... Osamnaest kilometara zabave do planinarske kuće Alan prođe prilično brzo ... nije to ni tako malo, ako ćemo pravo ... mnoge poznatije ceste su kraće i s puno manje zabave. Nije to kraj ... ima dalje, samo je makadam. Osam km nelošeg (osim mjestimično s povremenim) makadama završava u Mrkvištu, gdje izlazim na uzdužnu velebitsku cestu (ŽC5126). ...

... Dokle dalje? Ne još jako daleko ... do Stinice. To je ono križanje na kojem se desno dolazi do trajekta za Rab, a na lijevoj strani iza križanja je stara plava benzinjara. Ima tu i još nešto, obično se previdi ... jedan cestuljak koji se naglo i dosta strmo odvaja u brdo. Cestuljak je inače upisan kao LC59148 i ima sve atribute atraktivne i vožnje vrijedne ceste ... uzak je, neosiguran, ima serpentina i opako dobar pogled na more. ...

Velebit: preko velike planine do jadranske hobotnice Prvi pogled prema moru uputio sam s Vratnika, sa starog parkinga na vrhu ispred davno napuštenog hotela ... ili šta je već bilo tamo. Vrijeme je bilo odlično, cesta je bila odlična, a i ja sam se odlično osjećao. Četiri je dana prošlo otkako sam prolazio ovim krajem, jugoistočnijim dijelom doduše, no u svakom slučaju u obje vizite zajednički nazivnik je isti - Velebit. Naime, prolazeći prije par dana uzdužnom velebitskom cestom, ugledao sam dva detalja, dvije ceste ... zapravo dvije mogućnosti da opet zamažem felge skroz do ruba. Prva je cesta od planinarske kuće Alan do mjesta Mrkvište na uzdužnoj velebitskoj cesti, oko 8 km makadama, kako su mi još prošle godine rekli. Druga je cesta također makadam, odvaja se od uzdužne velebitske malo ispod Štirovače i ide preko Dabarskih kukova do onih krivina iznad Karlobaga. Na mjestu gdje makadam počinje stoji oveći putokaz na kojem piše da je do Karlobaga 42 km ... OK, meni paše. Alzo, ja sam na Vratniku i trebam doći do planinarske kuće Alan ... kako to budem riješio? Vrlo jednostavno ... tako da se najprije spustim u Senj ... ... zaobiđem Nehaj/Trbušnjak i dokopam se obale. Ubacim se na magistralu i lagano se i sa 6 očiju otvorenih (mađari i poljaci su svuda okolo) odvezem na jug, skroz do Balinske drage i još pola kilometra iza nje ... do jednog prilično neupadljivog skretanja ... kao da silazim na gradilište, ili zapušteni vinograd. Cesta je truljava, isto kao i sljedeća 2-3 km blagom ili nešto manje blagom nizbrdicom. U trenutku kada nizbrdica postane ozbiljnija, e tada se i pejzaž promijeni ... polako se otvori vidik na ono što se nalazi na kraju ove odrtine od ceste. Starigrad kod Senja, tako se zove civilizacija u koju se spuštam ... prekrasno malo mjesto,na prekrasnom komadu obale, genijalno skriveno. Toliko je maleno da se ne mogu pošteno niti polukružno okrenuti ... mic naprijed, mic nazad, malo oko čamca, malo iza prikolice ... i već sam na uzbrdici, natrag prema magistrali. Ovaj silazak u Starigrad kod Senja baš i nije esencijalan za dolazak do planinarske kuća Alan ... no toliko sam puta - čak i ove godine - prošao pored tog putokazića da sam jednostavno morao skrenuti i pogledati šta tamo ima. Morao sam, i to baš sada. ...

Hvala. Nisu ovo baš krajevi gdje tog naroda ima na sve strane. Neka mjesta izgledaju kao gradovi duhova. Osim toga, draže mi se voziti tamo gdje je naroda manje.

... Prolazim kroz Otočac ... ... skrećem nakratko na umjetno jezero Gusić ... ... obilazim Žutu Lokvu, prolazim kroz Brinje ... ... i u Križpolju izlazim na autoban. Do garažice čas posla.

... Nepunih deset minuta kasnije stojim kraj ulaza na aerodrom i gledam kroz koja ću polja do mitreja. ...

