...

Jednostavan zadatak ... Trebao sam kupiti bocu biske, one fine istarske rakije s imelom i travama. Ništa lakše, ima u Zagrebu nekoliko dućana s finim izborom vina i rakija ... jedan od boljih mi je čak i relativno blizu. S druge strane, ako hoću istarsku rakiju, nije li bolje da skoknem u Istru pa da ju kupim ... a sjetio sam se da sam prije nekog vremena švrljajući Istrom vidio u Humu barem dvije trgovine gdje je bilo tih finih rakijica. Usput do Istre moram proći i pored Grobnika, što je čisti bonus materijal. Ah, da je počela turistička sezona sjetio sam se kilometar i pol nakon naplatnih u Lučkom. Gužva na autobanu. Nema veze ... zamislio sam si da je to ponedjeljak ujutro na Ljubljanskoj aveniji i sve je leglo na svoje mjesto. Austrijanac ima setup za takve situacije ... eto me začas do Karlovca, a od Bosiljeva do Tuhobića tek mrvicu polakše nego inače. Na Grobniku ništa vrijedno naročite pažnje ... utabanom stazom spuštam se u Rijeku i kroz grad - OK, mogao sam i bez toga - dohvatim se skretanja za Preluku i oprezno do Opatije. Genijalna ideja kako ću obalom do Plomina, u Vozilićima desno prema Pazinu, iz Pazina preko Motovuna - dobra cesta, dobra - do Buzeta i samo još malo onim lokalnim cestama i eto me u Humu ... istopila se na 32 celzijevca negdje u Ičićima. Malo prije Lovrana okrećem nazad, vraćam se do Ičića i gas uzbrdo - Učka, rješenje za osvježenje, na dohvat je ruke. Krenuo sam s 32 celzijevca, u Veprincu je već bilo 26, kod Dopolavoro 21. Nekoliko krivina nizbrdo, na zapadnu stranu, krajičkom oka snimim da radi onaj mali vječito zatvoreni kafić te skrenem i odguštam kafcu ... tko zna jel bude radio prilikom mojeg sljedećeg prolaska ovim krajem. Spustim se s brda, prođem Lupoglav te na ulasku u sljedeće selo, Ročko Polje, ugledam putokaz na kojem se spominje onaj mali grad kojega tražim - Hum. Lijepo ... nisam znao za ovaj pristup Humu. Uglavnom, ova cesta izađe na uspon tik pred ulaskom u Hum, nepunih stotinjak metara prije table s imenom mjesta. Dućan pronašao odmah, bisku pazario - i još neku rakiju koja se zove Brinjevac - sve dalje je pod točkom razno. Na glavnu cestu (44) vratio sam se uobičajeno, preko Brnobića. Ljubazna i susretljiva prodavačica u dućanu gdje sam pazario rakijice rekla mi je da postoji i treća cesta kojom se može doći u Hum, plus još je dodala informaciju da je u Žminju "festival pašte". Fino, idem doma preko Žminja. Alzo, tankanje u Buzetu, gas do Motovuna, prašina kroz Motovun, gas do Pazina ... prije Pazina skreni desno za smjer Pula i začas si u Žminju. Tako su mi rekli na pumpi, tako je nekako i