Jump to content

Moto Zajednica

m.milivojevic

Članovi
  • Broj tema i poruka

    1143
  • Pridružio se

  • Posetio poslednji put

Sve što je postavio član: m.milivojevic

  1. Volim da gledam dokumentarne emisije. National Geographic, ID Discovery, Discovery, History... Na jednom od tih kanala sam nabasao na emisiju "Disasters of the Century" - Vajont Dam https://damfailures.org/case-study/vajont-dam-italy-1963/ U blizini sam. Zašto ne posetiti iako imam druge planove? Plan je bio da putovanje nastavim preko Passo Pura/Perkh. Nažalost Google mi reče da je put zatvoren zbog rekonstrukcije. Okej, hajd' da vidimo šta ima iza Vajont Dam-a. Vajont Dam disaster se smatra jednom od najvecih nesreca 20-og veka. 1917 stradalih, 1300 nestalih, od toga, blizu 500 dece. Memorijalna tabla Zastavice sa imenima stradalih mališana Ne znam kako da opišem osećaj. Čovek protiv prirode. Priroda uzvraća udarac. Stradaju nevini... Nažalost. Produžavam dalje ka Erto, Cimolais, Cellino di Sotto. Vožnja kroz nacionalni park, južnom stranom Parka prirode Dolomiti Friulane Erto e Casso to Cimolais I dalje sam sam na putu a asfalt savršen. U Montreale Valcellina nailazim na mostić "Ponte di Ravedis" Volim prirodu. Ne smeta mi da budem sam. Tada mogu da pustim misli. Razmišljam o knjigama koje sam pročitao. Razmišljam o životu. Vozim, čak mi i ne treba muzika. Volim da vozim. Put ispred mene me vodi ka prelazu Rest. Idemo! Uzan put, dizajniran za bicikliste, izazovan. Prelazim Dolomite opet, sa juga na sever. Avantura se približava kraju. Pravac Tarvisio, Kranjska Gora, Ljubljana... Ukoliko se krećete u pravcu Ljubljane, od Kranjske Gore, budite oprezni. Nizbrdica je, neprimetna, a opet nagib. Krivine izbacuju i za malo da mi se desi da zalivadim, no, sve se dobro završilo. BMW ponovo koči, a ima i telelever P.S. Pre polaska na put, majstor iz BG-a je ustanovio da imam lufta u zadnjem točku i da to moram što pre srediti. P.S.S. Gvido iz Vićence je prilikom kontrole motocikla potvdio i dodatno me zamolio da budem oprezan, da ne glumim ludilo i da ne palim gume bzvz. Pustiće mi kardan ulje i ako divljam, izgubiću zadnji kraj. Kardan je propiškio i taj luft na zadnjem ležaju je jedan od razloga što putovanje završih dva dana ranije. https://goo.gl/maps/wmUTPXRRqXfdAsdV9
  2. Ovaj dan je bio planiran za povratak na istok. Pre polaska na istocni deo ITA, kafica, osmišljavanje današnje rute. U blizini uočih jedan mali prevoj. Passo San Marco. Početak, nije obećavao. Uzan put, sela. A posle... priroda, pogled... Sam na drumu. Osim mene i dvoje nemaca, nije bilo drugih motociklista. G-din vozi 1250, a G-dja Tigera 1200. Čak sam video i mrmota. Bio je brži od kamere. Sa obzirom na to da je ostalo je par passova koje sam hteo obići, na istočnoj strani ITA, a da bih se što lakše prebacio sa kraja na kraj, izlazim na autoput. AP standard, oganičenje 110-130, zavisi kako gde, mećem opet lanac na tablicu i vozim. E sada kreće zanimljiv deo. Kompletan servis motocikla