... ...

Ha, sjetio sam se! Prije godinu ili dvije bio sam ovdje u Bosiljevu, došao do starog grada Bosiljeva, spustio se do Generalskog Stola i uz Mrežnicu, po D23, dohvatio se Karlovca i dalje doma. Eh, ovaj dio sa starim gradom Bosiljevom je zanimljiv ... preciznije rečeno, zanimljivom mi se učinila lokalna cesta koja od starog grada Bosiljeva odlazi u brdo ... ili na jug, geografski gledano. Evo prilike da ustanovim kamo cesta vodi i koliko je zanimljiva. Ukratko, jako je zanimljiva ... požder´o bih se od muke da se nisam njome provozao. Neloš asfalt, čak niti pijeska nije bilo previše, zanimljivi pejzaži u kojima proljeće još nije stiglo i zelenilom okupiralo sve kuda pogled dopire. Petnaest minuta lagane vožnje kasnije eto me paralelno uz A1, negdje u ravnini sela Mateše. Morao sam minuticu zastati da malo s uzvisine pogledam promet na A1 ... i usput da maknem jedan od layera garderobe. Prigrijalo ... Još pet-šest minuta kasnije i pogled mi privuče prekrasna zelena voda s desne strane. Krasan prizor, onako malo kanjonskog tipa, strmija obala ali mekih rubova, stabla obrasla bršljanom i tepihić od ljubičastog cvijeća. Još uvijek nisam siguran jeli prisutnost austrijanca u ovakvoj sceni suvremeni umjetnički izričaj ili elementarni vandalizam. Alzo, napasajući oči ovim pitoresknim prizorom uočio sam nedaleko i putokaz na kome se spominjao Otok na Dobri, pa nagađam da i ove strme obale i tirkizna voda također pripadaju Dobri. Nedugo zatim prešao sam i most po imenu Ribnjak, prošao - bolje rečeno, spustio se - kroz mjesto Trošmarija, prešao preko još jednog mosta ... a onda je fina široka kvalitetna cesta nestala. Nestala ... puff, nema je. Ono što ju je zamijenilo jesu dva putića - jedan lijevo, jedan skoro pa ravno - a ne znam koji je truljaviji. Usporim, stanem, kontempliram ... kao da sam negdje prije uočio putokaz na kome se spominjao Tounj, a čini mi se da je uz njega bila nacrtana strelica koja pokazuje u lijevo ... hajde, idem lijevo pa što bude ... od izvora dva putićaaaaaa ... Usko, uže, najuže, malo manje usko ... uokolo velike zemljane rupe iz kojih rastu velike kamenčine, tu i tamo pokoja rupetina kultiviranog dna. Različite vrste pečenkica pasu na zelenim livadama. Pogledom vrebam nasade krumpira i gredice mladog luka. ...

... ...

