Ja malo letovao...
Kao i ranijih godina, Sitonija, Halkidiki, 15 dana zasluženog odmora.
No ovaj put sam uz porodicu i redovan prtljag povukao i auto prikolicu i na njoj malog konja... Veliki je ostao u Beogradu, on nije dorastao ovim terenima
I tako mi je jednog dana malo dosadilo ovde:
Pa sam rešio da prejašem neka brda:
...i pređem na drugu stranu planinskim putevima,a ne asfaltom, kao svaki normalan turista.
I tako počinje penjanje, napuštamo civilizaciju:
Planinski drum je prvo peskovit:
Onda postaje stenovit:
Onda se to sve pomeša (stena a na njoj pesak):
Dok na kraju sve to ne postane vrlo zajebano:
Ova kozja staza ide preko grebena:
Iskreno, video sam da je vrag odneo šalu i da nije bilo lakše produžiti, verovatno bih se vratio...
I čuveni srpski inat:
Ako može on:
Proći će i ona:
A onda malo spuštanja:
Pa malo lepih predela (Moćni Atos u daljini):
Malo čudnih igrarija mama-prirode:
A onda se put polako širi:
I kreću tragovi civilizacije :
Jedan pogled unazad odakle se došlo:
A došlo se ovde:
Na zasluženu pauzu:
Onda asfaltom kući, stižem tek u suton:
Ljubim je u stop.svetlo
Da je negde stala vadio bih je samo magarcima...
Uglavnom par djireva dosta zeznutijih nego što izgledaju sa fotki, ali sa srećnim krajem.
Mala kozica je vrhunski odradila svoj zadatak i po asfaltu i van njega.