sam uradio 23.maja. Tada sam umesto OEM pločica (koje su imale još 2-3k km), stavio italijanski brend Brenta. Korektne pločice, tako kaže internet. Od te zamene, motor koči. Ne baš onako sjajno kako bih ja želeo, al' usporava. Pritisneš kočnicu, usporava i onda naglo ugrize. Hajd', ne znam ni sam, navikao sam se. Kapiram, tako treba da bude. Različiti materijali, možda je do mene. Koči. U junu vozih turu po SLO, malo AT (Grossglockner), bezbedno dođoh kući, a i dalje nisam baš prezadovoljan kočnicama. Kočionu tečnost nisam menjao od kada je motor kod mene (decembar 2020) i uz konsultaciju sa par kolega, dođoh na ideju da zamenim ulje. Bum tras, zamena, ispred zgrade, ispuštanje vazduha, dijagnostika, kao, malo je bolje. To je to. Idemooo! Ja ne znam kočiti zadnjom. Ne znam. Nikad nisam pokušavao naučiti i imam strah od pritiskanja iste, te retko i obraćam pažnju na funkcionalnost zadnje kočnice. Sve ovo sa kočnicom mi je malo smetalo kada se približavam krivini i kada sa veće brzine treba spustiti baš mnoogo (130 -> 40), al' valjda navika. Prestao sam da to primećujem. Ipak, pred put, naručih nove pločke, da zamenim zamenim nazad, za svaki slučaj. Okupismo kod @ProMastera, @Darko Mihajlovic, @bocca_bastard i ja. Neće moja klapa da me pusti da krenem na put sa mekanom kočnicom. Pronađosmo sisicu na kočionom cilindru, @Darko Mihajlovic i @ProMaster iskoristiše svoje umeće i malo ispustiše vazduha. Okej, malo je bolje. @ProMaster mi ne dozvoljava da krenem i već nudi Tracera za put. Tvrdoglav sam. Ne odustajem. Odrali bi me od za*ebavanja, da traktor stane sa radom. Odlazim, al' obećavam da ću sutradan pronaći majstora da mi pogleda prednju kočnicu. Tako je i bilo. Sve ok, majstor je proverio, to je to. BMW ima čudan zvuk prolaska tečnosti kroz cilindar. To je najviše brinulo moju klapu, međutim, kod majstora se uverih da je to potpuno normalno. Ima čovek 10 GS-ova u garaži, kaže, tako treba. Woopieeee! To je to! Krećem! E da, da se vratim na temu. Vozim tako autoputem, ograničenje 110-130, mentuo sam lanac na tablicu. Sve super. GS kad pređeš 140, jednostavno srče gorivo. Guta. Stajem na pumpu, tankam i nemam pojma koji me je đavo terao, bacam pogled na prednje pločice. Njih nema. Nestale. Menjane su pre 8k km i nema ih. Frkicaaaaa!!! Guglam, tragam za servisom, valja negde zameniti pločke. Alat sam poneo, mogu ih zameniti, pod uslovom da ih kupim. Bum-tras, prvi servis na koji sam naleteo je Ducati. Momci spremaju Ducatije za stazu. Ne znaju engleski, a ja ne znam italijanski. Sporazumesmo se putem google translate-a. http://apracingmoto.it/wp-content/uploads/2019/01/logo-apracing.png AP RACING MOTO – Officina Ducati e preparazione moto APRACINGMOTO.IT "Passion for motorcycles and attraction for mechanics are my everyday adrenaline" Andrea Pizzato, the owner of A.P. Racing, has many years of experience in the two-wheel sector... Momčadija iz servisa je bila veoma ljubazna da pozove par brojeva telefona, među njima i ovlašćeni servis