Spustah se juce niz Avalu,put je jednosmeran kao sto znamo,kad tamo negde na polovini nizbrdice ide beli dzip ka meni,ide pogresnim smerom.Srecom da sam vozio sporo,pomislio sam sta bi bilo da je bila veca brzina.Ili da je neki biciklista vozio spust.Truba,mahanje rukom,sklonio se dzip malo u stranu i onda opet nastavio pogresnim smerom.Dalje, na putu ispod manastira Rakovica, lik na motoru prelazi na moju stranu puta,dize na zadnji tocak,ide velikom brzinom,ocekuje da se ja sklonim.Kod Topciderskog parka guzva,puno policije,vidim i dvojicu saobracajaca na motorima,gotovo se obradovah kada sam ih ugledao,mislim da je tek tu splasnula opasnost.
Neki moj zakljucak:Nikada,ali nikada nije bilo toliko puno losih vozaca,bahatih,pijanih i sta sve ne.Voznja u takvim okolnostima postala je pravi rulet,igra na srecu,sta li.Zato,neka nam je sa srecom,nikada se stanje na ovim nasim putevima nece popraviti.Naprotiv.