... Krenula skela. Brektanje dizel motora, opuštajuće pljuskanje malih valića, Sunce koje nemilosrdno žeže. ...

... Za povratak doma bilo je nekoliko raznih kombinacija i sve su se pokazale promašenima. Trebao sam se skrenuti i ovamo i onamo i opet ništa od toga. Ispalo je sasvim nešto treće i ispalo je dobro. Krenuo sam već prilično kasno, skoro da je bilo 10 sati. Srećom, sjetio sam se da Ramska skela ima red vožnje koji bi se sada taman uklopio u kombinaciju. Prošle godine kretao sam dosta ranije i nije imalo smisla čekati na skelu. Ovom prilikom taman ... od BC do Banatske Palanke cijelih 10 minuta i to ako se jako ne žurim. Stižem na pristanište, skela već čeka, gužve nikakve. Moram priznati da mi je to sve izgledalo trunčicu sumnjivo ... a tako se i nastavilo. Ukrcaj na vrijeme, nema kamiona da se zaglave ili da zaljuljaju skelu, nema nervoznih skeledžija niti nervoznih putnika. Nitko nikuda ne žuri, sve je filmski idilično. Mora da nešto nije u redu. ...

... Idući dan sprašio sam vozikajući se po jugoistočnom Banatu. Najprije obišao kolegu na brdu u Vršcu, preko Margite i Plandišta skoknuo do Banatskog Sokolca da pogledam jeli onaj rastafarijanac još na igralištu iza škole ... je, još je tamo. Ravno sve do Zrenjanina, nisam skretao do Žitišta da pogledam jeli Rocky na svom mjestu ... sada mogu reći da sam kompletirao cestu 18 skroz od Kaluđerova do Zrenjanina. Od Zrenjanina dalje je također sve ravno ... Ečka, zanimljivi most između mjesta Orlovat i Tomaševac koji je i cestovni i željeznički, cestom 130 do Kačareva gdje se kvalitetno zagubim ali ipak nekako isplivam na E70 prema Banatskom Novom Selu. Opet EU pravac, ovaj puta osim kamionima zatrovan i poštenim pljuskom koji se materijalizirao iz nekih tajanstvenih oblaka. Kamioni, pljusak, prašna cesta na koju taj pljusak padne i onda to sve kamioni razbacuju uokolo ... austrijanac u svom elementu, ja nešto manje. Zaobišao Alibunar, preko Parte zaobišao i Vršac, gladan i žedan i zamazan dovukao se do baznog kampa u BC. Moj belocrkvanski drugar Milan otkrio mi je da u BC ima i jedna poštena pizzerija ... daj mi jednu pičicu s tunjevinom, treba mi manji predah od silne termički obrađene mesine. ...

... Hoću ili neću, dalje moram nastaviti istom cestom, 57B. Malo mi je to već postalo naporno - sva ta silna šumetina od koje drveta ne vidim - pa kombiniram ... do križanja s cestom 58 nekih je petnaestak km, tamo budem skrenuo i provezao se kroz Aninu, nekadašnji njemački Steierdorf. Ostala mi je u ugodnom sjećanju, a više se i ne sjećam zašto ... idem provjeriti jeli još uvijek odašilje pozitivnu vibru. Da, sve kao i prije ... okolna arhitektura zaziva rudarska vremena, mjesto je razvučeno i mota se oko ceste i po okolnim brdima i na kraju nestaje u šumi. Asfalt je dobar, konfiguracija ceste je drugačija nego kilometrima do sada i moj mali austrijanac nije mogao odoljeti ... ode on! Dvadesetak km kasnije šuma se prilično naglo povuče i cesta izleti na relativno strme padine sljedećeg brda ... otvara se pogled na veliku dolinu na sjeverozapadu, neki me detalji podsjete da nedaleko odavde mora biti skretanje za Karaševo, nekima poznato po jačoj hrvatskoj manjini u Rumunjskoj, meni poznatije po najrazvaljenijem asfaltu u poznatom svemiru. OK, evo skretanja ... odmah vidim da je asfalt obnovljen. Za svaki slučaj skrenem u selo, napravim krug i vratim se nazad na cestu 58. Iako mi je u glavi tinjala lagana idejica kako bih mogao otperjati do Rešice, potom na zapad do ceste 59 pa izaći na GP Vidin blizu Vršca, razum je ipak prevladao ... što da se gnjavim dalje kad mogu nazad ovom krasnom cestom kojom sam i došao. Mali se austrijanac nije bunio, bit će da mu ova konfiguracija terena jako odgovara. Nisam ni skužio kako sam se začas vratio do Anine, pa nazad do 57B, pa do Oravice, pa do Kaluđerova, pa do Bele Crkve ... ...