... iza Ličkog Lešća opet silazim sa D50, ovaj puta do "Mosta br. 1" na Gacki. Gacka, gledana s ovog mosta. doista izgleda kao iz bajke. ...

... Prije Ličkog Lešća svraćam do izvora Gacke ... koliko sam skužio ima ih dva, jedan do drugoga ... ...

... ... te ovom maloprije spomenutom cestom osvanuti u Perušiću. Vozeći se po ŽC5126 uočio sam dva detalja, bolje rečeno dvije lokacije, koje su kod austrijanca pobudile dodatni interes ... naime, radi se o makadamima. Prvi je ona cesta koja počinje/nastavlja kod planinarske kuće Alan, ima oko 8 km makadama i izlazi na ovu uzdužnu velebitsku cestu malo prije Štirovače. Drugi je makadam koji se od ŽC5126 odvaja nedugo iza Štirovače i vodi prema Karlobagu, i usput prolazi nekim lijepim predjelima NP Sjeverni Velebit. Sve to nekom drugom prilikom ... sada iz Perušića pičim na sjever, cestom D50. ...

... u mjestu Klanac ostaviti ŽC5126 koja odlazi do Gospića i skrenuti lijevo na ŽC5154, prijeći preko Like (rijeke Like) ... ...

... ...

... ...

Lika: prljave igre, dva izvora i most broj jedan Zamazao sam felge ... do ruba! Ganjao sam mitrej po ličkim poljima, eto kako. Znao sam da je negdje iza aerodroma kod Otočca, ima uz cestu čak i putokaz ... kasnije se u poljima pojavi još jedan ali se baš i ne ubija od preciznosti. Nije bitno, austrijanac je na prtenjaku kao doma. Sav pjevuši od radosti kad ga se utjera u prašinu i šoder. A još jutros mislio sam kako ću se samo malo provozati do Karlobaga, eventualno i do Starigrada Paklenice. Odlična ideja, koja je trajala do Senja ... vruće je bilo. Netko će se bućnuti u more, netko će skrenuti na pivo ... netko će iza Sv. Jurja skrenuti u brdo (cestom ŽC5126), proći kroz Oltare i Krasno, nastaviti istom cestom kroz šumetinu ... ...

@ djolji - sjedaj na motor i vozi ... tebi je to poludnevni izlet @ eduardo - ovaj đir je odrađen sredinom šestog mjeseca ... bit će još prilike za pićence @ K_A_W_A - veseli me da vam je bilo zanimljivo ... budemo ponovili druženje prvom prilikom

... Tekija, Donji Milanovac, Golubac, Veliko Gradište ... Još krstareći rumunjskom stranom uočio sam zanimljivi - očito turistički - bijeli, niski i široki brod kako lagano plovi sredinom Dunava. Prolazeći kroz Donji Milanovac skrenuo sam do pristaništa gdje sam imao priliku vidjeti ga na vezu ... ne bi bilo loše odraditi i ovakav dunavski izlet. Ne bi to išlo baš u dva dana, no svakako bi moglo biti sjajno iskustvo. ... Iza Velikog Gradišta napuštam obalu, zaobilazim Požarevac, hvatam se autobana i gas doma. Dva puta po pedesetak km kiše, vrlo vjerojatno i koji km više, došli su kao lakše osvježenje. Dunav i Rumunjska 2016:

... ...

... ...

... Ruta je dobro utabana i već nekoliko puta spominjana ... iza graničnog prijelaza Kaluđerovo odmah desno, prije mosta opet desno i uz Neru skroz do izlaza na Dunav. Onih 23 km ceste od izlaska na Dunav pa do Pojejene nikako ne treba preskočiti ... sve je uglavnom kako je i bilo još u doba sakupljačice cipela i njene ružnije polovice sa šubarom. Dalje ide ovako: Pojejena, Moldova Nouă i tankanje na Petromu ... Zvonko nije bio u smjeni ... Orșova, Decebal, Porțile de Fier ... ...

