Vratim se nazad na 422, još malo nizbrdo i ulećem u gužvu. Mjesto je Podsreda. Mjesni trg, križanje ispred njega, pokrajnje ulice ... sve urnebes od ljudi i automobila. I onih parkiranih slobodnim stilom, i onih koji bi se baš sada isparkirali. Neki ljudi sa onim signalnim lajbekima trude se uvesti nekakvog reda u ovaj džumbus. Otvori mi se prostor da se spustim cestom na desno, iskoristim priliku i eto me pola km kasnije ispred nekog starog mlina koji je izgleda u fazi renoviranja.

Negdje oko mjesta Gorjane skužim jedan od onih smeđih putokaza sa natpisom Grad Podsreda. Ajde, ovo "Grad" manje-više i nije bitno, no putokaz pokazuje na desnu stranu na cesticu koja se prilično naglo penje u brdo ... e to je dio koji ne mogu propustiti. Da nije silnoga sitnoga pijeska, cesta bi bila vrlo prijateljska ... dobro, budem izdržao da vidim kam to ide. Dosta visoko na brdu, dobar pogled - vidi se skroz do Klanjca i Kumrovca. Tko voli ovakve stare kućerine na brdu, na pravom je mjestu. Ja malo prošnjofam okolo i pičim dalje, ovaj puta nizbrdo, sve pazeći da uhvatim špure asfalta između pijeska.

Podsreda Ne odustajem od Kozjanskog parka. Nedugo prije provezao sam se donjim rubom parka - cestom 677 od Krškog, preko Zgornje Pohance do Bizeljskog. Najava sunčanog listopadskog vikenda podsjetila me da bih mogao malo dublje zaći u ovo područje, opet sa sličnim pristupom: od zapada prema istoku. Krško je neizbježno, isto kao i OMV prije speedway stadiona ... trebalo sa natankati. Po svim parametrima. Alzo, kako do neke ceste koja prolazi Kozjanskim parkom štogod sjevernije nego zadnji puta? Ništa lakše ... malo uz Savu, kod Rajhenburga preko Save i same gas cestom 422. Drugo mjesto iza Rajhenburga je Senovo, još donedavno rudarski gradić poznat po rudnicima lignita (smeđeg ugljena). Rudnici ne ordiniraju još od kraja prošlog stoljeća, no bome lokalni puhački orkestar ordinira i to vrlo živahno. Prolazeći lagano kroz centar Senova nisam mogao ne čuti live orkestar, odnekud s lijeve strane. Morao sam stati i prisluhnuti ... dobri su. Inače, gradić je simpatičan, čist i ulickan ... nikad ne bih pomislio da ima ikakve veze s rudnicima ugljena. OK, rudarska kolica pred kafićem na ulazu u grad, velika rudarska lampa u parkiću te mozaik na jednom od zidova u centru dali bi mi misliti. Svidjela mi se pozadina kod jednoga od autobusnih ugibališta. Dalje asfaltima različite kvalitete - od raskupusanog do potpuno novoga - prolazim i selo Mali Kamen iza kojega se otvara krasan pogled na brda iza kojih i službeno počinje Kozjanski park.

... Klanjec je odmah prek Sutle ... nekako se dokopao Stubaka te preko Pila i Sljemena - već zaozbiljno gladan - eto me i doma.

Ipak, negdje na pola puta između Sromlja i Pišeca kvaliteta ceste se stabilizira, nestaju šumske etape i sve je nekako pitomije. Pravo vrijeme za kafcu i kokakolcu, prije nego izađem na "magistralni" put nekakvih 2-3 km prije Bizeljskoga. ...

Nije to cesta za jurnjavu bilo koje vrste, to je cesta za lagano krstarenje i za uživanciju u scenografiji ... što onoj u prvom planu (vinogradi i zgodno uređene klijeti), što onoj u drugom (preko Sutle skroz do Medvednice). Raznolikost "cestovnih zastora" (kvaliteta asfalta, jeli) je fantastična ... uska cesta od raspucanog asfalta začas se pretvori u superširoku magistralu koja mota preko brda, i manje od pola kilometra dalje instant transformacija u tipični vinogradski asfaltni single-track.

Nastavak isto tako ... malo uzbrdo, lijepo i krasno ... malo nizbrdo. I tako nekoliko puta. Puno imade odvojaka sa te "glavne" ceste, berbe grožđa su taman u tijeku i sve miriši.

Kamo ide srednja cesta Vol. 2 Rotor, uzbrdo, Zdole, nizbrdo ... ovdje lijevo ... ... eto me, tu sam stao. Da se protegnem, i da bacim oko prema nebu. Srećom, Vakula je totalno fulao prognozu za ovu nedjelju ... umjesto kišurine sa grmljavinom, ispalo je sunčano bez grmljavine. Akrapi na malom Đuki imaju db-killere, tako da i po tom pitanju grmljavine nije bilo. Prije tri tjedna ovdje sam također zastao (Zgornja Pohanca, cesta 677), uz omanji izlet rubom Kozjanskog parka, i potom dalje preko Arnovog Sela na cestu 676 skroz do Kapele. Ovom prilikom nastavljam dalje cestom 677 (čiji nastavak, btw, i nije najintuitivnije označen ... treba pratiti putokaze na kojima se spominje Bizeljsko) skroz dokle ide. Početak obećava ... grubi asfalt, uzbrdo, šumetina, gudura sa strane. Izlaskom iz šume počinje apsolutna dominacija vinograda, a pogled se otvara prema jugu i jugoistoku.

...

... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

Muzej je velika okrugla prostorija, čiji osvjetljeni vanjski rub predstavlja trkaću stazu na kojoj se nalaze 33 motocikla ... sve bitni i sastavni dijelovi Ducatijeve povijesti. Sa ove "povijesne staze" pristupa se i tematskim prostorijama - ima ih sedam - u kojima su dostupne detaljnije informacije o različitim bitnim epohama povijesti Ducatija: u prvoj je Cucciolo, mopedić sa kojim je Ducati uplovio u motociklizam; u drugoj su Marianna (mali jednocilindarski firtakt sa desmodromikom, prva Taglionijeva zanimacija), i Siluro 100 (izvedenica Marianne za rušenje brzinskih rekorda); u trećoj su wide-case jednocilindraši i racing straight-twinovi iz 50-ih i 60-tih; bevel-drive dvocilindrici u četvrtoj (70-te, Paul Smart i Bruno Spaggiari); peta prostorija je o Pantah strojevima (750 F1 je također iz te familije); u šestoj je SBK hardver (851, 888, 916 ...) i u sedmoj je "povijest po Desmosediciju" ... alzo, MotoGP. In order of appearance (manje-više): ...

Ducati Museo, Bologna Na istoj adresi gdje i Ducati tvornica - Via Antonio Cavalieri Ducati 3 - nalazi se i Ducati muzej, zanimljivo oblikovan prostor od nekih tisuću kvadrata, ustanovljen 1998., iste godine kada se krenulo sa održavanjem WDW-a. Kako to izgleda i šta ima tamo ... osim tvorničkog dućana sa šarenim điđama, neizostavnog starog Scramblera (ima ih svuda ove godine jer se očekuje predstavljanje njegove friške inkarnacije), te jednog GP stroja kojega se ne smije pipkati ...

@ all - hvala, hvala ... @ profesor momir - bit će sljedeći mjesec novih "korisnih sadržaja" koje ću izdvojiti u zasebnu temu