Sent from my iPhone using Tapatalk

Dakle, prva mala vožnja odrađena. Okolica, poznate ceste, daleko od dobrih (kako bih htio), ukupno 590 km. U biti dovoljno da se neki utisci oko mog GuSka razjasne. No, najprije da ga predstavimo. Kraj 2014, kupljen od vlasnika (poznanici po poslu ranije nismo znali da dijelimo tu ljubav). Kilometara 30 tis bilo, svi koferi, sve potrebno i malo vise od toga na motoru. Dodatne opreme, stavio čovjek skoro cijeli wunderlight katalog. Prije kupovine kod dilera veliki servis (koji se inače radi na njima na 40 tis uz sve tekućine za njegov racun). Generalno motor je u boljem stanju nego neki 2017 sto sam gledao. Uz to sva povijest na rukama. A o čovjeku dovoljno govori to šta ima još i r1200r i jednoga HD u garaži. Samo mu, kao i meni fali vremena. Nemam namjeru blatiti niti jedan motor, ovo je moje amatersko mišljenje i iskustvo. Govorim samo o motorima koje imam. GuSku sam uzeo nakon prvog zaista dugačkog putovanja sa Multistradom (Nastya moja). Tijekom putovanja sam shvatio da nije za mene idealan motor (moji gabariti). Ali detalje ima u njenoj temi. Tražio sam vise udobnosti na lošim cestama, manji kut nogu, bolje zaštitu od vjetra. A uz to nisam želio izgubiti previše dinamike. GuSka, pa recimo, podvozje fantastika. Stavim na Soft te dvije kacige (iako sam sam sa prtljagom) i vozim mirno bez naprezanja lošim cestama. Uvjereno ide, brzinama koje tamo Dukati nije mogao držati (moja Nastya nije, možda neki novini ili enduro verzija multistrade može). S druge strane do uobičajeno lošim cestama normal je taman. Zaštita od vjetra, imam naprijed veliko staklo, deflektore, milina. Dakle na 120 kmh otvorena Kaciga i sve mirno. Na 180 kmh još uvijek dobro. Na motoru imam nožice gdje se regulira visina, spuštene su 10mm. Sjedalo standard, prednji dio na višem položaju a zadnji na nižem. Od broja dva sjedalo povučeno naprijed. Udobno, super. Noge bez problema. Drugo sjedalo mi glumi malu potporu. Super trik. Ako se vozi do 120 manji je potrošak od Nastye. Ako vozim brže (u većini slučajeva) troši isto ili čak malo vise. Dinamika, e da. GuSka je ima. Ne mogu reci da nema. Ja se nikako ne mogu priviknuti na hod ručke gasa. Veliki je naspram Multistrade. U režimu dynamic je ok. Ovo ostalo, još nemam naviku. Navikao sam da gas ima mali hod i mora se jako nježno i umjereno. A ovdje vrti kako hoćeš. Čudni poniji tu žive. Ono sto je zanimljivo srednja brzina mi je ista kao na multistradi, ali recimo da je max manji. Danas nisam prešao 150 kmh. Ista ruta prošli put na Nastyi max 190 kmh. Dakle to je ok. Za daleko je ionako važan prosjek samo. Za sada ja zadovoljan. Ali recimo da moram na put kako bih to potvrdio. Ako se sve poklopi za dve nedjelje idemo na Vladikavkaz. A po povratku konačna odluka ako sam se usrećio sa GuSkom. I da Nastya nikuda ne ide. Samo je na zimskom čuvanju, da je paze (mala garaza). Odluka ako mora ići nije lagana i nemam namjeru sada ići tim putom. I za kraj, da se narodni mit očuva, kuda idu vozači Bmw na enduro? Travnati parking restorana….. Sent from my iPhone using Tapatalk

Nisam siguran u pravilnost svog izbora. Tako da sutra vozimo 600+km do ručka i onda bude foto i par rijeci. Sent from my iPhone using Tapatalk

Imaš pravo nije prozirni poklopac. Možda se na ovoj slici bolje vidi. Sent from my iPhone using Tapatalk

Angry birds Nastya je dobila detailing prije zimskog sna. U zanimljivom društvu. A do kraja sezone ja i mršavi GuSak ćemo se privikavati drug na druga. Sent from my iPhone using Tapatalk

