Ahaaaaa.
Anegdota sa mog Čemernog.
Tokom služenja otadžbini, pod komandom SFOR-a pokrene se akcija premještanja minsko-eksplozivnih sredstava iz magacina kod Trebinja u Rudo i 10 civilnih kamiona je angažovano u tu svrhu. Naša komanda odluči da postavi po jednog vojnika u svaki kamion kao obezbjeđenje i mene zapadne zadnji kamion u koloni, izdrndana Raba prikoličar, do vrha puna upaljača za granate i mine koju vozi neki matori čiča koji smrdi na mladi luk na kilometar. Svi ostali su vozili granate i mine bez upaljača, mogao si sa njima fudbal da igraš, jedino je ovo moralo pipavo.
Krenemo mi niz Čemerno, ide se nekih 8-10 kmh, ja niz pola one strmopizdine pogledam lijevo, a moj šofer oborio glavu na grudi!
Usro sam se živ, nisam znao jel odapeo ili samo kunja!
Srećom, samo je kunjao, jebem ga matora.
Mada ni tu nije bio kraj mojim mukama, interesantno je bilo i u Goraždu.