bilo. Festival pašte, krasna stvar no počinje tek u 6 popodne ... a ja se motam po lokaciji festivala nekih 4 sata prerano. Čujem brzi tak-tak-tak i osjetim miris luka, nekakva se hrana sprema no tko zna kad će biti gotova. Žminj sam ostavio iza sebe u oblaku prašine ... vozio sam nečim što je nekad bila asfaltna cesta a sad je gradilište. Nije to sve dugo trajalo, dalje do Barbana je dobra cesta. Barban prolazim i spuštam se 66-ticom nizbrdo ... zrak je gust od vreline, celzijevci na Temperaturanzeige skaču za pola stupnja svakih 200 metara ceste ... u što sam to uletio. Ova nemoguća vrelina posustala je kako sam se približio Raši što me motiviralo da se uz Rašu provezem skroz dokle ide, pa i dalje do Trgeta. Trget volim pogledati s brda pa ne propuštam ni ovu priliku. Prilika koju ipak propuštam - prije nekih tri tjedan bilo je 39 celzijevaca, tko zna koliko ih se nakotilo danas - spust je u Rabac. Idem dalje 66-ticom, tri je sata popodne i gužve na cesti nema. Gužve nema niti na dionici od Plomina do Brseča, ali veliki broj automobila parkiranih uz cestu na pojedinim odsjecima suzbijaju poriv za živahnijom vožnjom. OK, ne baš cijelim putem. Na nekoliko mjesta uz cestu i sam zastanem, uglavnom zbog hvatanja scena koje inače nestanu u perifernom vidu. Puno tu ima lijepih uvala i plažica za koje mi je misterija kako se do njih dođe ... a po parkiranim autićima slutim da načina ima. Dovukao sam se nekako do Lovrana, prolazim Iku i vrebam mjesto uz cestu - uvjet da je hladovina - gdje budem zastao, skinuo kacigu i jaknu, popio malo vode i predahnuo prije nego krenem forsirati Opatiju i Rijeku. Ugledam mjesto, malecki parking s posebnim ulazom i izlazom, drveće prema strani mora, odmah tu je i silazak stepenicama do betonirane staze i velikog kamenja koje se koristi i za sunčanje. Austrijanac dijelom u hladu, dijelom na žegi. Povučem se i ja u ovaj zasjenjeni dio, iskopam bocu s vodom iz tank torbe, buljim u plavetnilo, potegnem mlake vode i skoro se zagrcnem. Epska scena ... kao Hedy Lamarr. Gospodična je otišla plivati ... ostavila je gaćice i grudnjak na kamenju da joj ne smetaju, da ju more cijelu okruži i osvježi i da uživa u njemu. Pliva lagano i svakim zamahom njezina bijela guza izroni na površinu. Zasigurno potpuno nevidljivo gledano s kamenja, no s nekoliko metara povišenog mjesta na parkiralištu, baš između dva drveta gdje stojim ... izuzetan pogled. Poželio sam biti more. Plivačica dalje u traženje svježine, ja dalje u forsiranje Opatije. BTW, Hedy Lamarr je bila austrijanka ... Hedwig Eva Maria Kiesler. Dva sata kasnije bio sam doma. ...

