Svima je jasno da je današnji dan bio fantastičan za vožnju i iskreno mi je žao svih koji danas iz raznih razloga nisu mogli da odvozaju makar koji kilometar.
Jutro je, oko 9 sati, i krećemo iz Loznice šabačkim putem. U Šoru skrećemo desno i kreću da se nižu Kozjak, Dobrić, i tako redom. Do Joševe put vrlo dobar, dalje, mršava trojka. Nema udarnih rupa ali je asfalt nekako traljavo okrpljen i nije baš najprijatnije za vožnju. Junački izdržavamo i taj deo puta i stižemo do Tekeriša
Tu smo probali da nađemo neku prečicu ali bezuspešno, dan je kratak i nema vremena za eksperimentisanje. Nastavljamo dalje ka Šapcu.
Dolazimo do skretanja za Rumsku i okrećemo na tu stranu. Prolazimo kroz selo i tu negde već mislim da smo malo izgubili željeni pravac. Mreže nema, navigacija brljavi a ja tvrdoglav, neću da pitam. Put za Metlić, ajmo tamo. Skretanje za Krivaju, ajd sad tamo. Prolazimo kroz selo pa desno, uzbrdo, negde. Jbg, asfalt je, uzan ali dobar. Uzbrdo, nizbrdo, pa malo levo, desno i dođosmo do Gradojević raskršća. E to je to, dobro je, sad levo i samo pravo. Brzo stižemo do željenog mesta
Ašikov grob.
Tužna priča o kojoj neću ništa reći jer su je već ispričali yogibear i shoyyka.
Nastavljamo dalje ka Kaoni. E sad se ipak odlučujemo za prečicu i idemo brzom saobraćajnicom kroz Mrovsku
Ponovo nekako izbijamo na asfalt i ostavljamo iza nas začuđene meštane. Ko zna šta li su pomislili kada su nas videli.
Polako stižemo i do manastira Kaona
Prelepo. U samom dvorištu manastira je zabranjeno piknikovanje, a kako je u manastiru bila ceremonija venčanja, odlučili smo da malo odmorimo u izletištu koje je odmah do manastirskog dvorišta i gde je dozvoljeno i roštiljanje a uređeno je i postoje i stolovi i klupe. Okrepljujemo se jednom domaćom
Ajmo dalje. Nastavljamo ka Valjevu ali nećemo na Draginje već okrećemo ka Kamenici. Put prazan, asfalt dobar, priroda prelepa a pogled fantastičan. Brzo stižemo do centra sela i tu idemo levo ka Koceljevi preko Subotice. Da, Subotica. Simpatično selo. Od Koceljeve do Valjeva dobro poznat put. Svraćamo u Brankovinu i pravimo kraću pauzu
Valjevo je blizu i začas smo tu. Na izlasku iz grada prema Loznici stajemo u Lovački dom da se nešto pojede pa put pod točkove
Oduševili su me tri dečaka koji su pecali klenčiće u reci pored restorana. Više sam gledao u plovak nego u tanjir.
Punih stomaka idemo kući. Valjevo-Loznica, pa nije moglo bolje za kraj dana. Kući stižemo sa osmehom i punog srca a iza nas osta skromnih ali fenomenalnih dvestotinak kilometara.