BMW i da ih upita za cenu pločica, kao i za zamenu. BMW naravno ima fast-line, međutim sa cenama nisam upoznat. Okej, idem, nemam šta izgubiti. Dukatisti ponudiše svoju pomoć u smislu ako sektaši ne budu hteli da mi zamene odmah ili je pak cena previsoka, da se vratim kod njih u garažu pa da mogu tu zameniti. Hvala im na tome! BMW servis, standardno, kao apoteka. Nije servis već ovlašćeni prodajni salon. Home - BMW Motorrad Italia WWW.BMW-MOTORRAD.IT Concessionario BMW Motorrad Primaju me, kafica, super, saobraćajna, otvaranje naloga. Već vidim klepmanje po ušima. Provera motora, provera svih ostalih delova, zamena pločica, cirka 110€. Fast-line gratis, jer sam na putu, a ako kupiš pločice kod njih (naravno OEM), opet, zamena je gratis. Moje stare posle nepunih 8k: I kako to treba da izgleda: Preuzimanje motocikla ne ide tako lako. Zamenili pločke, red je da ga probaju. Ode Gvido da napravi par krugova. Sedam na motocikl. TO JE TO! Tako treba da koči! Andiamo! Pozdravljam se, hvatam zalet i odlazim u pravcu San Boldo prelaza. Kamere duž celog puta. Naaah. Imam lanac preko tablice... Vozim se divnim predelima, međ' nekim vinogradima - Home of Proseco! Valjda se na italijanskom tako kaže Volim Vino! San Boldo! Prelaz San Boldo fantastično izgleda na slikama, u stvarnosti. Ništa specijalno. Možete ga proći, samo u slučaju da sa juga idete ka severu. Ovaj prelaz nije nešto što se treba naći na must-see mapi. Uzan put, semafori. Čekanje Piški mi se. Žestoko. Sektaši me ne ponudiše toaletom, a preko mi je bio potreban. Vrh San Bolda, kafanica koja ne radi. Prc! Stajem na parking, glumim kuče i ne skidam osmeh sa lica. BMW ponovo koči! Zvoni mi tel, italijanski broj. Gvido. Zaboravio servisnu tablicu kod mene na motoru i moli me da poštujem ograničenja i da mu je vratim. Eee moj braćko! Koliko sam samo kamera prošao sa tvojom tablom. Indijancu, zašto mi ne reče da imam. Stavili slepci tablicu, komplet preko moje i mog lanca. Zaboravili. Objašnjava mi Gvido, testirao je motocikl, kočnice, takva je procedura i ne sme da vozi sa mojim tablicama i osiguranjem, već koriste servisne za koje plaćaju godišnje osiguranje u slučaju da naprave štetu. Divna neka zemlja. Aj', moje je da budem čovek, pa istu skinuh i nastavih dalje. Povratak je bio sličnim putem samo ka Treviso-u. Dan je bio veoma dug. Dosta je za danas. Hotel -> Pub, par piva, drpana svinjetina i krevet. Porta San Tomaso Porta San Tomaso su vrata koja se otvaraju od zidina Treviza a datiraju iz šesnaestog veka. Nalazi se u severoistočnom delu centra, okrenuta prema trenutnom putu Pontebbana koji ide na sever. Ova kapija je najveličanstvenija od troja vrata, u potpunosti obložena ukrasnim elementima u istarskom kamenu koji odražavaju šaru klasičnih slavoluka. Celinu zaključuje svojevrsna kupola od drveta i olova. Lav iz San Marka koji se ističe u centru spoljašnjeg fronta, iako star, nije original, jer je ovde postavljen 1857. https://goo.gl/maps/h5hCZNLrSUPBaRC87 BMW ponovo koči!
