Kao što sam već gore napisao, crvenom linijom smo krenuli da 'prekratimo' do Zaječara. Poslednje veče 51. Gitarijade.
Put do tamo, izuzev Bg-Smederevo i Brestovačka Banja-Zaječar, zaista uživanje. Za enduro i za one kojima nije žao felni i amortizera.
Prva pauza je po planu bila u Žagubici. Tamo nas je zatekla opšta gungula, policija i zatvorena baš ulica kroz koju smo trebali da prođemo da bi došli do Vrela Mlave.
Ne, nisu nas jurili. Taj dan su Dani Homolja 2017.
Nađosmo drugi put, prva desno, desno i još jednom desno.
I ovde gužva. I vrućina, koja nas je sustigla još na smederevskoj obilaznici. Sedosmo da popijemo kafu, konobara nema 5 minuta.
Vrućina.
Ajmo mi odavde. Uskoro ćemo u klanac, tamo je svežije.
Ne treba da napominjem one prelepe krivine preko Crnog Vrha. Mislim da malo ko sa foruma nije išao tuda. Od Žagubice pa pored Borskog jezera dole do Banje. Odatle se ide za Bor i Zaječar.
Negde oko vrha ima jedno desno odvajanje, dobar šoder, koje bi trebalo da nas odvede do Slobinog nikad završenog kompleksa.
Tu smo se slikali prošle godine, kad smo išli na Staru i na Midžor. Sad nismo, vrućina je.
Čekam debelog oko 3 minuta, pržim se. Ladim motor. Eto ga. Nećka se da se popnemo iako je to bio njegov predlog pre puta.
Nailazi jedan bemve (auto, ne motor) i zapuca gore švaler gasom. Ja mu kažem - ako može ovaj možeš i ti.
I tako se popesmo uz taj veoma zahtevan i opasan nasuti put od čak 300 metara. Pravo pred namrčenog čuvara sa kerom koji, rekao bih nešto i ne voli motore. Ker. Čuvar ne voli posetioce. Ni slikanje.
Kaže, imate ovim putićem meteo-stanicu, ima i asvalta, oko 900 metara vam je. Provozajte se do gore.
I njemu vrućina, samo da nas otera, posmatraju ga iz satelita pa da mu ne orežu od plate što dopušta civilima da se muvaju oko nekretnina milionske vrednosti. Da se što pre vrati pod klimu, rešavanju ukrštenice.
A i ker da zaćuti. Valjda je i njemu vruće pa je malko nervozan.
Odlučno (kako ko) dajemo gas i puni istraživačkog elana (opet kako ko) istrčavamo tih 900 metara i upadamo pravo u merne instrumente, neke čudne antene i kojekakve bele kutije na kočićima.
Valjda je to ta meteo stanica, nema dalje puta.
I ovde je vrućina. GPS meri 1000 i neki metar.
Iz kućice ispada neki dečko, kez oko glave. Pozdravlja nas domaćinski, kafa, rakica, ladna voda.
I on vozi motore. Studira meteorologiju, ovde radi od završetka srednje.
Teško će tu da se oženi, letnje smene su im po nedelju dana pa nedelju dana voljno.
Zimi malo duže.
Odjedared on mene prepozna, nik sa foruma. Valjda sklavirio registraciju sa markom i bojom motora.
Samo mi nije jasno kako ja nisam povezao ko je on. Iz Bora, radi kao meteorolog i vozi Apola 250. Pa, Meteorolog
Zimi vozi ovo:
Litra, 140 konja. Ide 'nako ;D Sreća pa ne mora da se registruje.
Vreme je da krenemo dalje. Vrućina sve više pritiska.
Kako smo prošli jezero, neko je uključio kalorifer u facu. Na najjače.
I tako sve do Zaječara. Put zdrav, prav i brz. Da se ubijem. A nigde 'lada. Može da se tera 200 al' ja ne mogu, potrošiću sve čepove a neću stići u Strmosten. Zato moram polako. A i zbog skraćenog prenosa Dan pred put sam stavio nov lanac i nisam imao vremena da ga razradim (oteglim) da bih mogao da stavim 16z napred pa sam nevoljno krenuo na put sa 14 zuba.
Nema veze, bar sam na dugim i oštrim usponima mogao da održim brzinu iznad 60
Čika Sale je još jutros stavio pivo da se ladi. I toliko je bio nestrpljiv da nam je krenuo u sustret biciklom iako nas je GPS tačno navodio. Po onolikoj vrućinčini.
Smestili smo se u garažu. Bez šatora, samo podloge i vreće. Posle piva. A bilo je piva i posle.
Mnogo pomaže nekoliko ledenih piva na kraju dana punog akcije. Malo spere prašinu, malo ohladi.
Večeras idemo na Gitarijadu, Sale će da nas odvede da ne lutamo po gradu