Istok: mala voda, velika voda, kišurina. Šareno oslikani šankovi, pješčana plaža i bujno zelenilo ... nije more, nisu palme, nije Copacabana. To je Glavno jezero u Beloj Crkvi, osam je sati ujutro i ja se lagano prošetavam po fino uređenoj stazi oko cijelog jezera. Kad se za pola sata vratim natrag u bazu - Vila Marija, nedaleko odavde - najprije budem smazao pošteni doručak, iza toga dovršetak pakiranja i pokret. Pokret kamo? Ha, opet malo uz Dunav ... to mi dođe kao obavezni sastav sezone. Ništa specijalno ... jednom stranom do Đerdapa, drugom stranom nazad. Došao sam jučer, uz kraće zadržavanje na Ušću da s kolegom popijem sokić, i danas uvečer već budem doma. Bilo je nekih planova da se u povratku zadržim u Beogradu dan ili dva, no nije se poklopila konstelacija zvijezda tako da to prolongiram za drugu priliku. ...

... Od spusta s Mangarta, dalje doma put ide ovako nekako: Bovec i tankanje na crvenoj pumpi, Kobarid, Most na Soči ... tu je prva ideja bila da skrenem u Bašku grapu, no ipak nastavljam dalje ... kod mjesta Straža skrećem lijevo, na cestu 210, taj dio Slovenije još nisam prošao ... Cerkno, zanimljiva brdska cesta gdje otkrivam jedan meni do sada nepoznat brdski prijevoj (Kladje, 787 mnm) ... ... Žiri ... beskonačno dugački spust ... ... ne znam kako do autobana i dva i pol sata kasnije sam pred garažicom. Sve zajedno, dva dana čiste vožnje i čiste zabave.

... i nakon spuštanja lijepom cestom dobrog asfalta dolazim na križanje. Ovaj puta skrećem lijevo ... idem opet na Mangart. Ovdje također nisam bio neko vrijeme. Na vrhu, koliko se motorom može doći, opet susrećem svoje bavarske docimere. Opet gledaju austrijanca, opet vrte glavom ... da, sigurno je dobar za ovakve ceste? ...

... Vrijeme je za ponovni ulazak u Sloveniju. Na križanju iza jezera Predil (Rabeljsko jezero) ne idem lijevo, kao nekoliko zadnjih puta, već desno, na Passo Predil (Predel, kako kažu Janezi). Prolazim uz staru tvrđavu Predel ... ...

... ...

... Sella Nevea 2014: Val Racolana i Sella Nevea 2015: Serpentinu ili dvije prije samog prijevoja, ne sjećam se sasvim točno, imade prilično neupadljivi odvojak na kojega pokazuje neugledan smeđi putokaz na kojemu piše Alt. del Montasio. Cesta starta opako uzbrdo, kao na zid da se penje ... treba proći nekoliko gotovo spiralnih serpentina začinjenih pijeskom, još malo uzbrdo i još puno pijeska, i evo divnog pogleda ... Altopiano del Montasio. Asfaltirani parking s kojega se otvara pogled na razno veliko kamenje uokolo zapravo je najmanje zanimljivo mjesto za razgledavanje ... treba otići dalje uzbrdo. Makadamom, ako to nije sitniji problemčić. ...

... U Karlobagu su bili Austrijanci, ovdje Bavarci. Susreli smo se najprije na doručku ... jeli to moj KTM vani, pita me jedan od njih. Koliko to ima konja, bilo je sljedeće pitanje. I tako sve po malo ... fini ljudi, iz okolice Bonna, ne znaju ni za šta osim za bavarska vozila. Gledaju austrijanca i vrte glavom ... a jel budem ja deleko išao s njim? Ma ne budem - kažem ja - dva ili tri brda tu okolo hotela pa idem doma. Aha ... sve im je jasno. Kako sam jučer za dana okvirno natruhnuo, i kako sam prije večere uz pivce detaljnije isplanirao, krećem opet prema Pontebbi. Istom cestom treći puta u dva dana. Prolazim kroz Pontebu - odolio sam iskušenju da je zaobiđem po SS13 - a iz neke pekare kruh miriši, valda se osjeti skroz do Nassfelda. Zastanem, tek da bolje onjušim atmosferu, odustanem od ideje da zasjednem na jednu od terasa uz čajić, i pičim dalje po SS13 ... ispod pruga i nadvožnjaka, oko kamenih gromada i betonskih stupova, kroz tunele i kroz uske kanjone. Ovdje nije nikada dosadno. Čekam tablu na kojoj će pisati Chiusaforte ... kad ju ugledam, skrećem lijevo preko mosta i ulazim u Val Racolana, dolinu potoka Racolana. Mic po mic, malo kroz šumu, malo kroz tunele, konačno se dohvatim i prijevoja Sella Nevea. ...