Pa i ne baš... ovde, a i na drugim mestima, su se mnogi busali u prsa junačka da "AKO DECI BUDE FALILA DLAKA SA GLAVE!!1" Pa su te studente i tukli i otvarali im glave i lomili vilice i šta smo uradili? Ništa. Na prste jedne ruke si mogao da nabrojiš situacije kada se adekvatno odgovorilo na nasilje i stalo iza velikih reči i koliko nas je zapravo bilo. Ali zato za vožnje, za kiflice, za koncerte, za turiranje i guranje pred kamerama, tu nisi mogao da nas prebrojiš... O pojedincima koji su sve ovo videli kao priliku za ličnu promociju i zaradu neću ni da pričam, to znamo svi... Tako da, kad se glasanje obavi, pa se ostane na ulici, ko nije spreman da se fizički obrač̣unava i brani taj glas, bolje da ide kući, bar da znamo koliko nas ima i na koga možemo da računamo.