  3. Tu, negde na Falzarego passu sretoh neke naše momke.. Jasmin i Džemo... Pretpostavljam da su rodom iz BiH, al', žive u Cirihu. Malo se ispričasmo, ja rekoh da idem ka Bolzano-u. Dadoše mi par hintova kuda da nastavim i kako da vozim kroz Švicu. Kažu, na prevojima me niko neće dirati, ali na pravinama, strogo moram poštovati ograničenje ( o tome ću malo kasnije). Elem, rezervisah neki smeštaj B&B hotel u Bolzano-u. Naravno, nemaju večeru, al' je momak sa recepcije bio ljubazan da mi naruči pizza-u iz lokalnog restorana. Naah, standardna italijanska... Trpaju neke klince, za koje, pojma nemam šta su... Kao, quattro stagione, al' nema veze sa srpskim receptom. Upoznah nekog momka iz Belorusije, od ka Siciliji. Vozi autoputevima uglavnom, a nedavno je bio i u Srb. Budjenje u Bozlanu, pravac ka Merano, pa Silandro-u. Prolazim kroz oblasti gde na svakom koraku vidim jabuke. Pretpostavljam da tu nastaju vocni sokovi I jabukovača! Elem, napadamo Stelvioo!!! Andiamo! Andiamo! Passo dello Stelvio. Famozni. Čuveni. Želim da provozam Stelvio još od studentskih dana. Vozio sam tada, Alfu 33, 1.5 boxer (Boxer mi je u krvi od davnih dana). Tada sam se ložio na Alfinizam. Sanjao sam o tome da u moju 33 ubacim v6 3.0, pa da iskopiram ovog drugara: Kako bi to bilo divno, al' znajuci nase tehnicke... da ne palamudim... Stelvio Pass, 2757mnv, na granici sa CH. Izabran je u Top Gear-u kao "greatest driving road in the world" - (nećemo pominjati da su se kasnije predomislili i ipak izabrali Transfăgărășan) Stelvio, san motociklista. Mnogi se zapute ka Stelvio passu sa nadom da će imati lepo vreme. Ja ne verujem u vremensku prognozu. Uopšte se nisam informisao. Spakovao zam 4 para rukavica, kišno odelo, 2x kaljače, pa idemo. Ne dozvoljavam da mi kiša pokvari ugođaj. Stelvio, Ponedeljak, 12. septembar. Moj utisak o Stelvio pass-u: Nastavljam dalje a tamo... naložena klinčadija skrcala pet vozila (par ferarrarija, aston martin, porsche...) Posle Stelvio, prirodno se nadovezuje Umbrail pass, neposredno pre Bormio-a. Kod Tirano-a krećem na sever u pravcu Berninapass-a i St. Moritza (CH) Švajcarci, valjda tačni, šta ja znam. Krave muzare oko mene, ne vidim milku nigde. Predeli, kao iz snova. Ovde dolazi priča o CH policajcima... Vozim se voz me prati, al' s vremena na vreme, postoji pružni prelaz. Train Passo del Bernina: Predeli iz bajke. Uglavnom, nastavljam rampe se spuštaju, dodajem gas, prolazim... Prva krivina u levu stranu, CH policajci - Okeeej, prošao sam kroz crveno... Priča, objašnjavanje da nisam video... Čim je shvatila da sam iz Užica i da je nama ovakav stil vožnje prirodan, odbrovoljili su se i pustili me, al' sa upozorenjem. Skinuh i lanac sa tablice. Moram biti fin. Nastavljam ka St. Moritz-u. Kažu, mondensko skijalište. Turistički razvoj naselja započinje 1864. godine. St. Moric ubrzo postaje važno turističko odredište u Alpima i jedan od pionirskih mesta razvoja međunarodnog zimskog sporta. Takođe grad je od tad stecište svetskog džet-seta, pa je ugostio mnogo svetski važnih događaja, manifestacija i sastanaka na visokom nivou. St. Moric je čak bio dva puta grad-domaćin Zimskih olimpijskih igara 1928. i 1948.g. Kafa, kisela, klopenzi, stikeri (da okitim kofer) - nastavak ka Maloja pass-u, Chiavenna-i i smeštaju na Lago di Como. Tik pred Chiavenna-u, nailazim na Borgonuovo i jedan divan vodopad. Smestio sam se na obali jezera u nekom kampu. Odabrah dvokrevetnu sobu sa privatnim kupatilom, nedaleko od mestašca Colico. P.S. uspeo sam da snimim par snimaka sa kamerama, okačiću ih na youtube i update-ovati ovaj post. https://goo.gl/maps/g3zEZwyFM1LPtmDt9 *** Nedelja 11.09.2022 - Stelvio, dan uoči mog dolaska