Ne. Mislim da za moje potrebe, kilometražu i rezime vožnje nema potrebe. Uostalom žaba me davi kad vidim cijenu a mjenjam ulje često. U dukati sam stavljao motul 7100 a i ovdje je isto kako su mi rekli. Sent from my iPhone using Tapatalk

Neću mnogo pisati dok ne odvozim makar jednu cjelodnevnu vožnju, za neke utiske treba odvoziti +600km da sve legne na svoje mjesto. No par detalja mog mršavog GuSka želim podijeliti. Sent from my iPhone using Tapatalk

Da slažem se za probu k1600, meni je to bilo važno da maknem sumnje iz glave. I da živim na drugom mjestu najvjerojatnije bih tražio dalje dok ga ne probam. Ali kod mene ceste nisu bas pre dobre, a istočno od Moskve su još i gore. Ovdje se kaže (čak i kod dilera pitaju kuda planiraš i prema tome predlažu) ako ideš od Moskve u St. Peterburg ili u Evropu onda biraš RT, K ali ako planiraš od Moskve na istok ili drugdje onda biraš GS u nekoj izvedenici. Moja supruga je na kraju odbila kupovati danas opremu, kaže iduću godinu možda. Ali isto planiramo još jednog dinosaura tako da kako stvari stoje ona niti iduću godinu neće na motor, a najvjerojatnije i dvije. Ja zavidim svima koji imaju unutar dnevne vožnje more, plomin, karlobag, Alpe….i najbitnije ekipu. Uvijek je tako susjedove trešnje su crvenije. Pozdrav Sent from my iPhone using Tapatalk

Odradio posjetu dileru. K1600 grand america prodana. Nisam imao priliku probati. Probao polovne i nove GS i GSA. Našao ono sto mi je sjelo na prvu, udoban položaj nogu (nije isti na GS i GSa), nije mi pretežak, dobra zaštita od vjetra koliko sam probao na manjim brzinama. Na stanju (i na foto) primjerak sa paketima komfort, touring, dynamic, Lights. Ostalo je standardno za njega. Bez kofera. Spreman za preuzimanje. Ostavio sam im svoju (nemoralnu)ponudu, čekam sutra da direktor salona javi kako ćemo dalje. Sent from my iPhone using Tapatalk

Doma, napokon. Kraj puta sumiramo daje rezultat od 7960 km, prosječnu potrošnju 6 lit/100 km te prosječnu brzinu od 98 kmh. Danas cijeli dan pod kišom. Kišno odjelo dragonfly dobiva sve preporuke od mene. Ne jeftino ali vrijedi svake rublje. Zvao me diler. Onaj K1600gtl sto sam trebao ići gledati je prodan. Predlaže da dođem i pogledam alternativne opcije, nudi mi GSA 2017 (triple black) i K1600 grand america (zlatno žuti) 2019 godinu. Cijenom su isti. GSA dolazi bez kofera, nije ih vlasnik dao sa motorom u trade in. Dok america dolazi sa svim koferima, potpora za leđa vozača. Nakon sto sam zadnja dva dana razmišljao, shvatio sam da su moje brzine od 110-150 kmh. Sve preko me dosta umara, sto znaci vise stajanja i manje odvoženih km dnevno. A sa tim brzinama kruzer stil igra kao opcija isto, dakle nekako sam bliži Americi nego GSA….samo pitanje je kako se ona ponaša na ne idealnim cestama. Mislim da ću pokušati organizirati sljedeći vikend odlazak dileru da probam sjesti na ta dva motora i vidim kako je to uživo. Možda užicati neku test vožnju….još da supruga ide da i ona odmah ocjeni udobnost (kaže počela bi se voziti) to bi bilo super. Sezona još nije gotova, a htio bih odraditi još makar jedno mini putovanje u Augustu te ako vrijeme posluzi jedno krajem Septembra. Planovi su već u izradi, Dagestan je jedna od opcija ako COVID dopusti. Sent from my iPhone using Tapatalk

