... Sretan i veseo, što zbog zelenog jezera, što zbog elegancije kojom sam došao do njega, vraćam se na D8 ... odnosno samo prolazim ispod D8 i spuštam se u Pakoštane. Nikad bio, nikad vidio ... Uskim uličicama koje se polako pretvaraju u labirint uspjevam se dokopati obale u Pirovcu ... ... iz kojega nekako pronalazim i put nazad na magistralu. A na magistrali žuti putokaz ... skrećem desno na cestu 121 i gledam u još jedan žuti putokaz ... sve lijepa mjesta u kojima još nisam bio. Do sada ... Tisno, preko mosta na otok, Murter, Betina, sviđa mi se cesta preko otoka, Jezera, Tisno, nazad na D8. ...

... Još dvadesetak minuta kasnije i eto me opet kako se muvam po centru - ako to jest centar - grada uz obalu. Biograd na Moru ... odavde pa dalje na jug motorom još nisam prolazio. Skretanje do centra gradova i gradića južno od Zadra, a u kojima sam bio ikada ili nikada, na ovaj ili na onaj način, postat će moja današnja špranca. Nisam još nikada ranije bio na Vranskom jezeru i želio sam izbliza pogledati jeli voda doista onoliko zelena kao što sam znao viđati u različitim medijima. Da bih to provjerio, trebao sam nekako doći do jezera. Skrenuo sam nekamo lijevo uz jezero, kako me je cesta već navodila ... lijepo i krasno, ali jezera nema. Zapravo ima ga, ali se ne vidi ... ili od drveća, ili od raznog raslinja, ili od ni sam ne znam čega ... ne vidi se i kraj priče. Dugačka ravna cesta vodi me prema mjestu koje se zove - kako piše na putokazima - Vrana. Nakon drugog desnog skretanja odustajem, okrećem polukružno i vraćam se do nečega što je ličilo na zatvoreni auto kamp ... provučem se pokraj rampe, stotinjak metara samo ravno, eto me na pijesku uz jezero. Stvarno je zeleno. ...

... Ponedjeljak ujutro odličan je tajming za početak vožnje jadranskom obalom. Osim toga, kraj petog mjeseca također je odličan tajming za vožnju obalom ... turistička sezona tek se budi, mađari i poljaci još nisu stigli - barem ne ovoliko daleko na jug - a ono malo slučajnih prolaznika neće naročito smetati. Štoviše, temperatura zraka oko 25 celzijevaca isto je odlična za vožnju obalom ... nije agresivno prevruće, a dovoljno je toplo da se podstava izbaci iz jakne i spremi pod sjedište ... ako tamo ima dovoljno mjesta. Ako u jednadžbu ubacim i konstantu koja se zove "godišnji odmor do kraja mjeseca", time je ovaj matematički izraz kompletan. Na desnoj strani ove formule, iza znaka jednakosti, rješenje je tako jednostavno ... vozi se dalje na jug i ne talasaj. Alzo ... imam još tri dana na raspolaganju - godišnji mi je do kraja mjeseca - i mogao sam ili vratiti se doma pa razmisliti kam budem još s ta ekstra dva dana, ili mogu nastaviti obalom dalje na jug, pa šta bude. Dokle stignem. Jedan dan treba mi za povratak - onako opušteno, bez ikakvih naznaka žurbe i nervoze - što znači da imam čitava dva dana na raspolaganju. Jedan od ta dva dana - a to je sada i odmah - budem potrošio na lagano krstarenje obalom na jug. Može li bolje? Preduvjet za lagano krstarenje na jug lagani je doručak ... pečena jajca, šunkica, malo ajvara, topli kruhić i sokić od naranče ... ništa fensi šuškavci s nemasnim jogurtom, ništa dječja radost. Iza laganog doručka na redu je bio lagani pokret. Četiri krivine dalje sve je postalo nešto manje lagano a nešto više razigrano ... do Starigrada Paklenice nisam stajao, a ne bih ni tamo da nisam uhvatio priliku za opće tankanje. Sljedeća kraća pauza bila je na Masleničkom mostu. Radovi na cesti - uglavnom po D8, jer njome sam se uglavnom kretao - jedno su od obilježja ovog dana i ovog izleta. Na prvu raskopanu cestu naletio sam nedugo nakon mosta ... hajdemo svi malo po prašini, malo kroz centar Posedarja, malo nekamo okolo ... i na kraju opet na D8. Dvadesetak minuta kasnije vozim i razmišljam ... mogao bih malo do centra Zadra, da protegnem noge po orguljama, možda kakav čajić u nekima od onih kafića oko Donata ... i evo ulaza u Zadar, evo semafora, evo gužve ... opa, evo i obilaznice. Ova suluda ideja napustila me u trenu, nakon samo dva stajanja na semaforima i nakon samo dva potoka znoja od ruba kose pa do ruba gaća. Evo Bibinja, evo Sukošana, evo prilike da ipak malo zastanem i protegnem noge. Nisam bio u Sukošanu od ... ha, odavno, negdje od početka ovog stoljeća. Ostao mi je u dobrom sjećanju jer sam bio tamo u devetom mjesecu ... dugačka pješčana plaže, skoro nigdje nikoga, ma prekrasno. Iako sam svratio do centra u Sukošanu, ipak sam kratko zastao još jednom uz cestu, nepunih desetak minuta kasnije. ...

