... Alzo, u Ehrenhausenu ponovo izlazim na 69, prelazim Muru te na prvom većem križanju nastavljam ravno što me ubacuje na lokalnu cesticu L208 (za nastavak po 69 trebao sam skrenuti desno). Njive i šumarci, jarci i sokaci ... lagani istočnoslavonsko-vojvođanski štih. Na 69 ponovo izlazim u Gosdorfu gdje me na križanju dočekuju dva putokaza - jedan koji pokazuje u lijevo, na kojem se spominje Bad Radkersburg; i jedan koji pokazuje u desno na kojem piše Mureck. Mureck - Slovenski naziv je Cmurek - krasno je mjestašce koje mi je uvijek šteta zaobići kad sam u ovim krajevima. Tako i ovaj put ... desni žmigavac i lagano kroz centar. Prođem po običaju skroz do zapadnog ruba, što baš i nije naročito daleko, okrenem polukružno ... i učini mi se da čujem roj bijesnih bumbara iz šumarka desno od ceste. Stanem uz rub i ugasim motor. Igra detekcije krene automatski ... bumbari su četverotaktni ... nije MX u pitanju, ovi su konstantni na gasu i imaju više kubika ... naglo su utihnuli i kratko je trajalo ... može biti samo spidvej. Nisam znao da ovdje ima spidvej staza ... hajde da je pronađem, ne može biti daleko. Našao sam je za četiri minute. Kratka konzultacija s lokalcem i još pola minute kasnije pronašao sam i gdje je ulaz u stadion. Prava vašarska atmosfera. Ne, ulaz nije nitko naplaćivao. ...

... I stvarno, kako se ja skrolam nizbrdo, evo lagano i celzijevaca nazad. Prođem Aibl, prođem Eibiswald, prođem i one ćoškove kroz Arnfels. Vozeći se dalje, padne mi na pamet da sam ovdje bio prošle godine sa 690 ... Južnoštajerska vinska cesta, tako se zove ... skretanje mora biti tu negdje, vrlo uskoro. Gledam, gledam ... aha, Leutschach, evo skretanja. Zapravo, i ne trebam skretati, trebam nastaviti ravno ... skrenuti moram ako želim nastaviti dalje po 69. Skrenem, na obližnjem Shellu Đuku počastim nektarom iz crvene pipe, pičim dalje. Južnoštajerska vinska cesta (L613), ne počinje vinom već pivom ... poljima hmelja, kojega bude kasnije. Polja s grožđem (a.k.a. vinogradi) pojave se nešto kasnije i nešto višlje. Grožđa također nema sada, bude ga kasnije. Sve to trenutno neimanje ovoga ili onoga ne znači da cesta nije zgodna za vožnjicu ... dapače. Ova cestica je jako blizu granice sa Slovenijom, toliko blizu da u svojoj drugoj polovici bukvalno i gazi po njoj. Na jednom komadu ceste na asfaltu su bojom označene točke koje označavaju granicu. Idealno za slalom. Puno je manjih cestica koje se spuštaju u Sloveniju kroz vinograde, a na jednom sam mjestu oko Zieregga uočio i nešto austrijske vojske ... ziher je ziher. Južnoštajerska vinska cesta završava u Ehrenhausenu, prvom selu uz Muru iza Spielfelda. ...

... Đir kroz Lavamünd, tamo pa nazad, uz kraći pogled na dva austrijanca s dodatnim kotačima, odmah potom gas uzbrdo. Što se višlje penjem uzbrdo, celzijevci se sve više osipaju. Friški zrakić uvjerio me da lagano korigiram planove za nastavak đira ... ne budem nazad istim putem pa na sjever do Wolfsberga i još malo iza njega do jednog simpa passića na L148; idem ja dalje po 69, na istok, uz malo sreće skroz do Bad Radkersburga ... u nizini je toplije. ...