Rani start ujutro, hladno, samo 10 stupnjeva pri startu ali bez kiše. Jutarnja rutina na pumpi i pravac Perm. Upadam u neki svoj film, malo stajem a i kada stajem razlog je ili benzin ili cigareta. Uživam u prirodi, Ural je zaista lijep. Nešto kao ogromni Gorski kotar. Voziš i pratiš kako se mijenja okoliš, drveće… Nisam niti primijetio Perm, i tu odlučujem sporedno im cestama nastaviti, kako bih prošao neke zabačene gradove na Uralu. Toliko sam bio u svom filmu, uživao u ljepotama oko mene i samoj vožnji da jedva da sam cijeli dan pogledao telefon. Nema slika bas danas. U nekom trenutku mi pada na um ideja da odvozim bez stajanje do kuće. Ili makar da probam. Spuštam se sa Urala na Nabrezhnye Chelni i dalje brzom cestom prema Kazanju. Obilazim Kazanj i na izlazu iz grada upadam u kolonu 10km, sve stoji pas mater. Pokušaji obilaska kolone ne nailaze na razumjevanje nekih vozača auta koji se pomiču tako da nemam nikako prolaz, te dok se nisam probio iz te gužve gubim sat vremena ali i ono najvažnije mnogo snage. Nakon izlaska iz te gužve brzo mi pada koncentracija te shvatim da je ipak nabolje odspavati. Prvi grad Cheboksari ispred mene, nema druge idem u hotel. Tek u hotelu shvatim da sam danas vozio 15 sati, putovanjem na zapad sam prošao dvije vremenske zone i “dobio” dva sata, prešao 1075 km. Do kuće imam još 420 km, neka to ostane za sutra do ručka. Ipak treći dan na putu sa relativno visokom dnevnom kilometražom uzima svoj danak te osjećam umor. Sent from my iPhone using Tapatalk

Nažalost sa motorom sam dobio samo jedan ključ a rezervni nisam napravio, jos. Mislio sam ali nekako smetnuo sa uma. Moram naći način iskopirati kod da na rezervnom ključu isto radi sve kao i na ovom (dostup bez kljuca) Sada je to na popisu prioriteta čim se vratim doma. Sent from my iPad using Tapatalk

Drugi dan povratka je počeo uz paniku. Naspavan polako se spremam i spuštam na parking pakirati motor. A tamo iznenađenje, ne mogu naći ključ od motora da otvorim bočne kofere. Ključa nema u sobi, na recepciji kažu da ga nitko nije našao u restoranu. A nigdje drugdje nisam bio tako da već paničarim. Tu mene traže da provjerim sve torbe još jednom, provjeravamo zajedno i ključa nema. Teta sa recepcije počinje sa pitanjima sto sada planiram i ako će me mnogo koštati novi kljuc. Malo sumnjivo, i kažem joj da nemam izbora nego zvati policiju posto bez ključa ne mogu dalje a ključ je ujedno i alarm. Na sto ona pomalo uznemireno kaže idemo opet provjeriti sve stvari i pita da donesem torbu iz centralnog kofera. Vraćam se od motora i opet provjeravamo sve, na kraju nekim čudom nalazim ključ u jakni, a cijelu sam je pregledao tri puta ranije čak jednom pred njom. Čak i kada sam bio u jakni kraj motora motor nije vidio ključ, dakle nije ga bilo tada u jakni. Mislim da me pokušala zamutiti na novce, jedino ne znam kada i kako je ključ završio kod nje? Možda sam tijekom check in ostavio na recepciji? Tko će ga znati….nema veze ključ imam i sa zakašnjenjem od sat vremena krećem na put. Prvih 500 km, opet ravnica i samo ravnica. Zanimljiv momak, kapetan vatrogasaca. Obožava motore, vozi kineski 200ccm enduro te sve koji prolaze kroz njegovo selo ukoliko stanu zove u goste ili sebi u garažu. Mašta osnovati bike post kako bi vise putnika na motoru radilo tu pauze i ako treba štogod popraviti. Eto ja se nadam da će uspjeti u naumu, i tu sam mu pružio konkretnu pomoć. Nema mnogo prometa, brzo skačemo ja i Nastya do nekih 50 km do Tyumena. Tu iz nekog razloga yandex navigator mijenja rutu na obilazak Tyumena, nisam niti primijetio dok sam uživao u pogledu na okolinu. Dok sam shvatio bio sam već 45 km van planirane rute, i odlučujem nastaviti po predloženoj ruti (izbjeći gužve u Tyumenu). Na kraju osim sto sam išao 40 km dužom rutom naletio sam na 20 km radove, 15 km odvratne ceste sa jamama takvim da je vožnja skoro po nemoguća. I osim toga cesta je išla kroz sela, vozi se malom brzinom. Mislim da sam sveukupno izgubio preko sat i pol tu. Pred dolazak u Ekatarinenburg ja sam već na izmaku snage, položaj nogu mi je najveći problem na multistradi, jednostavno su mi previše sagnute te nakon 700km počinje neugoda te često stajem. Tu se i vrijeme kvari, počinje kiša i mekih 150km od Ekatarinenburga (na stranu Perma) stajem na spavanje. Na kraju zaključujem dan sa 1070km odvoženih. U hotelu (drvene kućice kraj ceste) srećem zanimljivog ljubitelja sovjetske tehnike, putuje sa kćerkom na motoru napravljenom u SSSR pred sam raspad. Sent from my iPhone using Tapatalk

