... Skretanje do centra Novog Vinodolskog - do pješačke zone, gdje otprilike službeno i završava Rudolfina - bio je tek kraći predah ... lagano osvježenje i kombiniranje kamo budem dalje. No, najprije je trebalo izaći na magistralu ... a na magistrali je onako kako to bude subotom sredinom osmog mjeseca. Gužvetina. Neprekidna kolona kroz Novi Vinodolski, neprekidna kolona iza Novoga. Idem na sjever, prema Selcu, i sve gledam ... tek tu i tamo da se ukaže kakva sitnija praznina u toj koloni. Gdje će svi ti auti? Tko ih je uopće pustio sve odjednom? Sva sila pitanja. No, skoro bih zaboravio napomenuti najbitnije ... neprekidna kolona je prema jugu. Ja se gibam prema sjeveru, a u toj prometnoj traci skoro nikoga. ...

... Iz sve te silne šumetine izašao sam negdje iza mjesta Breze. Dvije krivine kasnije ugledao sam more. Fino to izgleda, malčice čak i bajkovito ... visoravan pokrivena mekanim zelenim tepihom a po sredini siva stazica koja vodi preko sedam gora do plavoga mora. Još nekoliko krivina kasnije i učini mi se kao da počinjem prepoznavati određene detalje uz cestu ... aha, ulazim u Bater ... da, pa to je scenografija s mog proljetnog obilaska vidikovaca Oči Vinodola. Skoro pojavljivanje putokaza na kojima se spominju neki od vidikovaca potvrdilo je moje prve utiske ... ovom cestom krenuo sam u obilazak iz Novog, s jedinom razlikom da sam vozio u suprotnom smjeru, uzbrdo. Sada se spuštam i točno znadem gdje se budem spustio. ...

... Alzo, ovdje sam zbog Rudolfine. Četvrte od starih austrougarskih cesti do mora i jedine koja ne počinje u Karlovcu. Dvije-tri minute kasnije prelazim još jedan most preko Dobre, bacim još jedan pogled na kamenčinu gdje se noću skupljaju vještice i vile planinkinje, i otisnem se lagano uzbrdo. Šuma, šumetina, puno drveća od kojega se ne vidi ništa sa strane ... tako to izgleda najvećim dijelom. Kad izađem iz šumetine ugledam more. Asfalt neloš, mjestimice čak i odličan. Zavoji pretežito kratki. Promet nikakav. Benzinjara nema. Kafića nema. Oznaka uz cestu koje bi mi rekle gdje sam ili kako se zove prijevoj kojeg upravo prelazim - nema. Ostalih sadržaja nema. Ono čega doista ima, u izobilju, jesu makadamske cestice koje se periodički pojavljuju i nestaju negdje u šumama. Otvoreni poziv da se EXC-a - ili neko slično terensko vozilo - natovari na prikolicu i krene na Veliku Kapelu. ...

. ... na počinak kući leti vještica na svojoj metli ... Ako me nakon silaska s autobana i na ulasku u prvu civilizaciju dočeka pogled na hrpetine bundeva i kraljevića Marka koji je davno davno zaspao i srastao sa zemljom, to može značiti samo jedno ... ulazim u Ogulin. Dulje zadržavanje nije planirano ... odvezem dva đira po gradu, turim nos u Đulin klanac i već prelazim most preko Dobre. Onaj u centru, betonski, s velikim lukom. E taj most je bitan ... to je službeni početak stare Rudolfine, barem tako piše u austrougarskim kartama s početka prošlog stoljeća. ...

Neki detalji skinuti s drugog divajsa ... Proždrljivi vrabac ... ... Ursus u dolasku ... ... i transalpinski magnetić.

... Nakon 4 dana lijepog vremena, ugodnog društva, prekrasnih pejzaža i 730 km u komadu od Targu Jiu do Zagreba ... vrijeme za dremkicu u garažici.

... Dionicu Targu Jiu - Drobeta Turnu Severin vozio sam nekoliko godina ranije - u doba 990 SMT - i dobrim mi je dijelom ostala poznata. Nikakvih ozbiljnijih iznenađenja, nikakvih ozbiljnijih napora. Turnu Severinu prilazim sa sjeveroistoka što znači da prolazim između starih industrijskih postrojenja koja baš i ne izgledaju bajkovito. Ne ulazim u grad već ga zaobilazim i na Dunav izlazim 7-8 km prije GP Đerdap. Ideja je odvoziti đerdapsku magistralu srbijanskom stranom, prisjetiti se malo kako Dunav izgleda s ove strane, zaobići Požarevac, zajašiti autoban, projuriti kroz Beograd, opet autoban i eto me doma. Dakako, opet sam stao na istoj benzinjari kao i prilikom prošlomjesečnog povratka - zadnjoj prije naplatnih s istočne strane - da odradim tankanje, napitak i zalogaj. ...

