... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

@ nemo - Aha ... tamo pa nazad. Dobar komad ceste, lijepo vrijeme, nema žurbe ...

... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

. Utorkom na more u dugačkim gaćama Utorak, druga polovica devetog mjeseca, koju minuticu prije deset sati dopodne. Oblačnjikavo uz lakši deficit celzijevaca ... gledano u odnosu na proteklih nekoliko dana. Pravi je trenutak da u jaknu vratim futranu podstavu te iz ormara iskopam one deblje šoferske dugačke gaće. Gorskokotarska dionica uvijek je pomalo nepredvidljiva a i noćas je bilo neke kišurine. Tko zna što me sve na putu čeka. Osim što doći do Rijeke baš i nije neki put, malo vlažnjikavog asfalta i poneki nervozniji trzaj vjetra bilo je sve što bi iskakalo iz potpune rutine. Hajde, možda bi se dalo lamentirati o tamnijim nijansama okolne flore i prvim žutim tonovima koji se na mala vrata uvlače u sve to silno zelenilo. Zapravo, u ranije spomenutu Rijeku uopće niti nemam namjeru navraćati. Krenuo sam do Grobnika. Šta ću tamo, čega ima na tom Grobniku? Ima motora, uglavnom starih i još malo starijih, uz ponešto doista starih motora. Trodnevno događanje pod imenom Grab the Flag, u njemačkoj organizaciji, jurcanje i utrkivanje klasičnim motociklima od ranih dvadesetih pa sve do kasnih sedamdesetih godina prošlog stoljeća, uz nekoliko motorića koji već zalaze i u rane osamdesete. Utrke su podijeljene u nekoliko klasa, mislim da ih je jedanaest, od Vintage (motocikli do 1930. godine) pa sve do Classic Open (četverocilindraši preko 600 ccm zaključno s 1982. godinom). OK, ako svega toga imade, čega onda nema? Ha ... nema slick guma, nema 17 colskih kotača, nema ubrizgavanja goriva, USD vilica, radijalnih bremzi ... takvih sitnica, uglavnom. Uz izuzetak nekih 50 kubičnih vrištalica, nema niti vodom hlađenih agregata. Neki od prisutnih motorića dadu se uživo vidjeti izuzetno rijetko. ...

... Za divno čudo, nisam prošao kroz Bakar. Kroz Crikvenicu jesam, isto kao i kroz Selce. Iza Selca odlučujem da mi je za danas dosta Mađara i Poljaka i da doma idem preko brda ... Bribir, Lič, Fužine, Ravna Gora, Kupinečki Kraljevec, doma. Od Bribira do Liča ima dionica novog asfalta. 510 km na Duke 2 a.k.a. Mali Đuka a.k.a. Drndo ... dosta.

... ...

... Tri frtalj sata kasnije brojim tunele i one kištre s radarima ... idem skoknuti do Plomina po onoj lijepoj cesti uz more. Mali Đuka dugo nije vidio veliku vodu. Ne zadržavam se na vidikovcu, vozim lagano u povratku - da, treba tu dosta samokontrole - kako bih uhvatio što više detalja koji za nadahnutije vožnjice uglavnom ostanu izvan vidnog polja. Prolazim kroz Rijeku - drag mi taj grad - i opet brojim radare ... a jesu ih nakenjali, tri komada do kolodvora plus još jedan tamo na izlazu prema jugu. ...

... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

. Kante ovdje, kištre ondje ... Još jedna stara koka ... Bimota YB6. Belezza s kraja 80-tih, iz vremena Frederica Martinija, 5 ventilski FZR1000 agregat s Mikunijevim fergazerima, bez EXUP-a. Još jedan ponosni vlasnik, još nekoliko minuta ugodnih razgovora. Već sam ju vidio na Grobniku, negdje proljetos ... nemam ništa protiv da ju pogledam detaljnije opet nekom prilikom. Alzo, na Grobniku danas sjeverna germanska plemena plus nešto sitno helvećanskih brđana, neloš fond europskih motocikala i njemački kao komunikacijski interfejs. ...