Dućan s igračkama i dva važna pitanja Osjećaj kad GPS crkne baš onda kada to ni u kom slučaju nebi trebao napraviti, recimo kilometar-dva prije početka petlji i prestrojavanja na južnom ulazu autobanom u Graz, uistinu je iskustvo koje treba proživjeti. Jača karakter i proširuje vokabular, ako ništa drugo. Obogaćuje ličnost, produhovljuje ... čudesan doživljaj. Također dovodi do preispitivanja vlastitih odluka i postupaka ... što mi je bilo i koji me vrag tjerao da se idem zayebavat s tim drekom? Idem do Zeltwega, možda dva-tri sela dalje na zapad ... pa ne idem u Zanzibar. Mach nicht ... čim sam ugledao putokaz za Seiersberg - inače poznat po šoping centrima - odlučio sam ga pratiti. Morao sam napraviti koji krug viška po rotorima da budem sigurniji gdje silazim, no nije dugo potrajalo i eto me u centru Seiersberga. Sve što je potom trebalo učiniti bilo je pronaći na kojem se putokazu spominje cesta broj 70 ... riješeno začas. Zašto cesta 70? Zato što znadem da austrijska 70-tica prolazi kroz Köflach i da se tamo mogu prebaciti na jednu još bolju cestu - broj 77 - koja ide skroz do Zeltwega, alzo ide i do RedBull Ringa ... zapravo ide skroz do Judenburga što mi odgovara jer je to bliže Pölsu gdje sam si našao smještaj. Nikakva specijalna mudrost. Do Köflacha stigao sam začas, od Graza je to sitnih 20 i nešto km. Skretanje na cestu 77 zapravo bi bilo teško promašiti - OK, nikad ne reci nikad - desni žmigavac i gas uzbrdo. Kako 77-mica počinje - a počinje uzbrdicom - tako i nastavlja no u mnogo mnogo zabavnijem i revijalnijem tonu. Ma nije prošlo niti 10 minuta od prvog rotora prije Köflacha a već jezdim lijepim crnim asfaltom kroz šumetine koje se zelene pošteno natopljene kišurinom koje ovih dana u ovim dijelovima Austrije ima u izobilju. Kišurina, da ... iz Zagreba sam izašao praćen rijetkim kapljicama, kroz Sloveniju je bilo oblačno no bez kiše, ovdje u Austriji prilično je vedro ali vidim da mi na putu stoji ozbiljnija oblačna masa i da bude padalo sto posto. Pitanje je jedino kad bude počelo padati. Prognoza za Zeltweg i okolicu, a koju sam jutros detaljno ispregledao, također kaže da bude curilo na sve strane. Nek pada samo neka pričeka da se dokopam svojeg Gästehausa u Pölsu ... naravno da baš i nije tako ispalo. Četrdeset km, toliko ima od Köflacha pa do Weißkirchena, sela ispod Zeltwega do kojega cesta 77 ima zabavan karakter. Ovih 40 su napravljeni za gušt, a preostalih desetak, od Weißkirchena do Judenburga, naseljeno je područje puno malih rotora i traži dosta pažnje. Na