Povratak, ili točnije rečeno pripreme za povratak su trajale nekoliko dana. Naručivanje spojlera, čišćenje i mazanje lanca, strogo reduciranje prtljage kako bih išao na put bez torbe na zadnjem sicu (nije vodo nepropusna a prognoza mi govori da ću imati najmanje 1500 km kiše neprekidno) te slanje viska prtljage postom, kupovina kišnog odjela (otišao sam na put bez njega a samo sa kabanicom za gornji dio)…. Na kraju sve uspješno riješeno, te sam danas u 05:00 po lokalnom vremenu krenuo iz Novokuznetaka, taman na vrijeme posto tamo sunce izlazi trenutno u 05:10. Prvi dio puta do Novosibirska me cesta nije radovala, dosta jama, dubokih kolotraga a na kraju sa te strane grada nema obilaznice pa sam morao proći kroz cijeli Novosibirsk ujutro sto mi je uzelo sigurno 45 minuta. Nakon Novosibirska do Omska već poznata ravnica i posto je bilo relativno malo prometa tu smo si dali oduška te preskočili Omsk i prema planu stali na spavanje. Konačni rezultat danas je 1100km u 13 sati na putu. U jednom trenutku sam imao ideju da produžim dalje i pokušam odvoziti Iron But ali na put sam krenuo nakon samo tri sata sna i jednostavno me počeo hvatati umor. Naravno standardne boljke koje se javljaju nakon 750 km na multistradi nisu pomagale te nisam mogao dalje. Šteta, danas je bila dobra prilika staviti prvi iron butt u džep, i to neplanirano. Plan za sutra, preskočiti Tyumen, proći Ekatarinenburg a koliko nakon njega ovisi kako bude prolazno vrijeme i ako će me kiša poštediti makar malo. Moj pogled na okolni svijet danas Sent from my iPhone using Tapatalk

Upravo stavio spojler. Izrađeno po mjeri, firma u St Peterburgu. Cijena sa dostavom ispod 30 eura. Od narudžbe do postavljanja 4 dana. Na slici je sami niski položaj. Sutra rano na put, prava prilika za probati efektivnost. Vrijeme je za povratak kući, iako ovaj prvi odmor nakon dvije godine je proletio kao dva dana. Sent from my iPhone using Tapatalk

Nisam se izgustirao. Ali sam na ovom dugačkom putu vidio sve + i - multistrade. Meni vise odgovara putovanje na daleko, a imam tu sreću da za sada dukati ne moram prodati nego će biti dva u garaži. Budem guštao u obadva i polako za sebe otkrivao ono najbliže idealu…. Sent from my iPhone using Tapatalk

Stara je tema ali da probam. Sljedeći tjedan nakon povratka sa puta idem gledati jedan k1600gtl. Bijeli, 2016 godina. Može li netko podijeliti iskustva mana i bolnih mjesta na sto obratiti posebnu pažnju? Sent from my iPhone using Tapatalk

Stara je tema ali da probam. Sljedeći tjedan nakon povratka sa puta idem gledati jedan k1600gtl. Bijeli, 2016 godina. Može li netko podijeliti iskustva mana i bolnih mjesta na sto obratiti posebnu pažnju? Sent from my iPhone using Tapatalk

