Kuhen mit kiršen in Nideresterajh Skoro sam se zaletio ... jako je malo nedostajalo. Da nije bilo unutarnjeg glasića koji je dreknuo "de pripazi malo ..." zagrizao bih u taj kuhen mit kiršen kao da četiri dana nisam ništa jeo ... a ne četiri sata. Da, kuhen je bio napravljen po receptu kao što je radila i moja pokojna baka ... u biskvit se stavljaju kiršen s košticama, i to onako bogato. Alzo, sjedim na terasi pod lipom, grickam kuhen, pljuckam koštice i zalogaje ispirem Gletscher Colom, nekakvim Organic Cola surogatom ... nije čak ni loša. Nebo je zastrto oblacima nezgodnih nijansi, hladno nije, tek povremeno vjetrić zanjiše grane pa okolo raspe cvjetiće lipe. Jedan mi je cvjetić zamalo bućnuo u colu organic. S terase vidim velike tende različitih boja - crvenu, narančastu, plavu, bijelu, još jednu bijelu ... ima i jedna kričavo žuta. Kako je i red, boje prate i logotipi - Ducati, KTM, BMW, Touratech ... svašta ima. Zvučna kulisa nije cvrkutanje ptičica - ako ih je i bilo kidnule su još rano ujutro - već brundanje četverotaktnih agregata uglavnom velikih kubikaža. Donja Austrija, Klammhöhe, nedođija na lokalnoj cesti L119 između Hainfelda i Laabena. Što radim tamo - osim što mastim prste biskvitom s trešnjama - te kako sam tamo dospio? Ha, ima nešto što se zove Reitwagen Ranch " ... ein internationales Treffen für Freunde, Interessenten und Besitzer von Reise-Enduros und für Fans von Adventure-Touren." Ove godine se održava tek drugi put i palo mi je na pamet kako bih mogao skoknuti i baciti oko ... a požder´o bih se da nisam. Kako do tamo? Autobanom, naravno ... 363 km od Zagreba ... Maribor, Graz, skidanje s austrijskog A2 kod Leobersdorfa, malčice po prekrasnoj 18-ici, prije Kaumberga desno na L5193 ili poslje Kaumberga desno na L119 ... točno na spoju te dvije ceste nalazi se Klammhöhe, mali brdski prijevoj s dovoljno mjesta sa strane da se organizira nekakav happening. Može se do tamo i kombinacijom puteva koji nisu autoban, no meni je bolje začas doplahutati do ciljne lokacije te preostalo vrijeme utrošiti na vozikanje doista lijepim pejzažima i još ljepšim cestama. Primjerice, odvoziti kratku ali slatku Laabental Panoramastrasse, ili možda po živopisnoj L133 otpraš lagano se odvesti do Kalte Kuchl, lokalnog moto okupljališta od kojeg počinje najbolji dio 21-nice (koji je tada baš bio zašperan jerbo se vozio austrijski auro rally). Našao sam si i nekakav sobičak u hotelu u Laabenu ... izvrsni vajcenbir Schladminger i pošteni vineršnicl veliki su plus ovom hotelu. Glavni hotelski meštar prati GP pa mi je sav sretan u subotu raportirao kako je Rossi pobijedio u Assenu ... da, super hotelčić. Na Reitwagen Ranchu svega nemilice ... motocikala, opreme za motocikle, opreme za motocikliste. Sve generacije bokser benđola i kateemovih adventurea, puno starih Tenerki i Africa, nekoliko starih Transalpa, kateemovih Enduro 690-ki nakitanih najviše RallyRaidovim Evo1/Evo2 kitovima, poneki Varadero, 2-3 stara Caponorda i još gomila svega i svačega. Na parkiranim motociklima posjetilaca, poslaganih svuda uokolo, moglo se uočiti i pobrojati čitave kataloge dodatne opreme. Na vlasnicima i vozačima tih motocikala isto tako ... KTM, Ducati, BMW, Yamaha, Honda i Suzuki dovezli su doslovno gomilu motocikala za probne vožnje ... trebalo se samo prijaviti i čekati svoj red. Organizirano, u grupicama od 6-7 motocikala, plus dvojica iz pratnje, 15-tak minuta vožnje živopisnom okolinom. KTM je na obližnjem brežuljku uredio i malu MX stazu gdje su zainteresirani mogli isprobati nove E-SX motocikle na struju koji su u zapadnoj Europi u prodaji od ove godine. Postoje još i verzije E-XC (Enduro) i E-SM (SuperMoto) ... mene ozbiljno zanima ovaj E-SM no nije ga bilo za probu. Imao sam priliku vidjeti kako se pune baterije i kako se jednostavno "ugrađuju" nazad u motorić ... lajkam. Sve u svemu, zanimacije za razgledavanje nekoliko sati, plus još razgovori ugodni s ovima iz Touratecha. Kad je kuhen mit kiršen prestao djelovati bilo je vrijeme za povratak u simpa hotelčić u Laabenu i za simpa večericu iz njihove kuhinje ... i vajcenbir iz njihovog točionika. Sutradan, nedjelja, treba ići doma a oblaci do poda. Ideja o otiskivanju još malo zapadnije u austrijska brda te povratak preko Semmeringa i RedBull Ringa isprana je kišurinom koja je taman stizala s te strane. Na istoku je ipak bilo manje mokro, vrlo brzo se i potpuno osušilo, no tamni oblaci i povremeni škropci kišice pratili su me skroz do Hrvatskog Narodnog Zagorja ... a tamo me sastavio jedan od onih epskih pljuskova za dobrodošlicu doma. Infuzija energije na Bralli i pravovremeno navlačenje kišnjaka dopustili su mi da ovu dobrodošlicu u potpunosti ignoriram ... još sam i doma stigao na ručak.
...