cesti postoji i nekoliko živahno provoznih serpentina - naravno, svaka ima svoju tablu s imenom - no najbolji dio 77-mice svakako je prijevoj Gaberl na 1551 mnm, odnosno dijelovi ceste prije i poslje njega. Generalno gledano, cesta 77 je bolje konfiguracije i zanimljivija za nadahnutiju vožnju od nama bliže i razvikanije 69-ke. Na Gaberlu se nisam zadržavao, iako ima potrebnih ugostiteljskih sadržaja, već sam odmah odjurio lagano produžio dalje nizbrdo, prema svom baznom kampu za ekspediciju na Ducati Speed Days 2015. Lijepo šišam nizbrdo krasnim oblim krivinama ... tok, tok, tok ... aha, evo je .... takatakatakatakvruuuuš. Sva sreća, već sam bio jako blizu civilizaciji ... Großfeistritz sam prošao jer je kiša kao nešto oslabila, no iduće selo Allersdorf nisam mogao proći samo tako. Brzi parking pod strehu i brzi ulet u Gasthaus. Ulazim a s mene se cijedi ... Grüß Gott, es regnet ein bisschen ... Kafca, kokakolca ... nikako da stane ova kišurina. Kad mi je dosadilo čekati hoće li više stati ili možda ipak neće, odlučim krenuti pa što bude. Navučem preko jakne tanku "kišnu" jaknicu, nije mi se dalo raspakivati kompletan kišnjak s gepeka, pričekam još minuticu i krenem. Samo tri km dalje, prolazeći kroz Weißkirchen, već sam bio mokar oko yaya ... srećom kišurina nije jako hladna. Osjetim da je vrijeme da promijenim moto hlače. Kako sam izašao iz Weißkirchena, tako je i kiša stala. Pola kilometra kasnije i cesta je bila suha. Mokrih yaya po suhoj cesti idem ja naći taj Gästehaus u Pölsu. Onaj drek od đipiesa je cijelim putem od Graza - od kako je prvi put crknuo - ušao u neku shemu konstantnog rebootanja ... nekad funkcionira minutu, nekad tri, nekad se niti ne probudi do kraja već se odmah ponovo ugasi. Alzo, od nikakve je koristi. Imao sam na tank torbi - dalekovidno, ha - isprintani skrinšotić ovog područja tako da sam svoj bazni kamp našao relativno brzo i doista bez gnjavaže. Nazvao vlasnika - to je ona vrsta prenoćišta u kojima nema osoblja cijeli dan - koji se pojavio za dvije minute, jerbo mu je kuća odmah tu iza, raspakovao se ... malo grijanja pod tušem i da vidim kam budem dalje. Tek je dva sata popodne, petak, kiša ne pada ali gotovo sigurno da kasnije bude, do RedBull Ringa cca 20 km lokalnom cestom koja počinje evo baš ovdje iza benzinjare ... samo prati cestu. Suhi šoferski veš izvučem iz gepeka, jaknu i hlače malo osušim fenom za kosu, kao novi sam. Točno u 14:21 bio sam na lokalnoj cesti broj 503, okružen poljima kukuruza s obje strane, Richtung RedBull Ring. ...