Bez graha i bez karanfila ... Nikakva rutinska kontrola, nikakvo odrađivanje norme, nikakav prekršaj ... jednoga od njih trojice samo je zanimalo koji je točno KTM u pitanju. Kaže da me čuo još sa obilaznice ... Ugodno prekapanje po dijelu austrijskog proizvodnog programa zadnjeg desetljeća protegnulo se na akademsku četvrt koja je bila sasvim fini uvod u nastavak prvomajskog izleta. I još sam ga pitao jesu li Janezi započeli s dnevnim eunijskim tretmanom ... kaže da još nisu. Bio je u pravu ... mali mejni prehod na Bregani odrađen je u času. Krško, Zidani Most, Laško, Celje ... tek sam u Žalecu (Žalcu?) primjetio da sam u Sloveniji. Naime, tamo sam se prvi puta uspio zagubiti toga dana. Kako to ... pa barem je po Sloveniji sve u prometu označeno logično i intuitivo ... svima su uzor i predmet su općeg štovanja. Ha, inače bih kroz Celje prošao na sjever skroz do autobana, njime bih odvezao onih niti desetak km na zapad do skidanja na cestu #4 te istom nastavio dalje na sjever sve do susjedne i uglavnom prijateljske Austrije. No, kako sam bio u điru Malim Đukom koji na sebi nema vinjetco, odlučim ja preskočiti ovaj autobanski dio na način da u Celju iza podvožnjaka skrenem lijevo, dohvatim se Žaleca (Žalca?) i odatle opalim na sjever. Uglavnom ... nisam baš došao skroz do Polzele, ali bio sam blizu. Tom cestom još do sada nisam prošao (694), prolazi zanimljivim i razigranim krajolicima, i na kraju sam osvanuo u Velenju na istom rotoru ... samo s južne strane. Dalje se fućka ... prekrasna Mislinjska dolina (koju pamtim po moru maslačaka još iz vožnji koje se spominju u knjizi Pogled s ceste - Slovenija), cukreni Windischgraz, pogled na Karawanke, Drava ... Staatsgrenze, Republik Österreich, Herzlich willkommen. Na granici vojnik i policajka ... on je gledao u motor, ona u mene. ...

S vožnje po Krku prije tri tjedna ...

... Iz Baške također ne postoji alternativni cestovni izlaz. Nije bitno, povratak atraktivnijim dijelom ceste 102 do pred Punat bio je vrlo ugodan. Ugodno je bilo i dalje, no ne po 102 ... nešto prije Punta skrećem desno, prema sjeveru, pravac Vrbnik. Kad sam već na Krku, već lagano u povratku doma, nekako mi šteta ne svrnuti do Vrbnika barem na dvije-tri minute. Pravo budi rečeno, puno duže se i nisam zadržao tamo ... đir na brdo, đir niz serpentine do lučice, tjeram dalje. A ovo "dalje" znači preko krčkog mosta i pravac Zagreb ... no najprije gas preko Jelenja. Za divno čudo, još je bio dan dok sam ulazi u garažu.

Bok

... ...

... Baška, treće ime s one žute table, nije baš odmah preko puta Stare Baške. Nije preko puta već je preko brda. Preko kojega nema ceste. Alzo, vraćam se istom čarobnom trećinom plus one dvije dosadnjikave trećine natrag u Punat, te na spominjanom rotoru izlazim opet prva desno, pravac Baška. Opet sam na cesti 102, na njezinom - ja bih ga nazvao južnom dijelu - koji mi je atraktivniji od gornjeg ili sjevernog dijela ... strmiji, krivudaviji, sporiji i kraći. Uz sve ljepote kojima obiluje ovaj doista krasni komad ceste, odnedavno se ovdje može uočiti i jedna aždaja ... siva, četvrtasta, oštrih rubova i s dva buljava okanca. Nalazi se u mjestu Draga Bašćanska, to je drugo selo prije Baške, u zoni gdje je ograničenje brzine na 40 kmh. Cijela Baška u znaku je glagoljice. Postoji i nešto što se zove Baščanska staza glagoljice ... serija lokaliteta na kojima se nalaze klesarski radovi u kamenu koji predstavljaju slova glagoljice. Neka slova mogu se vidjeti s ceste već pri dolasku u Bašku, a neka treba pronaći vozikajući se naokolo ... ja sam ovom prilikom zastao kod omege na staroj rivi i kod slova š negdje na samom kraju Baške. Četvrti mjesec je izgleda isti za sva mjesta na otoku ... ovisno o kutu gledanja, naseljenost je svima u rasponu od praznjikavo do avetinjski. Sada je vrijeme za odmor. Još mjesec, najviše mjesec i pol, i ode sve lagano u drugom smjeru. ...

