Hmmmm... "Subota je dan venčanja,a nedelja pokajanja..."
Ja moju makinu kad sam kupovao,pomolio sam se Bogu,platio i odgurao kući. Poveo sam drugara samo da vidimo da li može da upali i da li lupa u motoru. Meni ništa drugo nije bilo važno. To što je sedište bilo iscepano,gvozdjusija pordjala,gume loše i izduvane,ručke odrpane,gorivo curilo iz levog karba jer nema plovka,auspusi dva leva od dva različita modela...meni ništa nije bilo bitno.I što je devet meseci,od juna do aprila bio na otvorenom,nije mi smetalo... Čak i kad mi je devojka,moja sadašnja supruga rekla -"pa lep je..." meni nije smetalo. ON se zvao BMW i bio je MOJ,MOJ,SAMO MOJ!!!!
Dostojan naslednik mog Tomosa,već dugo godina kod mene,mazen i pazen. I nije na prodaju,naravno.
A kako sam ga kupio??? To je motor koji je odslužio narodnoj miliciji i kao takav poslat za rashod. Na licitaciji mu je odredjena cena bila tadašnjih 3500 DM. Ne bih sad smarao koji putevima je došao do mene,ali kad smo se sreli ja sam imao 1200 Maraka,teško zarađenih u auto perionici od 07 - 19, svaki dan-i nedeljom.
02.04.1998. Kasno poslepodne oko sedam,četvrtak...Čovek mi kaže- 3500 je cena,još mi je ostao taj jedan (od šest),daću ti za dve hiljade. Leleee!!!-kažem ja,u sebi. Imam hiljadu,plus 200 za registraciju :-) ...može??? Tajac... Čekanje... Hmmmm... Može!!! Igranka je počela!!!