@ K_A_W_A - Javi se kad si tamo da vidiš gdje sam ... od petka sam opet 2 tjedna u laufu. Talijanska obala Jadranskog mora je nevjerojatno nezanimljiva ... teško za povjerovati, no tko je imalo vidio sve mu je jasno. Za ilustraciju ... http://www.motori.hr/forum/index.php?topic=244276.0 @ doktor - Parking koji spominješ ... jeli ispred restorana/pizzerije Šušanj? Tamo gdje je i ono proširenje uz obalu? Tamo imaš i 3 apartmana ... da na miru prespavaš i istražuješ okolne ceste. Inače, parking je doslovno kao omanji moto skup. Ako trebaš nešto ekstra (prenoćište ili bilo šta drugo), traži vlasnika restorana, zove se Nikica ...

@ bocca_bastard - Kad uhvatiš priliku, preseljavaj se. Do tada se barem provozaj koji put ... još dva tjedna neće biti većih gužvi. Hvala!

... dohvatim se 106-tice kod Dinjiške i taj krasni dio ceste do Paškog mosta otprašim trunčicu razigranije. Spustio sam se u Ražanac, prošao kroz Posedarje i Rovanjsku ... te prilično opušteno magistralom nazad u Karlobag. A u Karlobagu uskačem u dobro društvo. ...

... Od Povljane se dalje probijam nekim oronulim putićima sve do Vlašića i tamošnje pješčane plaže, koja mi je zapravo najbolja od svih plaža viđenih taj dan ... ...

... Iz Košljuna istom cestom nazad na 106 iza čega je na redu spust u Pag ... ... a jedva 20 minuta nakon izlaska iz Paga ulazim u centar Povljana i spuštam se do pješčane plaže. ...

... dugačkom nizbrdicom - gdje mi se čini kao da lebdim na letećem ćilimu - do Košljuna. ...

... Cestom broj 106 - glavnom prometnom kičmom otoka Paga - spuštam se dalje prema jugu. Kolan, Mandre, jako lokalnom cestom poprijeko na Šimune ... ...

... ...

... Vraćajući se iz Luna nisam više nikako mogao zaobići Novalju. Napravio sam kraću pauzu uz obalu, odvrtio đir po gradu i odjezdio dalje ... otprilike 2 rotora i još pola kilometra dalje ... do plaže Zrće, tako prekrasno prazne i tihe. Hajde, neka sam i to vidio. ...

... ...

... Na rotoru skrećem desno, napravim đir kroz Staru Novalju, usput maknem kornjaču s ceste - kako je ta živina dospjela ovamo doista nemam ideju - te se uputim na daleki sjever otoga Paga ... do mjesta koje se zove Lun. Zadnji put sam ovdje bio ... čini mi se 2004. ili 2006. Lun sam obišao koliko se dalo, skroz do dijela uz obalu gdje počinje makadam. Nazad prema Novalji vraćam se istim putem, iz jednostavnog razloga što drugog puta niti nema. Ako i nema alternative za povratak, ne znači da usput nema poneka manja civilizacija u koju je mogće svratiti. U neke od njih sam kratko svratio ali nisam obraćao pažnju na imena ... više me zanimao pogled koji se s njihovih molića otvara prema moru. ...