Rijeka Katunj Sent from my iPhone using Tapatalk

Negdje na Uralu Sent from my iPhone using Tapatalk

A da ne bude bez moto teme, ja i Nastya smo imali i vrijeme za sebe po planinskim cestama dobrog asfalta, ali nažalost sa mnogo pijeska uz rubove i kravlje balega. Tako da bas i nismo imali priliku nešto silno “pohuliganit” Trenutačno smo u Novokuznetsku. Uskoro na put doma, ovaj put malo drugačijom rutom Novokuznetsk- Novosibirak - Omsk - Tyumen - Ekatarinenburg - Perm - Izhevsk - Kazanj - Nizhny Novgorod - selo moje malo. Sent from my iPhone using Tapatalk

Odmor u planinama bez telefona i interneta zaista puni baterije. Nekoliko fotografija našeg mjesta odmora. Sent from my iPhone using Tapatalk

Altay - u Rusiji poznata kao mjesto sile Lagani sprint ujutro do Novosibirska, u društvu iznimnog čovjeka koji na sportu radi putovanja od 5000 km. I već godinama vozi samo sport. Motor je motor, razlika je u zadnjici vlasnika. To me malo trolao radi jastuka na mome sjedalu. Od Novosibirska opet u društvu, ovaj put mladog “goldovoda”, tako u Rusiji kažu za vozače Golde. Doduse kažu da su umišljena sekta, koja se i ne pozdravlja. Ako je to istina ovaj je onda iznimka od pravila. Doduse i vozi ne kao tipični goldovod…gazi li on gazi tu debeljucu. Sve u svemu ja sam stigao na Altay. Sutra po planinskim cestama i tako to…odmor. U kampu nema interneta tako da vise slika i materijala sa kamere po povratku u civilizaciju. Usprkos umoru i već fizičkoj nelagodi super sam zadovoljan činjenicom sto sam uspio, prema planu. I potvrdio, svoju poziciju, mene ne zanima kratka vožnja niti vožnja po gradu. A bas ovako nešto. A nakon povratka (dakle nakon jos 4tis km) ću napisati detalje iskustva takvog dugačkog putovanja sa “multikom” i razloge zašto sam već dogovorio test sljedeceg motora (nažalost sa drugim favoritom imam problema naći nešto blizu za probu ali zima je dugačka). Iako nadam se da će drugi biti dopunjenje a ne zamjena u garaži. Sent from my iPhone using Tapatalk

Skoro uradih veliku nepravdu, i zaboravih spomenuti ova dva dobra čovjeka. Ujutro, jedva da sam prošao 250 km, iznenadi me lizalica. Kriv, samo se usima mogu pokriti. Preticanje preko dve pune i prekoračenje brzine +80. Stajali su van sela ali bas me potrefilo. Silazim sa motora, već razmišljam kako dozvolu sačuvati, kad me oni slikaju. Pitam šta je bilo da me slikaju, kažu nikad takav motor nisu vidjeli. U razgovoru kažu da sam i prvi iz Hrvatske kojeg su vidjeli, oznenađeni sto sam imao sve dokumente uredne. I na kraju dogovor, zajednički selfie i svako svojim putom. Pa evo i te slike. Sent from my iPhone using Tapatalk

Dan “3” Dao sam si priliku priviknuti na promjenu vremenske zone od +2 sata i odspavao do 7 ujutro po lokalnom vremenu. Su te čari putovanja na istok kada imaš manje vremena. Uvijek spremna na put: Kasni start, 08:30 i lijepo iznenađenje. Cesta od Kurgana do Omska je ok, nema previše radova i prometa (ovo uzmite sa rezervom jer ako ćemo sravniti sa Hrv onda je ovdje svaki dan špica turističke sezone). Obilazak Omska i okolne ceste tamo katastrofa, mnogo radova i gužvi. Mnogo vremena sam izgubio bas dok nisam ostavio Omsk iza sebe. Plan je bio proći 1000 km i taj cilj je danas ispunjen. Stao sam u hotelu nekih sat i po do dva od Novosibirska. Sutra ću već voziti poslje ručka jednu od najljepših cesta Rusije “Chulsky trakt”, to je ono radi čega sam i išao. Kako je tempo bio napregnut, vremena za slikanje nije bas bilo. Samo benzinska, odmor i gas. Sibir je ravan. Dakle idealno ravan, voziš 1000 km ravnice (ne autoputa), jedini naklon sto je Nastya vidjela je bio u kružnim tokovima i prilikom pretjecanja. Sent from my iPhone using Tapatalk