.
Insula Aurea ... žuta tabla, čarobna trećina i baščanski sinjali
Daleko najbolji ulazak u Rijeku oduvijek mi je bio završetkom stare Lujzijane ... krivinama nizbrdo, kroz Banska vrata, lijevo stijena desno provalija ... današnjom ulicom Franje Račkoga koja izlazi na Titov trg. Preko Rječine pa u centar. Ako ništa drugo barem polukružno oko autobusnog kolodvora i Rivom dalje prema Lencu i još dalje prema Kostreni. Ne može bolje. A ovom prilikom ipak nisam ispoštovao ovaj "obredni manevar". Na križanju i semaforu gdje Grobnička cesta počinje biti Kačjak produžio sam pravo ... vodila me Sila. Ne, to ne znači da sam Rijeku potpuno zaobišao. Rotor ispod Tower Centra, Pećine, spust i uspon oko Lenca ... šteta je propustiti baš sve omiljene mi riječke vizure. Kamo sam se u stvari uputio shvatio sam tek na izlazu iz Bakarca, ili je to možda već bila i Kraljevica. Idem na Krk. Sa D8 skrećem na cestu 102, na žutoj pumpi odrađujem opće tankanje i svega 21 kunu kasnije eto me kako s potpuno nepropisnih 80 kmh pičim preko mosta. Sveti Marko ostaje iza mene ... eto me na Krku. Generalno gledano, promet je slab. Trećina riječkih registracija, trećina zagrabačkih, i trećina slovenskih ... sve uobičajeno. Da nije bilo beton miksera iza kojega su se ugnjezdile dvije kampice i još dva neodlučna slovenca, cijeli krčki izlet mogao bi biti stavljen u kategoriju "šetnja po parku". Nisam se skretao u Omišalj, nisam se skretao u Njivice. Tek u Malinskoj skrećem sa 102 i nekako se dokopam obale ... raskopani dijelovi ceste i potpuno izokrenuta regulacija prometa nisu me nagnali da se ovdje zadržim duže od vremena neophodnog za polukružno okretanje. Nazad na 102, nazad na cestu gdje promet još barem mjesec i pol dana funcionira normalno. Na jednoj od žutih tabli koje se tu i tamo pojave uz cestu piše: Krk 6 km, Punat 15 km, Baška 27 km. OK, meni odgovara. Bilo je zgodno iz prve ruke pogledati kako izgleda primorski gradić početkom četvrtog mjeseca ... jedinu buku dizala je omanja skupina srednjoškolki ispred štandića s bižuterijom. ...