Većina je već stigla, kamperi su parkirani, motori su na štenderima. Dio sudionika još pristiže. Slažu se šatori i tende, iznose se ligeštuli i stolice na rasklapanje, izvlače se frižideri iz kombija, mali bazenčići na napuhavanje pune se vodom, roštilji se postavljaju da budu "pri ruci". Kombinezoni se luftaju na vješalicama, kacige su očišćene i ulaštene, rezervni viziri sa strane u zaštitnim navlakama.
Ekipa je vesela, nigdje ne vidim tragove žurbe ili nervoze.
Oko motora - vrlo pedantno i uredno posloženo - kutije s alatom, rezervni setovi kotača, nekoliko setova guma, start mašine u svim mogućim i nemogućim izvedbama (a vidio sam ih doista svakakvih, od full "profesionalnih" sve do garažnih uradaka baziranih na brusilicama iz Bauhausa).
U jednom od istočnijih boksova uređeno je mjesto za prijave koje sam otkrio prativši kolonu motocikala koje su gurali njihovi vlasnici ... uglavnom momci u rasponu od 45 do 80 godina, u japankama i ljetnoj garderobici. Neke od njih - i vlasnike i motocikle - prepoznajem sa IGFC mitinga na Grobniku, neki su mi potpuno nepoznati.
Čega tu sve imade ... i dvotaktnog i četverotaktnog, i europskog i japanskog, i na dva i na tri kotača. Da, na tri kotača ... hrpetina prikoličara je također na okupu, od drevnih benđi Kneelera i Renngespannova, cvajtakt Rotaxa i Königa, sve do najmodernijih LCR F1 strojeva.
Motao sam se okolo do sedam, moooožda sedam i frtalj te se propisno nafiksan ispušnim plinovima - Castrol najbolje miriši iza cvajtakta - i propisno zaglušen bukom - stare četvrtlitarske fircilinder Honde kidaju bubnjiće - otputio u restoran na katu iznad boksova na blažu detoksikaciju tostiranim sendvičem i energetskim napitkom. Vrijeme je i dalje ugodno i toplo, čista idila kruzanja kroz polja kukuruza natrag do hotela. Kad se sjetim istog puta prije samo dva tjedna - kišurina, magljenje kacige i sve što ide uz to ...
...
