Mislim da je to sa brojem padova MM i brojem pobeda lažna matematika, ali ko zna...
Uz apsolutno uvažavanje njihove psihifizičke superiornosti i načina na koji oni osećaju šta se dešava ispod njihove guzice ipak mislim da limit koji je njima ključan nije granica padanja, tu granicu nauče jako mali kad kući donesu krompir i da ne znaju ne bi bili profesionalni vozači. Taj limit oni vide mnogo pre nego što je to vidljivo kao HUGE MOMENT nama na TV-u i vide ga oni tehničari koji bulje u laptopove. Koliko puta kažu motor ne može da skrene, premalo gripa napred, omašio sam teme, imao sam vibracije sa prednjeg kraja na jakim kočenjima, zadnji kraj se vrti u prazno, guma je ''pala'' posle x krugova, nisam mogao da zagrejem gumu, previše gripa nazad napred itd. To su limiti koji se na 4 slobodna treninga jure, kako bi se imao što bolji pejs i setup za trku i našao u značajno manjem vremenskom periodu ''idealan'' setup za brzi krug u kvalifikacijama koje kako smo videli nisu toliko bitne za samu trku kao pejs. Kontrolisano padanje ne postoji u trkanju za pare. Ok, možda se CRU ne bi složio sa mnom.