... Kao i prošle godine, izlazim iz Baile Herculane nazad na ranije spomenuti E70 i gasiram dodatnih 30-tak km, do mjesta gdje se od E70 prilično elegantno na zapad odvaja neloša cesta 57B ... Jablanica, Prilipec, Božovići, krivine, još krivina ... vodopad Bigar. Hajde da još jednom naglasim i dodatno potcrtam, budući osobno poznajem veseljake koji su se skoro flasterisali u parkirane autobuse i automobile: cesta piči kroz nacionalni park, izrazito je zaigrana i od silnog okolnog zelenila izrazito nepregledna. Vodopad Bigar se nalazi odmah uz cestu, ispred njega je tek manje proširenje na koje se ne mogu nagurati niti tri autića. Puno je ljudi koji ovdje zastanu da pogledaju slapić, postoje čak i organizirane ture autobusima iz bližih većih mjesta. Svi oni se parkiraju u jednu od prometnih traka ... i to uvijek u onu koja njima paše. Cijeli ovaj prostor je kratak i na njega se dolazi izlazeći iz lijeve ili desne krivine ... ubaci u jednadžbu parkirane aute ili busove, putnike koji su izašli iz njih i taman se protežu i bauljaju preko puta gledajući gdje će piš natočiti vode ... eto recepta za katastrofu. Kako god, slapić je ugoda i za oči i za uši. ...

... ...

... Cesta kojom se cijelo vrijeme vozim uz Dunav ima oznaku 57 i završava u Oršovi, simpa gradiću u koji se s juga ulazi niz dugačku nizbrdicu koja s lijeve strane završava Petromovom benzinjarom ... finog goriva imade, napitaka raznih također imade, sendviča nikakvih. Morao sam si pripomoći nekakvim kolačićima s pekmezom od nečega. Sit i napit (OK, privezao sam dušu, bolje rečeno) vozim se do sjevernog kraja Oršove, dajem lijevi žmigavac i uključujem se na cestu broj 6, inače i EU pravac E70. Da, da, da ... čim se spomene EU pravac moraju se spomenuti i neugodne količine kamiona, šlepera te ostalih višekotačnih teretnih vozila. Srećom, većina ih se giba u meni suprotnom smjeru tako da relativno komotno dolazim do tridesetak km udaljenog starog kupališnog mjesta Baile Herculane. Bio sam i prošle godine i zaključio da se moram vratiti i malo to sve detaljnije razgledati ... što sam ovom prilikom i učinio. ...

... Dva kilometra kasnije prolazim i pokraj velikog Decebala i nastavljam dalje uz Oršavsku kotlinu. ...

... Mislim da mi je ulazak u Kazansku klisuru ipak nekako najbajkovitiji. Sva okolna ljepota i divota ipak me ne odvlače toliko da ne uočim novi asfalt kojim su cestari, očito u zadnjih nekoliko mjeseci, počastili ovaj prekrasan komad prirode. ...

... Istim putem silazim nazad, prolazim Coronini i ulazim u Golubačku klisuru ... i sve polako, što crnim što narančastim asfaltom - da, ima nekoliko dionica presvučenih čudnim asfaltom u rasponu od blijedocrvene, zagasito ružičaste pa sve do čiste narančaste boje - prolazim uza sve dunavske kotline i kroz sve klisure. ...

