Izgleda ja ispadoh neki manijak ovde.
Kad se vozim Jadranskom, ja sam glavna opasnost na putu. Ne zato što jurcam, čak vozim i sporo, nego zato što gledam na sve strane osim na put. Jebi ga, kad je lijepo. Isto je i kad vozim Alpe, i lokalne puteve od Hrvatske do Francuske. Volim da blejim okolo i upijam pejzaže.
Ali, kad mora da se stigne na cilj, onda se vozi preko ograničenja, ako treba i bez pauze, i to uštedi vremena. Ko misli da nije tako, slobodno vozite kako vi mislite da treba.