... Vraćam se nazad na cestu 106 i cijelim putem, osim što uživam u pejzažima ovog dijela Paga, uživam i u nekom slatkom peludnom mirisu koji me svako malo - valda kako ga vjetrić donese - podsjeti da odgonetnem odakle zapravo dolazi. Rješenje se ukazalo na dugačkoj uzbrdici prema Novalji ... veliki grmovi nečega s prelijepim žutim cvjetovima. To je brnistra, mediteranska biljka čiji će me miris pratiti cijeli dan po Pagu, i još nekoliko dana dalje na jug. ...

... ...

... ...

... Prvo skretanje kod prvog putokaza ... lijevo Metajna i Zubovići, ravno Pag i Novalja. Idem ja najprije lijevo. BTW, cesta broj 106, od pristaništa Žigljen pa do rotora ispred Novalje, krasne je konfiguracije i još boljeg asfalta ... treba to zatvoriti za promet i organizirati neku vrstu brdske utrke. Barem dva puta godišnje. Najbolji pejzaži počinju se ukazivati nakon sela Zubovići, a malo iza njih je i skretanje za Dražicu ... neke od boljih paških vizura nalaze se upravo oko Dražice. Dražica je inače ugodno mjesto, traži pažnju i treba joj se češće vraćati. ...

... Petnaestak minuta lagane vožnje, petnaestak minuta čekanja na ukrcaj na trajekt, petnaestak minuta plovidbe do pristaništa Žigljen ... ovih srednjih petnaest bili su najmanje zabavni no ništa specijalno naporni. Celzijevci još nisu skočili u stratosferu a meni ipak čudno prevruće, sve dok se nisam sjetio da iz jakne izvadim zimsku podstavu i spakiram je u torbicu. Vrućina je momentalno popustila, a boljem ugođaju sigurno je kumovalo i kretanje trajekta. Gužve nije bilo baš nikakve tako da je iskrcaj odrađen u dvije-tri minute ... eto me na Pagu. Plan je da plana nema ... vozim se po otoku kako me putokazi navode. Gdje vidim putokaz, skrenem i odem pogledati što se krije iza table s imenom. ...

... Što me probudilo sljedeće jutro već u 6 sati još uvijek ne znam. Sunce nije jer je prozor sobe okrenut na sjeverozapad. Buka također nije ... onih nekoliko budnih na terasi srču kafcu i listaju novine. Uostalom, to uopće i nije važno ... malo ću se prošetati po Karlobagu koji se budi, popiti čajić, odraditi doručak, povaditi iz gepeka sve što mi taj dan neće trebati i mirno se odvesti na sjever. Kako sjever ... zar nisam na putu prema jugu? Ideja je prebaciti se na Pag. Opcije su Paški most i trajekt ... upravo onaj trajekt kojeg sam jučer gledao kako isplovljava iz pristaništa u Prizni. A kako bih se dokopao Prizne, moram se nekoliko km vratiti nazad ... na sjever. Jutarnja šetnjica otkrila mi je Karlobag bukvalno u novom svjetlu ... malo se toga može vidjeti pukim prolaskom motorićem kroz ovo mjesto. S druge strane, vrlo doslovno s druge strane - jer gledam preko mora na Pag - otkriva mi se samo ono što vidi svatko tko prolazi kroz Karlobag i slučajno zirne na drugu stranu ... kamen, kamen, i još malo kamena. Idem ja nešto kasnije ipak pogledati taj kamen malo detaljnije ... uvjeren sam da osim sive, na Pagu ima i puno drugih boja. ...

... Trekeri, planinari, alpinisti, školske ekskurzije, kosooki penzioneri i njemački turisti ... sve ja njih lijepo zaobiđem na izlazu i uputim se nazad prema Karlobagu. Put nazad baš mi je pasao. Trunčicu angažiranija vožnja, oštrije lijeve krivine, nekoliko brzih pravaca ... živahni jednocilindraš iz gornjoaustrijskog gradića Mattighofena uživao je u svakom metru ceste do Karlobaga. I ja skupa s njim. Raspakiravanje, šetnjica, malo kasnije i večerica ... lijep je Karlobag, puno je više od prolazne stanice s jednom birtijom. ...