... Silazak do kraja Stare Baške je također doživljaj ... usko, strmo, neodoljivo. Treba to sve vidjeti dok nije počela turistička sezona. Dakako, cijeli materijal ponavljam i u povratku. ...

... ac ...

... Za ući u Punat, sljedeće odredište kako je pisalo na onoj žutoj tabli pola sata ranije, treba skrenuti s ceste 102 ... nije problem, na rotoru iza Krka izlazim na prvom odvojku. Prolazim uz marinu, zaobilazim centar te nekako automatski nastavljam istom cestom dalje ... Stara Baška, tako se zove mjesto koje bi trebalo biti na kraju ove ceste. Sama cesta ima prilično nemaštovito ime - zove se ŽC5125 - a identično nemaštovita joj je i prva trećina trase. Druga trećina je uglavnom uspon blagom padinom gdje ništa od okoliša ne odaje da se vozim po otoku i da je tu negdje iza more ... pomalo čak graniči s dosadnjikavim. Sve to vrijedi do trenutka kada iza jedne dugačke lijeve krivine izbijam na vrh brda. Od toga trenutka scenografija se drastično mijenja ... dominantna boja postaje plava, mozak se rekalibrira na potpuno nove uvjete a osmjeh se omotava oko glave koliko to uši dopuštaju. Siva cesta odmotava se oko sivog brda, plavo nebo od plavog mora odvajaju tek plave siluete Cresa i Raba. ...

. Insula Aurea ... žuta tabla, čarobna trećina i baščanski sinjali Daleko najbolji ulazak u Rijeku oduvijek mi je bio završetkom stare Lujzijane ... krivinama nizbrdo, kroz Banska vrata, lijevo stijena desno provalija ... današnjom ulicom Franje Račkoga koja izlazi na Titov trg. Preko Rječine pa u centar. Ako ništa drugo barem polukružno oko autobusnog kolodvora i Rivom dalje prema Lencu i još dalje prema Kostreni. Ne može bolje. A ovom prilikom ipak nisam ispoštovao ovaj "obredni manevar". Na križanju i semaforu gdje Grobnička cesta počinje biti Kačjak produžio sam pravo ... vodila me Sila. Ne, to ne znači da sam Rijeku potpuno zaobišao. Rotor ispod Tower Centra, Pećine, spust i uspon oko Lenca ... šteta je propustiti baš sve omiljene mi riječke vizure. Kamo sam se u stvari uputio shvatio sam tek na izlazu iz Bakarca, ili je to možda već bila i Kraljevica. Idem na Krk. Sa D8 skrećem na cestu 102, na žutoj pumpi odrađujem opće tankanje i svega 21 kunu kasnije eto me kako s potpuno nepropisnih 80 kmh pičim preko mosta. Sveti Marko ostaje iza mene ... eto me na Krku. Generalno gledano, promet je slab. Trećina riječkih registracija, trećina zagrabačkih, i trećina slovenskih ... sve uobičajeno. Da nije bilo beton miksera iza kojega su se ugnjezdile dvije kampice i još dva neodlučna slovenca, cijeli krčki izlet mogao bi biti stavljen u kategoriju "šetnja po parku". Nisam se skretao u Omišalj, nisam se skretao u Njivice. Tek u Malinskoj skrećem sa 102 i nekako se dokopam obale ... raskopani dijelovi ceste i potpuno izokrenuta regulacija prometa nisu me nagnali da se ovdje zadržim duže od vremena neophodnog za polukružno okretanje. Nazad na 102, nazad na cestu gdje promet još barem mjesec i pol dana funcionira normalno. Na jednoj od žutih tabli koje se tu i tamo pojave uz cestu piše: Krk 6 km, Punat 15 km, Baška 27 km. OK, meni odgovara. Bilo je zgodno iz prve ruke pogledati kako izgleda primorski gradić početkom četvrtog mjeseca ... jedinu buku dizala je omanja skupina srednjoškolki ispred štandića s bižuterijom. ...