  4. Dan II Pred put sam se spremio da snimam... Želim da imam "lepe snimke", moji prolasci kroz krivine, putanje (po malo ludačke i neshvatljive za drugare). Dobio sam 2 GoPro (hvala @ProMaster i @Nenadbg88) + spakovah moj Eken. Pred put izlepio nosače na motor, instalirao app na tel, povezao kamere sa telefonom, bluetooth selfie stickom.. Hah, moderan vloger. Zamišljam sebe iz drugog ugla, kako prolazim i fuzasterima kačim asfalt. Pa par puta, dok ne uhvatim savršen ugao. Kamere stoje, ja prolazim, montiram sve i uživam... Naaah... nije to za mene. Pored sve opreme, mnogo me je mrzilo da snimam. Uživao sam. Uživao sam u pogledima, prirodi, mojim mislima, trenucima koji mi ulepšavaju dane. Nema smisla trošiti svoje vreme nepotrebno. Lepota je u oku posmatrača, a ja sam se trudio da ostane urezana, tu negde, u sivoj masi. Ustajem rano ujutru (veoma teško se budim), ne znam ni sam kako sam to uspeo, klopenzi na brzinu i pravac iz Monfalcone-a ka severu. Vožnja do Tolmezzo-a autoputem: Isključujem se nastavljam lokalnim putevima. Okeeeej, bajkeri su ispred mene - na dobrom sam putu! Prvi u nizu planirani prevoj je Plöcken Pass: Granica između ITA i AT. Dolina reke Gail je bila naseljena oblast još od neolita, a staza za zaprege je verovatno postojala već u bronzanom dobu. Rimske snage pod komandom generala Tiberija ponovo su izgradile put kao put nakon inkorporacije provincije Norik 15.g pne, kako bi iz Italije stigle do novoosvojenih zemalja severno od Karnijskih Alpa. Put bio je u upotrebi tokom celog srednjeg veka kao deo trgovačkog puta između Aquileia i Salzburga, takođe nakon što je region Carnie jugu osvojila Venecijanska Republika 1420. Nakon Šenbrunskog sporazuma iz 1809. godine, Napoleonove trupe su prešle preko prolaza Plocken kako bi zauzele predele Gornje Korušке oko Villacha, koje su bile ustupljene Francuskom carstvu kao dio Ilirskih provincija. Još davno, tragajući za mestima koja moram posetiti, pronašao sam jedan spomenik na planini Zoncolan. Spomenik biciklistima. Ne prelazim u AT, već se vraćam natrag ka ITA, do raskrsnice za skretanje ka Zancolanu. Zancolan je jedan od najzahtevnijih uspona u drumskom biciklizmu i šest puta je bio sastavni deo "Giro d'Italia". Popeo sam se istočnom stranom, iz pravca Sutrio-a. Uspon je dug 13.5km, prosečni uspon je 9%, a maksimalni 23%. Poslednjih 3,5km je 13% prosečnog nagiba i 23& maksimalnog. Nadmorska visina 1750m. Na slici ispod natpisa se vidi profil planine Spustio sam se ka Ovaro-u, kraćim putem, al' većeg nagiba. Prolazim kroz seoce Liriis I nastavljam dalje ka Dolomitima Sledeći na redu je Passo Staulanza, svega 1773mne. Staulanza povezuje dolinu Zonldo na jugu i dolinu Cadore na severu. I i i, onda dolazi, jedan od najlepših prelaza: Passo Giau, 2236mnv Put ka vrhu od Selva di Cadore ima 29 serpentina i 3 tunela za zastitu od lavina. Prelepo... slike ne mogu dočarati ni deo stvarne lepote, već verujem da moj osmeh govori sve! Asfalt brutalan, gume drže... Fanzazija! Moj pravac kretanja ka Passo Giau je bio iz Cortina d' Ampezzo, a spuštanje je ka Selva di Cadore ka Passo Falzarego Passo Falzarego je još jedan u nizu etapa Giro d'Italia i Maratona dles Dolomites. Na samom Passu, postoji i gondola koja vozi do vrha Lagazuoi (2762mnv), koji je ujedno bio