... Malo iza tri popodne bio sam nazad u svom hotelčiću ... Ursus na terasi, popodnevna dremkica, šetnjica po gradu, vizita na plac koji radi do kasno popodne, večerica, spremanje beba i krpica za sutra. A sutra me čekalo 730 km do Zagreba. ...

... ...

... ...

... Kako sam okvirno i zamišljao, nisam planirao voziti skroz do Sebeša. Jest lijepo, jest krasno, ne viđa se i ne vozi se svaki dan. No, od Urdelle Passa budem se spustio onim fantastičnim novim asfaltom do brane na sjevernom kraju jezera Oasa, malo ću odmoriti i poraditi na tekućinama ... i gas nazad. Možda malo razigraniji gas nazad, austrijanac je nanjušio planine i dobar asfalt i moram mu malo udovoljiti. Ugrubo rečeno, od Novacija do jezera Oasa imade nekih 70 km, od čega su zadnjih 20 km - od križanja s cestom 7A između Brezoja i Petrošanija - ova etapa gdje se dade malo nadahnutije odvoziti. Kod brane na jezeru Oasa sureo sam i mini karavanu od 4 slovenska terenca koji organizirano lutaju po Rumunjskoj po cesti i van nje. Na spomenutom križanju s cestom 7A - mjesto je Obaršia Lotrului - nalazi se i nekoliko ugostiteljskih objekata. Ispred jednoga od njih pozdravio sam se i s trojicom SLO motordžija ... kažu da su na điru do Sebeša pa istim putem nazad. S brane okret nazad, nešto lakše uz jezero, a nešto manje lakše poslje jezera ... ajme što je austrijanac bio sretan. Petnaestak km kasnije opet sam se prebacio u Travel Mode ... vožnja u drugom smjeru, ovaj puta prema jugu, otvara sasvim nove vidike i jednostavno poziva da se u nekima od njih uživa i malo duže. Stani, parkiraj, skini kacigu, gledaj i uživaj. ...

Hvala! Ne čekaj ništa ... kreći. Nije to na kraj svijeta. Vozi i uživaj!

... ...

... ...

... ...

... Ako je već do Rance cesta oduševljavala i izazivala smijuljenje ispod kacige, nakon Rance to već polako prelazi u vrištanje ... Od nekadašnja dva štandića s masnim lepinjama, na Urdelle Passu nastalo je čitavo naselje ... osim najrazličitijih i najnepotrebnijih drangulija, srećom, imadu i magnetiće za frižider. Nda ... magneti za frižider su nadasve potrebne stvari. ...

@ Ćale Možda si propustio uočiti jedan detalj ... koji se, doduše, slabo vidi na ovim fotografijama iz zadnjeg izleta na TA. Evo ti na slici sa Ramske skele, tu se bolje vidi ... potpuno isti setup je i za Rumunjsku: Alzo, osim KTM Powerparts torbice na gepeku (cca 12 litara) nosim još i SW-Motech Drystar 180 (18 litara) torbu na suvozačkom sjedištu. Ukupno 30 litara prtljažnog prostora. Meni dosta za sve prilike. Sve je tu što si spomenuo ... i nekoliko setova veša, i patike, i japanke, 2-3 majice, hlače, kupaće gaće, higijenski komplet, set za krpanje tubeless guma, rezervne rukavice, kišni kombinezon, tanka jakna za kišu/hladnoću ... kojekakvih sitnica po potrebi. Ako mi nešto zatreba što nemam, kupim na terenu. Sve što nosim u slučaju potrebe operem ... uvijek i svuda možeš dobiti malo tekućeg deterdženta. Ne treba se opterećivati i nositi hrpetinu garderobe koju nećeš koristiti. Mnogi to rade i nikad ne nauče ... ne kažem da je to nešto loše, samo da je nepotrebno. Osim toga, sve to što nosiš treba znati pošteno i spakirati. To je disciplina koju smo savladali još davno u JNA (ako se toga još netko sjeća). Na kraju priče, ako sam negdje smješten, nepotrebnu prtljagu ću sasvim sigurno ostaviti u sobi, neću je nositi sa sobom. Ono neophodno je uvijek u onoj manjoj torbici ... set za krpanje guma, kišnjak ... OK?