Bok Bojane Navrati na Grobnik ovaj vikend ... vrijeme u najavi odlično, puno motora, ima i rekreativna vožnja. Ovo je zadnja prilika da se još vozi po starom grubom grobničkom asfaltu ... navodno u sedmom mjesecu stavljaju novi asfalt. Ne vjerujem dok ne vidim, no nije ni bitno

... Za prvi izlet na more, tako rano u godini, uopće nije loše.

... Dosta je bilo radova južno od Bakra ... kroz Selce sam komad morao odvoziti bukvalno metar od mora, na ulazu u Novi pola ceste raskopano i promet se regulira malim semaforom, a i još sam negdje morao nešto zaobilaziti i čekati na mali semafor. Jeli Crikvenica, ili nešto prije nje, više se i ne sjećam. Na izlazu iz Novoga, malo prije nego što ću okrenuti nazad na sjever, prošao sam i kroz novu marinu. Inače, bilo je i drugih motora na Grobniku taj dan ... ...

... ...

... ...

... ...

... Alzo ... dvije nezgodne stvari. Prva je ponešto neugodan vjetrić iza Novog Vinodolskog koji me baš i nije ohrabrivao da nastavim prema Senju. A baš sam mislio kak od Senja budem lagano preko Vratnika i onda Jozefinom doma ... sve i dalje utabanim stazama. Nekako se ipak činilo da je konstruktivnije vratiti se nazad do Grobnika, te se tamo još malo pozabaviti razgledavanjem one druge nezgodne stvari ... a na koju sam, zapravo, ovom prilikom naletio prije nego na onu prvospomenutu. Ma ne, nije ništa komplicirano. Najprije sam se, kako je i red, skrenuo na Grobnik. Na prvi pogled ništa zanimljivo. Na drugi pogled isto ništa specijalno zanimljivo ... puno crvenih motora, puno crnih motora, i još ponešto šarenih motora. A onda sam ispred jednog od boksova krajičkom oka ugledao mehaničara u crno-plavoj majici kako stoji uz još jedan od crvenih motora. Fina pila ... Ohlins FGR naprijed, velika aluminijska zadnja vilica pozadi, prilično dugačak i elegantan repić ... a onda mi oko uhvati i natpis na majici ovog mehaničara, te u isti mah isti takav natpis na crvenom boku ovog crvenog motorića ... ma nije valda ... Vidio sam ga do sada samo dva puta ... i prvi put i drugi put na sajmovima, iza ograde. Skoro pa izdaleka. Kad bolje razmislim, nisam niti znao da je krenula isporuka kupcima ... ovaj je # 4of99. ...

... Da nije bilo dvije nezgodne stvari, lako je moguće da bi bili i po jadranskim utabanim stazama. OK, nije baš da se nije nigdje bilo ... ...

Nazad je bilo malo friško ... FFWD: Bili kod doktora ... ... bili kod šustera ... ... bili i po kontinentalnim utabanim stazama. ...