Skinem se s autobana u Postojni, lokalnom cestom nekako dohvatim Vipavu, odmah do nje je i Ajdovščina, sutradan se bacim na austrijske Alpenštrasen, a onda već budem smislio kamo i kojim putem dalje. Tako je izgledao plan.
Do Postojne je sve bilo super. Besprijekorno. Snimim putokaz na kojem se spominje "Razdrto" - tamo bih trebao skrenuti desno - i krenem u tom smjeru. Imam neki skrinšotić sa guglmapsa gdje se to fino vidi ... GPS sam ostavio doma, šta će mi to za ove lokalne vožnjice ... ne idem u Zanzibar.
Prođem kroz prvi drvored, izađem na omanju čistinu s lijevim zavojem, bljesne pogled na planine ... ihaaa, eto mene, na pravom sam putu. Sunce grije, dignut vizir od kacige, sve miriši. Naročito miriši crnogorica, onak intenzivno, kao da sam na moru. Zapravo - ukapiram taj čas - i arhitektura ovih kuća pored kojih prolazim mi nekak vuče na primorsku stranu ... baš cool.
Super se vozit, još samo da negdje na putokazu vidim koliko km do Vipave i nitko sretniji od mene ... mogli bi Janezi stavit povremeno i poneki putokaz, ne bi ih ubilo. Prođem i kroz neku urbaniju sredinu ... ma nije Vipava, pisalo bi negdje. Sad se već i cesta malčice suzila ... pa šta nebi to kroz Vipavsku dolinu trebalo bit malčice šire ... a i šumetina je pofajn izrasla. Aha, eno se nazire neka od onih velikih tabli ... sigurno za neku vinsku cestu, ima toga po Vipavskoj dolini.
Roj upitnika zuji mi iznad glave. Lipica ... to je ono gdje su konji. A to je - koliko se sjećam - odmah do talijanske granice, pet-šest km od Trsta. Ahaaa, zato meni intenzivno miriši crnogorica, i zato su kuće i dvorišta u mediteranskom stilu ... pa ja jesam na korak do mora. Ali i dalje pojma nemam kak sam ja tu dospio ... OK, dovezao sam se nekom cestom ili sam prošao kroz neku vrstu crvotočine. Nema veze, dan je prekrasan, ja sam u Lipici, hajde da vidim što tu ima ... shvatit ću ovo kao bonus materijal.
Još jedno skretanje desno i eto me kako prolazim između kamenih vratnica koje se uzdižu sa krajeva suhozida. Asfaltirani put između bijelih drvenih ograda, velike zelene površine i lijevo i desno od puta. Vidi se jasno da se ovo područje kvalitetno održava. Vidi se također da je desna strana zelenija ... ma naravno, upravo registriram da je to golf igralište. Parkiram svog ponija uz bijelu ogradu, da se malo saberem. Na golf igralištu velike table s brojevima ... kao oznake za kočenje kad se utrkuju onim golf kartovima :-) Odleti mi pogled i na drugu stranu ... nejasno vidim krdo konja u hladovini koju čini skupina drveća.