...

... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

Kuhen mit kiršen in Nideresterajh Skoro sam se zaletio ... jako je malo nedostajalo. Da nije bilo unutarnjeg glasića koji je dreknuo "de pripazi malo ..." zagrizao bih u taj kuhen mit kiršen kao da četiri dana nisam ništa jeo ... a ne četiri sata. Da, kuhen je bio napravljen po receptu kao što je radila i moja pokojna baka ... u biskvit se stavljaju kiršen s košticama, i to onako bogato. Alzo, sjedim na terasi pod lipom, grickam kuhen, pljuckam koštice i zalogaje ispirem Gletscher Colom, nekakvim Organic Cola surogatom ... nije čak ni loša. Nebo je zastrto oblacima nezgodnih nijansi, hladno nije, tek povremeno vjetrić zanjiše grane pa okolo raspe cvjetiće lipe. Jedan mi je cvjetić zamalo bućnuo u colu organic. S terase vidim velike tende različitih boja - crvenu, narančastu, plavu, bijelu, još jednu bijelu ... ima i jedna kričavo žuta. Kako je i red, boje prate i logotipi - Ducati, KTM, BMW, Touratech ... svašta ima. Zvučna kulisa nije cvrkutanje ptičica - ako ih je i bilo kidnule su još rano ujutro - već brundanje četverotaktnih agregata uglavnom velikih kubikaža. Donja Austrija, Klammhöhe, nedođija na lokalnoj cesti L119 između Hainfelda i Laabena. Što radim tamo - osim što mastim prste biskvitom s trešnjama - te kako sam tamo dospio? Ha, ima nešto što se zove Reitwagen Ranch " ... ein internationales Treffen für Freunde, Interessenten und Besitzer von Reise-Enduros und für Fans von Adventure-Touren." Ove godine se održava tek drugi put i palo mi je na pamet kako bih mogao skoknuti i baciti oko ... a požder´o bih se da nisam. Kako do tamo? Autobanom, naravno ... 363 km od Zagreba ... Maribor, Graz, skidanje s austrijskog A2 kod Leobersdorfa, malčice po prekrasnoj 18-ici, prije Kaumberga desno na L5193 ili poslje Kaumberga desno na L119 ... točno na spoju te dvije ceste nalazi se Klammhöhe, mali brdski prijevoj s dovoljno mjesta sa strane da se organizira nekakav happening. Može se do tamo i kombinacijom puteva koji nisu autoban, no meni je bolje začas doplahutati do ciljne lokacije te preostalo vrijeme utrošiti na vozikanje doista lijepim pejzažima i još ljepšim cestama. Primjerice, odvoziti kratku ali slatku Laabental Panoramastrasse, ili možda po živopisnoj L133 otpraš lagano se odvesti do Kalte Kuchl, lokalnog moto okupljališta od kojeg počinje najbolji dio 21-nice (koji je tada baš bio zašperan jerbo se vozio austrijski auro rally). Našao sam si i nekakav sobičak u hotelu u Laabenu ... izvrsni vajcenbir Schladminger i pošteni vineršnicl veliki su plus ovom hotelu. Glavni hotelski meštar prati GP pa mi je sav sretan u subotu raportirao kako je Rossi pobijedio u Assenu ... da, super hotelčić. Na Reitwagen Ranchu svega nemilice ... motocikala, opreme za motocikle, opreme za motocikliste. Sve generacije bokser benđola i kateemovih adventurea, puno starih Tenerki i Africa, nekoliko starih Transalpa, kateemovih Enduro 690-ki nakitanih najviše RallyRaidovim Evo1/Evo2 kitovima, poneki Varadero, 2-3 stara Caponorda i još gomila svega i svačega. Na parkiranim motociklima posjetilaca, poslaganih svuda uokolo, moglo se uočiti i pobrojati čitave kataloge dodatne opreme. Na vlasnicima i vozačima tih motocikala isto tako ... KTM, Ducati, BMW, Yamaha, Honda i Suzuki dovezli su doslovno gomilu motocikala za probne vožnje ... trebalo se samo prijaviti i čekati svoj red. Organizirano, u grupicama od 6-7 motocikala, plus dvojica iz pratnje, 15-tak minuta vožnje živopisnom okolinom. KTM je na obližnjem brežuljku uredio i malu MX stazu gdje su zainteresirani mogli isprobati nove E-SX motocikle na struju koji su u zapadnoj Europi u prodaji od ove godine. Postoje još i verzije E-XC (Enduro) i E-SM (SuperMoto) ... mene ozbiljno zanima ovaj E-SM no nije ga bilo za probu. Imao sam priliku vidjeti kako se pune baterije i kako se jednostavno "ugrađuju" nazad u motorić ... lajkam. Sve u svemu, zanimacije za razgledavanje nekoliko sati, plus još razgovori ugodni s ovima iz Touratecha. Kad je kuhen mit kiršen prestao djelovati bilo je vrijeme za povratak u simpa hotelčić u Laabenu i za simpa večericu iz njihove kuhinje ... i vajcenbir iz njihovog točionika. Sutradan, nedjelja, treba ići doma a oblaci do poda. Ideja o otiskivanju još malo zapadnije u austrijska brda te povratak preko Semmeringa i RedBull Ringa isprana je kišurinom koja je taman stizala s te strane. Na istoku je ipak bilo manje mokro, vrlo brzo se i potpuno osušilo, no tamni oblaci i povremeni škropci kišice pratili su me skroz do Hrvatskog Narodnog Zagorja ... a tamo me sastavio jedan od onih epskih pljuskova za dobrodošlicu doma. Infuzija energije na Bralli i pravovremeno navlačenje kišnjaka dopustili su mi da ovu dobrodošlicu u potpunosti ignoriram ... još sam i doma stigao na ručak. ...

... Od Eko Petrol benzinjare - istočni prilaz Beogradu, negdje u ravnini Avale - do Zagreba nije bilo potrebe za nadolijevanjem bilo kakvih energenata. Blaženi veliki rezervar. Cijeli rumunjski đir izgleda otprilike ovako: Možda i link na kartu funkcionira: https://goo.gl/maps/AD6Nm Više detalja o Rumunjskoj u svako vrijeme dostupno je ovdje: https://issuu.com/kateembaya

... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

... ...