sam upitan da li je kamera ukljucena? I zamolili me da je spustim dole.
  4. Za dobro jutro, kiša. Iskreno, sve sam očekivao, ali u ovim krajevima, kišu ne. Mada nemam problem sa istom, volimo se ona i ja. Ona neka pada, a ja ću da vozim. I bas kada sam resio da krenem, ona stala. Napakovao stvari i krenuo, a onda pljusak. Od 1-10, jaka 8-ica. Vozim. Put kojim sam prethodne noci dosao je dobio novi oblik, krivudav sa lepim pogledom na omanski i persijski zaliv. Nedostajao je suncan dan pa da bije budu jos lepse. Nekih 60km, pa ponovo ulazim u UAE, i to onaj njen prljaviji i ruzniji deo. Posle 200km ulazim u “pravi” Oman, onaj koji je cilj putovanja. Put me vozi kroz neke zaseoke koji su prljavi, neuredjeni, ali kuce u njima vrede mnogo i ocigledno su to necije vikendice posto vecina deluje prazno. Ono sto je lep deo dana, a to su carinici. UAE i Omanski. Na ulasku u UAE, radi isti carinik od nocas. Ustade covek, pruzi ruku. I rece: “nista ne radim dok mi ne kazes sta pijes, čaj, kafa, americano…” Ne hvala, nista! Ja nista ne radim, odgovori on! Čaj! Da ne kvarim trenutak, rekoh ja. Donese, sa osmehom dade i uze papire. A onda me upita, sto nosis kacigu? Navika! Nisam napomenuo, rekao, napisao. U UAE, ljudi ne zakljucavaju stanove i kuce, automobile, nista. Kriminal 0%. On rece: ovde se svakom lopovu odmah seku prsti, a ponekad i ruka. Nema kradje. Brzo smo se rastali. I naravno ja sam pruzio ruku. Na ulasku u Oman, odlazim u prostoriju gde pregledaju papire. Srbija? Da! Jokić! Da, taj je naš. Odgovorih. Trebao bih neki ulazak i boravak da ti naplatim, ali zbog njega imas dve nedelje boravka besplatno. Uzivaj! I svi carinici su imali osmeh. Lep osecaj da ulazis u neku zemlju, a svi nasmejani. A znam mnogo losih primera. Mnogo sam granica presao. Bas mnogo! Danas malo više od 300km. Welcome to Oman! Pileća tiki masala. Indijsko jelo sa dodatkom pirinča. Odlično!
  5. Dan polaska! Motocikl preuzet, pa onda 30km na drugi kraj grada da se pakuje. Saobraćaj u ovom gradu je posebna stavka. Ja sam rođen i živim u velikom gradu i znam šta su gužve. Ali kada je u Beogradu gužva, onda sve stoji ili mili. Ovde je gužva i svi nisko lete. Uletanje iz trake u traku, sečenje, bezobrazluk i bahatos na maksimumu. Istina je da ovde nema crnih Škoda Super B, ali ima sličnih idiota, prosto se takvi podržavaju. Mada, znam i ja pomalo da budem bezobrazan. Ili malo više. Ispred stana od drugara, hlad. Savršeno za pakovanje. Iz automobila sve izvađeno ispred motocikla. I montirano - Navigacija(nosač i struja) -Torba za korman(dokumenta,kablovi, alat) - Improvizovani top case(kamere, kartice, bitne sitnice) - Kriega torba na sedište(razno i šareno, uglavnom kozmetika, odeća) - Mala torbica na crash bar(ulje za lanac, neka sitna klopa, vezice) - Preko Kriege, ranac(laptop, voda, kablovi, punjači...) - nosači bočnih kofera(levo- šator, desno - podloga, vreća,posuđe, gorionik..) U džepove ... pasoš, pare, telefon, mifi, britvica, Oko čizme... nož Na licu...osmeh! Putovanje, može da počne, a taj saobraćaj. Danas sam prešao oko 230km. Trenutno sam na severoistiku arapskog poluostrva. Ušao sam u Oman, ali ovde lokalci kažu to nije pravi Oman. Oman je podeljen na dva dela, ovaj mali(na slici) gde sam sada i onaj veliki, pravi u koji ulazim sutra. Inače, Oman je po površini veći od Jugoslavije, pa da ne bude posle kako je laganica. Za sutra planirano oko 340km. Većinom uz obalu, na 300km do Muskata(glavni grad Omana)
  6. Ovih prethodnih nekoliko dana boravka u Dubaiju sam iskoristio da upoznam grad sa malo ne turističke strane. Već sam dolazio ovde pa sam video sve one znamenitosti po kojima je poznat, ali sada da malo vidim i manje turisticku i da probam razne kuhinje sveta. Iako mojim “izletima” u razne kulinarske ekspedicije znam da zeznem stomak, ovaj put je proslo bez posledica. Moja devojka je vrhunski poznavalac Dubaija, a o njemu cu vise pisati kada se vratim sa ture. Naravno i Emiratima u globalu. Idem prvo da ih odvozam, pa da onda mudrujem. Sutra u 11h preuzimam motocikl, do 13h pakovanje i polazak ka istoku i ulazu u persijski zaliv. Nadalje su fotografije hrane koju sam probao ovih dana. 1. Pakistanska hrana - Restoran Ravi, Al Satwa 2. Sirijska kuhinja - Garhoud 3. Cheese cake na španski način - kopija originalnog recepta iz grada San Sebastijan, Španija 4. Američka, burgeri i začinjen pomfrit - restoran Salt, Kite Beach, Jumeirah 5. Kunafa - najbolji i najlepsa arapska poslastica
  7. Uskoro. Poslednje pripreme su u toku. U sredu ujutro je pakovanje motocikla i polazak.
  8. Dobar dan! Hvala za savet. Nisam clan HU, ali sve sam vec predvideo, ako je to uopste moguce. Imam drugare i u UAE, a verujem da ce biti i neki u Muskatu. ”It is a beginning of a beautiful friendship” Ovakva putovanja nose svakakve izazove i potencijalne probleme. Uvek pokusavam se da ih previdim, resim ili bar umanjim. Samo putovanje je ipak nepredvidivo, a sa njim i problemi. Uvek se nadam najboljem.
