Prosli weekend evo i mi ravnicari ugledasmo sunce, tj. brda i shume.
Iz Holandije, kroz nacionalni park Eifel do Nurburga i njegovog (ne)slavnog ringa.
Ring je 21 km i stvarno je fascinantan, ALI treba imati dosta srece da se ostane ziv.
Nakon bukvalnog svrsavanja na putu do tamo, po shumama i gorama Eifela, na savrsenstvu od puteva
stigosmo na ring. U toku bijahu neke GT kvalifikacije i ring bi zatvoren za raju do 17:30.
Odosmo u potragu za prenocistem i nakon par ruznih kuceraka nadjosmo nesto pristojno za 26 eura pp
sa doruckom. Ostavili torbe i nazad na ring. Vec je pola 6.
Po shumama i gorama:
Red je bio veliki...Lokalni "piloti" odlaze kuci, kazu "It is bad day today", misleci na guzvu.
"We will come back tomorrow". Lako je njima kad zive tu negdje u okolini.
Dosao je i taj trenutak i izlazimo na stazu. Prethodno smo kupili kartu (22 eura krug)
i niko nam nista nije objasnjavao (pravila, zastave....itd). Samo das 22 eura i sjednes
u sta god imas i gas do daske.
Dakle auti i autobusi u desnu traku
Ubrzo po izlasku na stazu sam shvatio zasto je ring neslavan. Posto sam prvi put na stazi,
ne mogu da vozim na maximumu, jer ne znam / ne vidim sta je iza krivine/brijega. U prvoj malo
jacoj desnoj krivini, pri nekih 130-ak na sat cujem (rekao bih prije bubrezima nego ushima)
neki groaar sa lijeve strane. BMW sa poljskim tablicama me prestize na pola metra od mene,
sa prednjim tockovima u "puni desni" plozaju. Isao je bar 50 kmh brze od mene. E tad sam
poceo da kakim u gace. Imao sam jos jednu slicnu sitaciju.
Medjutim stigoh nekako ziv, ali ne bih vize ziv na stazu zajedno sa autima.
Nakon ringa jos malo po shumama i gorama pa na spavanje. Sutra dan cijeli dan po shumama i gorama,
i na kraju prema Holandiji. Cim smo presli granicu pocelo je standardno sivilo i vjetar koji farbu
skida.