predmet žestokih borbi u prvom svetskom ratu. Tunel, koji su italijani izgradili ispod austrougarskih linija je danas otvoren za posetioce. Na koju god stranu da krenem, ne mogu da se otmem utisku da neću pogrešiti. Sledeći u nizu, Passo Valparola, 2192 mnv. Valparola prelaz je dobio ime po železari koja je nekada bila u blizini prevoja. Predstavlja latinski naziv reči "dolina gvozdene peći". Ruševine ovih peći, koje su bile u upotrebi u 16-veku, su navodno bile vidljive i 1860e. Čak su i ljudi iz kamenog doba poznavali prelaz, što su dokazali izolovani nalazi na jezeru Valparola. Skoro je 18h... vreme je za pronalazak smeštaja i završetak uspešnog dana. Next stop Bolzano. https://goo.gl/maps/Hpn6stAwMf2CEePFA
  5. Veruj mi da jeste. Ja se sa kofercinama provlacim kao i bez njih. Izbalansiran, nisko teziste… Okretan po gradu… Po nek’ ti kaze Sale… Sent from my iPhone using Tapatalk
  6. Neka druženja sa foruma su se pretvorila u prava prijateljstva. Valjda to tako biva... Valjda tako treba da bude.. Pronaći ekipu sa kojom si totalno različit, a imaš mnogo zajedničkog je retkost. Još prošle godine posle našeg putešestvija, dogovorismo da ćemo sledeće godine u isto vreme, napraviti sličnu rutu. U međuvremenu, mnogo toga se izdešavalo. Nažalost, jedan od nas, naš braćko @milos-v, više nije sa nama. @Astral nam postade tata, par njih odjaviše motore al' nas petorica, ne odustajemo @ProMaster, @Krmco, @Nenadbg88 , @Darko Mihajlovic i ja. Posle junske vožnje, dogovarali smo se za Septembrenje dva'es druge, al' se nekako kockice ne sklopiše da krenemo zajedno. @Krmco nam ode na jug (MNE, AL, GR, BG), @ProMaster je nažalost morao zbog odustati zbog privatnih obaveza i posla, @Nenadbg88 se premišljao, al' je i on morao otkazati, te ja odlučih da krenem sam. Prvo sam razmišljao o tome da pozovem nekog da mi pravi društvo, al' odustadoh. Vožnja treba da teče. Moraš da znaš kada kolega kreće u preticanje, kada će kolega da prikoči, moraš da imaš sličan tempo, interesovanja itd. Italija... Dolomiti... Pa da krenemo sa tim filmom... Danima sam razmišljao kuda, kako... odakle mi je najlakše da napadnem Italijanske Alpe. Da li voziti noću, posle posla do Ljubljane, pa nastaviti sutradan ka ITA il', voziti preko dana do ITA, pa odatle nastaviti put. Sa obzirom na to da idem solo, odlučio sam da vozim preko dana. Udine, Trst il' Monfalcone. Udine zvuče logično, nalaze se na dobroj geografskoj lokaciji, ali pak, ja volim more. Prvi dan, polazak, kao po običaju, dosadna vožnja autoputem, duž HR i SLO. Negde na izlasku iz SLO, pretražujem po netu smeštaje i odlučih se za jedan fin hotelčić u Monfalcone-u. Monfalcone, mali lučki, a drugi po važnosti gradić u opštini Gorica. Najsevernija luka Jadrana. Nalazi se u samom vrhu Tršćanskog zaliva, 20-ak km severozapadno od Trsta. Zanimljiva činjenica je da je Monfalcone faktički ušće reke Soče u Jadransko more. Ulazak u gradić I dan: Google Maps GOO.GL
  7. Neće da prizna, isterali ga sektaši :-P Sent from my iPhone using Tapatalk
  8. Je l’ ima imo veceras na nbgd-u i zemunu da mi proda il’pozajmi ove klince za kameru? Obidjoh pola grada, nema nigde, a treba mi za sutra. 0656929955 Sent from my iPhone using Tapatalk
  9. istina, nisam ispratio sve od pocetka. pa sta ja znam. cini mi se da cu pojesti za godinu dana... malo se kida sa strane kad udjes ostrije u krivinu
  10. prolupao mi tapatalk, ne dobijam notifikacije... ne trebaju mi, hvala. stavio sam Conti, tako da sam miran godinu dana