... ...

... Sutradan ujutro, iza jačeg rumunjskog fruštuka (nema švedskog stola, imaju pošteni Breakfast Menu) valjalo je krenuti dalje na istok. Do mjesta Novaci, koje kotira kao južni kraj TA ... iako je južni kraj TA zapravo na križanju iza mjesta Bengešti, al` nema veze. Suprotno tome, sjeverni kraj je u mjestu Sebeš. Četrdeset i pet je km od Targu Jiu do Novacija. Jedan školski sat daleko, računam li provlačenje kroz gradske rotore i kratko tankanje - za svaki slučaj - na prvoj benzinjari. Novaci je na nadmorskoj visini od 460 mnm a 18 km udaljena Ranca već na 1600 mnm ... Urdelle Pass je na 2145 mnm. Za razliku od nekoliko godina ranije, primjećujem da je postavljeno dosta zaštitnih ograda, no uglavnom na dijelovima ceste za koje je netko smatrao da su najkritičniji i najopasniji. Bez obzira na malo novih zaštitnih ograda - u ovom čisto planinskom dijelu TA - ova je čarobna cesta i dalje visoko na listi najopasnijih u Europi. Opasna ili ne, pogledi s nje su da ti pamet stane. Moram napomenuti da TA nije klasični tip ceste, što bi značilo otprilike jedan uspon, jedan vrh i jedan spust ... ne, TA ima tri "platoa" koji izgledaju kao vrhovi a između njih su različiti usponi, spustovi i ceste po hrptu planine što sve daje dodatnu dimenziju "ceste bez kraja". Prvo proširenje s pripadajućim prodavačima drangulija nalazi se još prije Rance. ...

Pozdrav i vama. Uživajte na putu. Ne zaboravite kupiti magnetiće za frižider Ja sam već par dana u ZG. Moguće sutra nakratko skoknem do Austrije.

... ...

... ...

... ...

... Široke glavne ulice s po 4 prometne trake, veliki rotori ispred kojih se ipak nalaze i semafori kako se stanovnici ne bi poubijali na njima, mnoge zelene površine i uređene šetnice, neviđeno puno vodoskoka, hrpetine velikih skulptura na raznim mjestima, pomalo groteskne količine kablova razapete između stupova baš svuda po gradu, fasada i ovakvih i onakvih, velike reklame i ponešto klasičnog rumunjskog kičeraja ... sve me to zaskočilo nakon prvog semafora na kojem ne postoji žuto svjetlo. Sve se kreće ali nije nesnosna buka, atmosfera je dobra a vibra je pozitivna. Uronio sam u Targu Jiu, simpa grad na obali rijeke Jiu kroz koji se obično proleti na putu prema Transalpini. Ili još češće, na povratku s iste. Rijeka Jiu se uglavnom niti ne primjeti, a kamoli ostale zanimljivosti kojih - u glavnom gradu okruga Gorj - uopće ne fali. Targu Jiu je Brancusijev grad - u blizini je rođen, a tu je i dio života proveo ranije spomenuti kipar/skulptor Constantin Brancusi, jedan od pokretača moderne skulpture, čije su velike skulpture - Stol tišine, Vrata poljupca, Beskrajni stup i Aleja stolica - glavna gradska atrakcija. Sve ove spomenute skulpture poslagane su u neku vrstu dugačke šetnice s parkovima na oba kraja, koja se u dužini od čitavih kilometar i pol proteže kroz grad po horizontali. Pensiunea Antique, tako se zove mali hotelčić gdje sam si bezecirao smještaj, odmah je preko puta ulaza u veliki gradski park, praktički u samom centru grada. Nekoliko soba na dvije etaže, restoran, mala terasa na katu s pogledom na cestu i park, nekoliko stolova u dvorištu gdje je i omanji parking. Osoblje većinom govori engleski. Rezervirao sam si ga za jednu noć, no svidio mi se pa sam malčice korigirao planove i ostao u hotelu i Targu Jiu još jednu noć. Čemu žurba ... hrana je odlična a Ursus je na dobroj temperaturi. Jesam li spomenuo da grad ima dobru vibru? Transalpina ... skoro bih zaboravio na nju. Nije ni čudo, šnicla je kvalitetno pripremljena no glavni favorit večere bio je prilog ... na ploške narezani pečeni krumpiri sa sirom i češnjakom. I paradajz posut sitno naribanim mekanim sirom. I još jedan Ursus. Kakva cesta, koje brdo ... to sutra. Idem se najprije malo prošetati po gradu. ...

... ...