Cao ljudine (i princeze),
Imam jedno pitanje (kao SS noob) u vezi amortizera volana (AV od sad pa na dalje i ubuduce).
Iako sam na motoru vec preko 20 godina (ako racunamo APN6 ;D) uvijek su to bili neki slabiji motori,
(MZ125, CB250, GS500, CB500....) Tu i tamo mi se posrecilo da sjednem i na SS, ali to su
uvijek bili tudji motori, i kratke (vrlo pazljive voznje) tako da sam se tek ovog ljeta konacno
dokopao svog prvog SS-a: CBR929. Jbga, iako sam se trudio, nije me nesto lova htjela...
Prvih dana smo se malo njushili i pipali, gas nije prelazio pola, lakapo dok se malo ne sjedinimo, jel....
Nakon nekih 1000 km smo se prilicno poceli jediniti, pa sam onda poceo malo ozbiljnije dodavati gas.
To jest, tad sam mislio da je to bilo "ozbiljnije". Agresivniji startovi, vece brzine, ljuce / nize
kroz krivine. Kraj veselja nije bio na vidiku.
I onda je, kao i uvijek, (zamalo) neminovno doslo na red. Nakon nekih 7-8000 km smo se toliko sjedinili, da je gas
poceo da dotice dno. Kad ga je prvi put dotakao, dozivio sam prvo ledjenje shita u dupetu. Motor se
digao, ne puno (mozda nekih 10-20 cm), u blaaagom zavoju, i kad je prilikom shaltanja pao, poceo je da
pleshe i skakuce volanom. U principu, gledano iz sadasnje perspektive, nista strasno, ustvari standardno,
karakteristicno cimanje pri takvim akcijama, ali taj prvi put sam pozelenio.
Iako sam dosta citao o AV-u nisam nikad licno probao kakav je osjecaj. Cimao sam ga u mjestu, i osjetio razne
nivoe shtelanja. Sto je cvrsci manje plesa, ali i navodno vise "rada" u krivinama.
Ovako kako sad motor lezi u krivini mi odgovara 100%, pa se brinem da to ne izgubim.
A sa druge strane ova cimanja mi nisu nimalo prijatna i bojim se jos i eventualnog tank-slapper-a
(ili kako ga vi zovete, kad totalno poludi).
Kakva su vasa iskustva? Sta mi savjetujete?