  11. Uvek kada ti zasmeta nešto u životu, nevezano za ovu izjavu, samo okreni strane. Postavi se na suprotnu stranu. .
  12. OK, a gde pise da mogu da izdaju dopunske karte, kazne, obavestenja ili kako god? Ovim stavom se uređuju njihova ovlašćenja u smislu da mogu da ti uklone vozilo paukom, da mogu da ti stave "lisice". Upravljanje i održavanje javnih parkirališta... nadzor kontrole parkiranja (na javnom parkiralištu).
  13. Ajde de… Ne odustaj! P.S. prelepe slike Sent from my iPhone using Tapatalk
  14. Juče braćko @ProMaster i ja napravismo krugić od 600km Polazak sa "Zmaja" u 07:30. Doručak u kod Januza u Novom Pazaru: Pa na Kop na sladoled i kafu: i natrag za BG. doma smo bili oko 18h
  15. jok vala. trese ko IMT... ima kardan, zakačiš frezu, prskalicu, cisternu... Za koji dan će da padne i rebrending
  16. IMT 577 Sent from my iPhone using Tapatalk
  17. ja ne znam zasto mi je prolupao tapatalk, pa ne dobijam notifikacije uopste... pokusao sam da resetujem na defaults i nista... mi smo ovo vozili u junu: https://goo.gl/maps/L9pCNHpnhDCb1Yc77 Ovaj put je odlican: moja guma sa suvozačem posle ovih 20-ak km: P.S. na ovoj gore mapi imamo voznju u 2 dana + imali smo i Gross, direkt sa Goreljek-a: https://goo.gl/maps/hvDoVAJPajSFHi7GA Jedan dan severno od Ljubljane, logarska, pa preko Bleda do Goreljeka, drugi dan Gross, Zell am See, spavanje u Pass Thurn hotelu, treci dan, pravac preko Kranjske, Vršiča, Logateca, ka Ljubljani...
  18. Ljudi, Prestanite da laprdate kao neke tetke u ovoj temi. Ispostujte preminulog! Otvorite novu temu! Pokoj mu dusi! Sent from my iPhone using Tapatalk
  19. Koje bre agencije? Necu da trolujem ovu temu, al’ agencije su debili. Mamipare… Neobrazovani idioti koji se bogate na tudjoj nesreci jer imaju konekcije tu negde drugi nemaju… Advokat je advokat… Tačka. Agencije su priuceni tzv stručnjaci sa srednjom skolom. Ne studiraju ljudi za dzaba, godinama, pa posle pravosudni… Sent from my iPhone using Tapatalk
  20. @Tedybear da da. Baš taj smeštaj. Goreljek 127, Pokljuka
  21. U subotu, 02.07.2022, @VR46 i ja, napravismo krugo do Sarajeva… Klopenzi ćevapa i natrag za BG. Sent from my iPhone using Tapatalk
  22. Pa nisko bas imali vremena… Malo dana, mnogo km… Al’ polako… biće i glečera… Mozda u septembru… dolomitskih… Sent from my iPhone using Tapatalk
  23. Ne znam da li je vama, al’ meni je nacisto prolupao tapatalk, pa ne dobijam notifikacije… Sent from my iPhone using Tapatalk
×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja