Osecam se bezbedno. Ali...bude situacija kad se ne osecas bezbedno. Npr otvorena ponovo kafana, skupljaju se neki alkosi, narkomani i iz dana u dan situacija postaje problematičnija. Gosti kafane ostaju ispred kafane da ‘caskaju’ pa se tu okupljaju, dvojica, trojica i sve više ih bude, do sve kasnije u noć. Provokacije upućene ženama koje prolaze, javno alkoholisanje, nocu je već neprijatno proci tu od zamućenih i ponekad agresivnih pogleda, ujutru prazne ambalaže na sve strane, neretko razbijene flaše.. Kafana je ranije već dobila opomenu i sad je prediskljucenje najavljeno, postavlja se dodatno svetlo ispred, policija učestalo prolazi tu i aktivno rasteruje družinu. Ne zato sto su protiv druženja već zato sto od tog druženja dolazi do širenja problema, jedan narkoman, drugi narkoman, tu će da dođje i diler, pa drugi diler pa obracun izmedju dilera, korisnici će da krenu da se snalaze po kraju, naletece na neku ‘Breru’ koja će im se učiniti kao lak plen da zadovolje svoje potrebe. Aktivnom borbom protiv okupljanja se sprecava tako nešto ali jbg to kod nas ne postoji. U jednom momentu su postavili mobilnu kućicu sa policijskom ispostavom u njoj u cilju razbijanja te družine. A na kraju je oduzeta dozvola kafedziji i skroz je iskorenjen problem, bar na tom mestu. Sa druge strane obezbedjeno je narkomanima gde mogu da se dopinguju, čak imaju i besplatne doze dnevno, država časti. Bolje nego da krade za to ili da ugrozava nečiji život. I tako..postoje trenutne situacije gde se čovek ne oseća bezbedno ali se to rešava zato i kažem da razumem osecaj nemoći gradjana ako se ništa ne preduzima. Ali lični obračuni nisu rešenje, niti rešavaju problem na višem nivou već samo trenutno i jako lokalno. Verzonden vanaf mijn iPhone met Tapatalk Pro