  9. Ne brini! Vole ono sve prikazano vise nego mi, ali ne jedu bas pred svima. Posebno im je “šljiva” i slicni proizvodi pri srcu.
  10. Zahvaljujući kolegi @Niksha dobijam kontakt za "drugare" u Muscatu. Nisu naši, ali kao da jesu. Vole šljivu, a i još ponešto. Poklon paket spreman za njih.
  11. Jos 48 sati do leta avionom. Beograd - Abu Dhabi.
  12. Hvala "Supiš"! Uzeo sam motocikl. Renta. Uz dobro cenkanje. Yamaha Tenere T700 2022god A svu opremu nosim odavde. Mislim na odelo, kacigu, čizme... Jedino što pozajmljujem u UAE su: vreća za spavanje i šator
  13. Plan br.4 Letim iz BGD do UAE i odatle idem u Iran. Od Dubaia, do Teherana preko Shiraza i ostalih lepih delova Irana. Moze, ali, uvek nesto drugacije, pa mora da se improvizuje. Mora viza, naravno. Ne mogu da izmajmim motocikl u UAE, vec moram da ga kupim. Firme koje se bave tim poslom dozvoljavaju voznju njihovih motocikala sam u drzave GCC(UAE, Oman, KSA, Quatar, Bahrwin, Kuvajt) Da bih kupio motocikl, moram da ga registrujem na nekoga ko ima boravisnu dozvolu. Čak sam i to resio. Ali na kraju sam odustao. Neka sledeca godina, da. Ali za sada UAE i Oman. 12-14 dana. 4-5000km.
  14. Plan br.3 Da odem avionom do UAE i onda vozim Saudijsku Arabiju, Katar, Kuvajt... Ne može ni to. Ulazak u Saudijsku Arabiju(KSA) je dozvoljen samo avionom, nikako kopnom. To ostaje za neku narednu godinu. Ovo putovanje mi je baš želja. Interesantno, egzotično, drugačije i pre i posle svega, moje.
  15. Hvala na lepim rečima! I druga je u pripremi, a i ovo putovanje će biti u toj knjizi. Iskreno, ja već imam skoro napisanu jednu knjigu, sa putovanja iz 2012 godine kada smo išli oko Crnog mora, ali još ne smem da je objavim. Nije trenutak. Uskoro!
  16. Plan br.2 Da motocikl cargo avionom prevezem do Tel Aviva, ja dođem putničkim, sednem na njega i nastavim putovanje po prethodnom planu. Našao špediciju za avio prevoz. Sve dogovorio. I posle tri dana počne Hezbolah da se kači sa Izraelcima. Čak sam se i raspitao da mi prave pancir prsluk po meri, ali ništa od toga. Propao i ovaj plan.
  17. Kako uvek biva, plan se napravi, pa se iz mnogo razloga izmeni, zameni ili ke prosto nerealno zbog usputnih peripetija izmedju susednih zemalja. Plan br.1. Prvobitan plan je bio da krenem pocetkom januara iz Beograda, ka Grckoj, pa odatle trajektom ka Kipru, a od Kipra ka Izraelu….pa nadalje, Egipat, Jordan, Saidijska Arabija, UAE, Iran, Turska, Bugarska, Srbija Ali ovo je vec u startu otpalo. Ne postoji nikakava logicna veza od Kipra do Izraela. Mislim na brod, trajetkt. Samo teretni brodovi koji idu…nekada i ozbiljna je procedura za ulazak na iste. To je otpalo! Idem dalje….
  18. @Niksha Hvala za lepe reci i hvala za nudjenje pomoci! Nadam se da nista nece trebati, posto sam sve vec unapred razradio. Imam dobre kontakte u UAE(Dubai). U svakom slucaju imam kako da te kontaktiram ako zatreba pomoc.
  19. Opet nešto novo, a malo drugačije nego obično. Neko će reći da je bezveze, neko da je odlično, a meni savršeno pošto jednu dugu zimu pretvaram u proleće i sezonu započinjem ranije. Prošle godine sa putovanjem u Tunis krajem februara sam shvatio da je zima savršena za moto putovanja. Naravno, negde južnije i negde gde Sunce ima svoj zenit baš tada. Iskreno, godinama unazad želim da krenem sa ovim "zimskim" vožnjama. Od skijanja sam odustao još pre mnogo godina, a planinski turizam vidim samo kroz posao, pa samim tim u ovom delu godine, kada posao koji radim može i bez mene rešio sam da putujem. Pa ću ovaj trend, nadam se nastaviti i narednih godina. Posle mnogo razmišljanja, akcija, "prelamanja preko kolena" i praćenja situacije u svetu, odluka je došla da vozim navedeno Ujedinjene Arapske Emirate i Oman Do tamo letim avionom, uzimam motocikl i vozim nekih 12-15 dana. Planirano oko 4-5000km Polazak 25.1. Povratak... videću. Ima mnogo faktora. U narednom postu pišem još neke interesantne detalje. A u nastavku je animacija planiranog putovanja. Poželite mi sreću i pitajte šta Vas interesuje, ja ću ovde redovno pisati, objavljivati i nadam se malo zabaviti u toku februara.
×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja