... ...

... ...

... ...

... ...

. Kante ovdje, kištre ondje ... Još jedna stara koka ... Bimota YB6. Belezza s kraja 80-tih, iz vremena Frederica Martinija, 5 ventilski FZR1000 agregat s Mikunijevim fergazerima, bez EXUP-a. Još jedan ponosni vlasnik, još nekoliko minuta ugodnih razgovora. Već sam ju vidio na Grobniku, negdje proljetos ... nemam ništa protiv da ju pogledam detaljnije opet nekom prilikom. Alzo, na Grobniku danas sjeverna germanska plemena plus nešto sitno helvećanskih brđana, neloš fond europskih motocikala i njemački kao komunikacijski interfejs. ...

... Od Trošmarije također poznatim putem ali u kontra smjeru: malo uz pogled na Dobru, malo uz pogled na autoban, malo više uz pogled na okolnu šumu i šikaru. Ovo isto tako nije dionica za široke narodne mase i široka i teška narodna vozila ... lakši i okretniji motorić podatnijeg ogibljenja nije apsolutni muss no svakako je prednost. Ovako je bilo skroz do Bosiljeva, a nije se bitnije promijenilo niti od Bosiljeva. Po treći puta danas vozim poznatom cestom ali u smjeru suprotnom od meni uobičajenog ... sada starom trasom Karoline lagano napredujem preko Vodene Drage do Jarče Polja. Ostatak puta do Karlovca držim se nove trase Lujzijane a doma stižem nekom neobičnom kombinacijom lokalnih putića. Sve zajedno, i poznatim i nepoznatim cestama, i u ovom i u onom smjeru, ugodnih 550 km.

... Tankanje u Senju bila je prilika za kontemplaciju ... kuda dalje? Od nekoliko opcija odabirem brdsku. Senjskom Dragom kroz Majoriju na Vratnik, u nastavku kroz Brinje i Jezerane preko Kapele do Josipdola. U Josipdolu ostavljam Jozefinu i prikrpavam se na D42 skroz do centra Ogulina. Autobanska opcija je razmotrena i odbačena ... u korist jedne cestice za čije postojanje znadem, jedino što nikako da se poklopi konstelacija pa da ju konačno i odvezem. Čak sam i u putokaze gledao nekoliko puta, uglavnom vozeći se iz suprotnog smjera nego sada. Trošmarija, tamo idem, po riječima jednog lokalca kojeg sam pitao za ispravan smjer - nisu se baš potrgali oko postavljanja putokaza na ključnim križanjima - jedva je 12 km daleko a cesta uglavnom vijuga kroz šumu. Moram priznati da sam očekivao neku više vukojebinastiju dionicu, no nije loše. Zadnja trećina je malčice uža i pokrpanija pa ne bi bila po svačijem ukusu. ...

... ...

... Skrećem lijevo i oprezno gasiram uzbrdo. Lijepa cesta s nekoliko lijepih krivina s lijepim pogledom na more. Jedini uvjet za pogled na more jest stati uz rub ceste i okrenuti se ... nema žurbe, treba uživati u trenutku Razbojište, Oltari, Krasno ... još od Oltara vidi se more. Šteta što uz cestu nema nikakvih kvalitetnijih oznaka o lokacijama uz koje se prolazi ... barem onaj prijevoj iza Oltara na 1018 mnm. Šteta. Dva puta sam došao do makadama, jedno u Krasnom i jednom kod ulaza u NP Sjeverni Velebit, no nisam bio u adventure filmu pa sam ipak odlučio da se budem spustio do mora istim putem ... pogled na more bez zastajkivanja i bez okretanja. ...

. Po šumama i gorama ... uglavnom u suprotnom smjeru Da nije bilo ove YB11, na Grobniku bih se zadržao 15 a ne 25 minuta ... vlasnik je razgovorljiv momak i veseli ga kad vidi da se još netko zanima za njegovu staru koku. Ostatak sve konfekcija, što europska što dalekoistaočna. Tjeram dalje ... sve po spisku, Novi, Senj. Spopadale me ideje o Karlobagu, moguće i južnije ... sve dok ne bih nabasao na zgusnute skupine PL i H tablica. Sva sreća pa sam krajičkom oka, nedugo iza Senja, skužio onaj putokaz koji pokazuje ulijevo i na kojem se spominje više ni sam ne znam što ... uglavnom, Velebit. Da nisam časak ranije napravio kraću pauzu u mjestu Sveti Juraj, kroz koji sam puno puta prošao a nikada zastao, možda bih razmišljao drugačije. ...

Zeleni vrištavci s Grobnika ...

@ all - Hvala ... bude toga još. BTW, nisam još prešao preko novog mosta u Beogradu. Upozoren sam od nekoliko poznanika da ima tu i nekakva dugačka ravnica s ograničenjem 50 plus kamere s radarima.

... Iako je bilo dobro zamišljena, ideja je realizirana tek polovično. Rudolfina jest bila prazna i ugodna, naročito u onom dijelu s kvalitetnijim asfaltom, no zamišljena vožnja po D42 od Oglina do Vrbovskog nije tekla kako je zamišljeno. Razlog? Viša sila ... nakon Hreljina Ogulinskog, do kojega je asfalt fantastičan, putokazi za obilazak. Kroz šumu, cestom istočno od Dobre, skroz do ulaska u Vrbovsko onim komadom ceste kroz Mrzle Drage koja je još ostatak originalne trase Karoline. Dobro, kad me već izbacilo na D3, idem tako do Karlovca. Momci s radarom bili su utaboreni na zapadnom ulazu u Severin, na što sam pravovremeno upozoren, dalje sve u revijalnom tonu. Zadnja dva povratka doma s ove strane odrađena su lokalno preko Pokupskog pa sada ipak odabirem autoban. Već po ulasku je bilo jasno da se oni valovi s D8 preljevaju i na ovaj dio A1, pa ja lijepo u Donjoj Zdenčini kupim svoje bebe i krpice te se preko Kupinečkog Kraljevca i Brezovice opušteno dovlačim doma. Laganih i ničim opterećenih 460 km.

... Mirisi različitih dvotaktnih ulja bitno su nadjačavali mirise iz obližnje kuhinje a ja sam se polako izblendavao prema jugu ... ničim izazvan čak sam se spustio u sam centar Rijeke, malo do Kantride, malo do Kostrene, obavezan prolazak kroz Bakar i Crikvenicu i lagano do Novog Vinodolskog. Promet prema jugu valjao se u gustim valovima ... minuta bez igdje ikoga, pet minuta stravične gužve. Iako mi se motalo po glavi da bih mogao skoknuti do Karlobaga i preko Like doma, opcija potpuno prazne Rudolfine - a kasnije i potpuno prazne lokalne ceste do Vrbovskog - ipak je bila neodoljiva. ...

... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

. Obrnuto od smjera kazaljke na satu Generalno gledano, isto kao i prošli vikend uz sitnu razliku da sam ovaj vikend vozio counter clockwise. OK, ima još poneka sitna razlika no ništa dramatično. Izgledalo je otprilike ovako: Zagreb - Grobnik - Novi Vinodolski - stara Rudolfina - Ogulin - Vrbovsko - Karlovac - Zagreb. Na Grobniku FIM Europe Classic Festival ... utrke starih motocikala. Bitno manje sudionika nego prije dvije godine znači da je bilo i bitno manje motocikala nego prije te iste dvije godine. Ne, nije bilo loše, daleko od toga ... samo sam ja očekivao više. Ako ništa drugo, razveselio me jedan baby blue Ducati iz Finske i nekoliko zelenih vrištavaca koji se baš baš rijetko viđaju ... tandem twin KR250 i KR350, manje-više isti onakvi kakve su ganjali Kork Ballington krajem 70-tih i Toni Mang početkom 80-tih. Veseli me da samom sebi mogu reći da sam Manga - i njegov legendarni kosi trokut Dainese kombinezon - gledao uživo na Grobniku i 1981. i 1982. Ono što me ždere jest činjenica da sam fotke iz tih godina negdje ili izgubio ili tako kvalitetno pospremio da ih više ne mogu ni svijećom pronaći. Alzo, francuska ekipa s dva komada KR350 i jednim KR250 - koji mi se čini u bitno konkurentnijem stanju - zvrndala je po Grobniku uzduž i poprijeko. Hrpetina drevnih TZ-ejki svih kubikaža također je nezaobilazan inventar svih vrsta classic utrka. ...

... Ideja da doma opet otperjam autobanom motala mi se po glavi oko osam milisekundi ... autobana jednom dnevno sasvim je dosta. Mogu ja doma i starim cestama ... Lujzijanom, originalnom trasom, što znači s Gornjeg Jelenja lijevo na Mrzlu Vodicu i preko Lokava dalje na Delnice. A u Lokvama nekakva lokalna fešta, najveći naglasak na ekipnom kuhanju goranskog gulaša u kotlićima te na utrku traktora i motokultivatora. Gas, gas, gas ... osim kroz Zdihovo, tamo po PS-u. Od motela na Dobri hvatam malo trase stare Karoline, prošuljam se kroz Karlovac i sjetim se da dugo vremena nisam otprašio doma preko Pokupskog. Eto prilike ...

... ...

... Došao sam i do Selca, napravio đir do Slavena i piči dalje na magistralu. Odbacujem ideju o brdskoj cesti do Liča, odbacujem ideju o brdskoj cesti preko Križišća. Usvajam ideju da se dokopam obilaznice i odjurim do Grobnika. Dakako, obilaznicu najprije treba dosegnuti. Veliki novi rotor sjeverno od Šmrike, tamo gdje je na jednu stranu obilaznica a na drugu stranu cesta prema Krku ... četiri policijska motocikla i dva kombija, stoje parkirani. Omanji bataljon uniformi, svi rade na usmjeravanju prometa po rotoru ... od Rijeke kolona po D8, sa obilaznice druga kolona. Ludilo na plus trideset i tri. Ja sam samcat skrećem desno, ubacujem se na obilaznicu i gasiram do Škriljeva, tamo poprijeko na Čavle i eto me na Grobniku. ...