Pogled s ceste - Koruška i Furlanija Četvrta knjiga iz biblioteke "Pogled s ceste", dopunjeno je i jače prošireno izdanje nekoliko mojih vožnjica i kratkih izleta po Koruškoj i Furlaniji, idiličnim pokrajinama Austrije i Italije. Kao i prve tri knjige (Slovenija, Srbija i Rumunjska) i ova je napravljena potpuno neobavezno i iz čistog gušta. Mali preview: Knjiga se može pregledavati/čitati na sljedećim lokacijama ... ISSUU: http://issuu.com/kateembaya/docs/pogled_s_ceste_-_koru__ka_i_furlani SCRIBD: https://www.scribd.com/book/291657236/Pogled-s-Ceste-Koruška-i-Furlanija Hvala na pažnji

Hvala. Gel sjedište iz KTM PP kataloga je +20 mm. Ako misliš na Touratech ... vidio sam uživo i izgleda dosta visoko. Gotovo sigurno preko 90 cm.

Kompletan album s 457 fotografija nalazi se ovdje: https://flic.kr/s/aHskmgk4BP

...

... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

EICMA 2015 ... čega nije bilo u Milanu? Shvatio sam da nešto nije u redu negdje oko Venecije ... nešto definitivno nije kao u proteklih desetak navrata. Što to nije u redu? Gužva na cesti ... nema nikakve gužve. Subota je, negdje iza sedam sati ujutro, cesta A4 prema Milanu ... i nikakvih natruha gužve. Čak niti povremenih čepova na prilazima većim mjestima. Ništa. Nada. Nisam bio jedini koji je to primjetio, no nitko nije komentirao ... da ne urekne. No, ipak smo se dotakli situacije u prometu, pa šta bude. A bilo je ništa, skroz do Milana. Skretanje za Rho, tamo iza velikog bijelog nadvožnjaka ... opet ništa. Prva velika petlja, druga velika petlja, ulazimo u krug sajmišta kao da dolazimo na buvljak u Požegi ... onih nekoliko parkiranih automobila definitivno se ne mogu nazvati gužvom. Čak niti na onim etažnim parkiralištima nismo morali ići "na terasu". Parkinga na etaži ispod koliko hoćeš. Ulaznice sam nam kupio u 11 sati i 14 minuta. Ako nema gužve na prilazima Milanu, ako nema gužve na prilazima sajmištu te ako još nema gužva niti na sajmišnom parkingu, logično bi bilo zaključiti da gužve neće biti niti unutar paviljona ... mislim na posjetioce, dakako. Tako je i bilo. Ne može se reći da nema posjetitelja; ima ih puno, ali nema one nakrcanosti tako poznate sa milanske motociklističke sajamske subote. Niti izlagača nema kao prijašnjih godina. Svi veliki igrači su prisutni, kao ništa bitno ne fali, no ne može se ne primjetiti da su barem dva paviljona dobrim dijelom napunjena maloprodajnim štandovima ... slično onako kao u Veroni. Čak je bio i nekakav "custom bike show". A i Kineza kao u priči. I Tajvanaca. Također što je pomalo neobično za prijašnje godine, sve firme "koje drže do sebe" imale su svoje "butike" gdje se mogao pazariti uglavnom garderobni dio ponude ... brandirana oblekica i tako te stvarčice. Uzmi pare gdje stigneš! Možda to znači da nije bilo štogod zanimljivoga za pogledati? Taman posla ... ...

Da ... blažena anticiklona Možda i sljedeći vikend bude ovakav. To je valda nekakva kompenzacija za jako kišoviti prošli mjesec.

Prolazeći kroz Novi palo mi je na pamet da se prebacim na Rudolfinu, no opet me prekrasno vrijeme odvuklo dalje na jug ... nek ja uz obalu stignem do Senja, onda može natrag na kontinent. Senjska draga, Vratnik, gas Jozefinom skroz do Karlovca tek uz jedno kraće zaustavljanje kod mosta u Tounju (most preko Tounjčice). Sve skupa ugodnih 420 km.

...

... ...

Jesen u novim bojama Gorski kotar u bojama jeseni - ovaj puta bez dominantne narančaste s efektom - izgleda nevjerovatno zanimljivo. Toliko detalja koje inače pojede zelenilo da je teško za povjerovati. U nekim trenucima činilo mi se kao da sam na potpuno nepoznatom terenu ... doista nevjerovatno. Kada u kombinaciju ubacim i dosta smireniji tempo vožnje, poprilično netipičan za ovu cestu, otvori se hrpetina novih vidika. Iza Delnica skrenuo sam kroz Lokve što je dodatno zašećerilo cijelu ovu jesensku pričicu. Skoro pa obavezno zaustavljanje na Cirkulu iznad Grobnika, kraći pogled na obelisk i kratki izletić do staze ... Janezi imaju nekakav trackday, ništa vrijedno naročite pažnje, gasiram do Rijeke omiljenom mi rutom kroz Banska vrata i hvatam se magistrale. Prekrasno vrijeme odgovorilo me od ideje zaustavljanja s kafenisanjem ... šteta dangubit za stolom kad se mogu i vozit. ...

Za ovo sam čuo. Daj sad malo vedrijih sadržaja ... mani se poplava i potresa. Gdje se u tom kraju dobro jede? Što su lokalni specijaliteti?