... Vozeći se uz Dunav gotovo sva je pažnja koncentrirana na rijeku i na cestu (ne nužno i ne uvijek baš tim redosljedom) a rezultat toga je da se previde cestice koje se s lijeve strane uspinju uzbrdo i nekamo nestaju. Već sam prošle godine počeo istraživati neke od tih odvojaka i ustanovio sam da se s tih puteva otvaraju prekrasni vidici. Ovaj puta, na sugestiju mog starog znanca pumpadžije Zvonka, skrećem uzbrdo neposredno prije ulaza u mjesto Coronini ... na putokazu piše da cesta vodi do mjesta Sfanta Elena. Na vrhu brda nalazi se i nekoliko velikih vjetrenjača za proizvodnju struje ... nisam imao do tada čak niti okvirnu predodžbu o visini tih čudesa. ...

... Sutradan ujutro magla, pomalo čak i agresivna ... nikako da se digne, nikako da je Sunce otjera. Kako god, izaći na Dunav uz magluštinu koja se lijeno i ljepljivo otkida od površine vode i okolnog zelenila ipak je rijedak doživljaj. ...

Otprilike istim putem ... Sljedeći tekst referira se na neke ranije izlete, konkretno ove: > http://www.motori.hr/forum/index.php/topic,248788.msg4450765.html#msg4450765 > http://www.motori.hr/forum/index.php/topic,238807.msg4241743.html#msg4241743 ------------------------- Otprilike u isto doba prošle godine skoknuo sam nakratko do Rumunjske. Ništa specijalno, gledano u brojkama ... niti puno dana, niti puno kilometara. Jedino što bi se moglo okarakterizirati specijalnim jesu pejzaži kojima se prolazi ... Dunavski kanjoni i kotline, dopunjeni kraćom vizitom u stare terme i kratkim prolazom uz jedan vrlo specifičan vodopad. Ako se uopće dade govoriti o nekakvim razlikama u odnosu na prošlogodišnji izlet, možda bih mogao spomenuti da sam ovaj put skrenuo s ceste 57B i zajašio na cestu 58, tek toliko da prođem kroz mjesta Anina i Karaševo. (http://www.motori.hr/forum/index.php/topic,226254.msg3599170.html#msg3599170 ) Cesta je odlična. Za divno čudo, čak je i asfalt kroz Karaševo nanovo postavljen. Krenuo sam napitkom i zalogajčićem negdje pred Beogradom ... ... i nastavio utabanom stazom: A1, Vodanj, Smederevo, most, Kovin, cesta 134, preko kanala DTD, Bela Crkva. ...

... Od Mahavice do Karoline 6 je km kroz šumu, od izlaza na Karolinu previše pijeska po cesti da bi se vozilo imalo opušteno ... dohvatim se Fužina, tankam, izlazim na autoban. U pet popodne već sam bio doma.

... ...

... Na križanju 4 ceste, kilometar ili dva iza Pridve, skrećem prema Mahavici s idejom da se uvalim na staru Karolinu a kad mi se bude dalo opet i na autoban. Za doma nisam očekivao nikakve gužvice. Cestica gore, cestica dolje, malo lijevo i malo desno, prilazim Mahavici i s lijeve strane vidim nešto što sam uočio i u prošlom prolasku ovim krajem ... stanem, uparkiram, spustim se pješice nizbrdo 50-60 metara. Jest da je pisalo na tabli na početku ove nizbrdice, no uživo je to ipak sasvim druga slika i drugi doživljaj ... uzletište za paraglajdere. ...

... Izlazeći iz Selca nazad na D8 bilo je jasno da dalje na jug neće ići ... a zašto ne bih skrenuo odmah prema Bribiru i lijepo se opet provezao onim živopisnim cestuljcima do vidikovca Pridva (jedan od šest vidikovaca Oči Vinodola, sve ima detaljnije stranicu ili dvije unazad)? Kako zamišljeno, tako i učinjeno ... uzbrdo prema Bribiru i sve dalje do Grižana nikoga. Ni ćuke na cesti, milina jedna. Odvezao sve u miru i ljepoti. ...

... Da ne bude zabune ... ovo gore nije Matuljin motorić. To je replika Made in Subotica. ...

... ...

... ...

... ...

... ...

... ...