Koliko puta preko Dobre? Ako preskočim autobansku etapu do karlovačkih naplatnih kućica, sve zapravo kreće od rotora gdje počinju (ili možda završavaju ... lokalci budu znali) Marmontova aleja i Primorska ulica. Stajao sam pred onim stećkom na rotoru još prošle godine, uz nekoliko sitnih razlika: motorić je bio narančasti, i od rotora sam krenuo desno, Marmontovom alejom ... originalnom trasom Lujzijanske ceste prema Netretiću i još malo dalje. Ovaj puta krećem s rotora lijevo, Primorskom ulicom, a motorić je bijeli ... krećem u smjeru u kojem pokazuje ruka s table na stećku ispod koje piše "Karolina 1726". Alzo, budem se malčice provozao originalnom trasom stare Karolinske ceste ... planinske ceste prema moru čija je izgradnja započela 1726. godine a ime je dobila prema svom inicijatoru, austrougarskom caru Karlu VI. Niti mi je bila namjera provozati se cijelom trasom Karoline, niti je to moguće ... dijelovi originalne trase su dijelom izgubljeni izgradnjom autobana, dijelom zapušteni i zaboravljeni, životare kao manje ili više prohodni putići proplancima i voćnjacima. Bazični plan bio mi je doći do Bosiljeva a dalje kak´ bude ... odluke o nastavku vožnjice stvarat će se usput. Bukvalno usput. Uglavnom ... Primorskom ulicom sam krenuo, manje-više pratio "glavnu cestu" te uz ne više od dva dubiozna križanja ipak napipao put do starog grada Novigrada. Cijela ova trasa je uska, zavojita i strma, ne znam jel´ više uzbrdo ili nizbrdo. Nakon spusta od starog grada Novigrada i nakon prelaska Dobre onim lijepim kamenim mostom, skrećem ulijevo na ugodni cestuljak kojim uz niske slapove Dobre začas dosegnem istoimeni motel i ubacim se na D3 ... koja je pukim slučajem dio nekadašnje Lujzijanske ceste. Po D3 vozim se jedva kilometar, možda trunčicu više, do mjesta Jarče Polje gdje skrećem lijevo prema mjestu Vodena Draga ... eto me opet na trasi stare Karoline i eto me opet kako krstarim uz Dobru, ne tako blizu kao u dijelu od kamenog mosta do motela, no dovoljno da ona tu i tamo pokaže da je živa. Očijukanje s Dobrom u ovom dijelu ne traje dugo jerbo se cestuljak kojim se šuljam odvaja prema pošumljenijim dijelovima ... prolazim Beč, Vrhovu Goricu, Bitorajce ... hop, eto me u Bosiljevu. Zaobilazim centar, izlazim na sjever prema spoju na autoban ali na tom zadnjem križanju prije prolaska ispod nadvožnjaka skrećem lijevo, uzbrdo u selo Hrsina. Komadićak puta vozim se paralelno s autobanom ... i onda kraj asfalta. Može se voziti i dalje, no meni to liči na traktorski puteljak kojim ću proći poneki voćnjak i zabasati na proplanke za koje postoji i primjerenija vrsta austrijskih motocikala. OK, okrećem nazad, opet uzbrdo i opet nizbrdo, nazad u Bosiljevo. Cijelo vrijeme dok sam se vozio od Karlovca do Bosiljeva, motalo mi se po glavi kako je taj promet starom karolinskom cestom nekad izgledao ... uska makadamska cesta (ne, nije bilo asfalta) koja doista opako krivuda i još se opakije uzdiže i spušta. Kvaliteta podloge diskutabilna, preglednost većinom negdje u rasponu između minimalne i nikakve ... milina jedna. Karolinom dalje do mora ovom prilikom ne planiram. Nije da se ne može ... morao bih se vratiti na Lujzijanu, dokopati se Vrbovskog i onda starom Karolinom dalje. Može, no drugom prilikom. Eto me nazad u Bosiljevu ... kamo ću dalje? ...

Kolektivni servis vozila odrađen na tradicionalnoj lokaciji u klinici u Varaždinu ... Lijepo vrijeme pogodovalo je i prvom izletu uz Savu ... skupa s ostalim narančastim radnim strojevima. Uz malo sreće, nadam se ove godine ponoviti izletić po dunavskim skelama ... nadam se da su skele Begeč - Banoštor i Futog - Beočin i dalje u prometu. Kad se budem vraćao iz Rumunjske mogao bih opet i na Ramsku skelu, valda ne budu kasnili u polasku više od pola sata.

...

... ...

Samo malo do Grobnika ... i još malo do Karlobaga Autobanom do Delnica - Lokve, Homer, Lokvarsko jezero - zastajkivanje uz miljokaze sa stare Lujzijane (Lokvarsko jezero progutalo je nekoliko km originalne trase Lujzijane) - nizbrdo do Grobnika uz još jedan miljokaz - kratka pauza na Grobniku ... svi boksovi popunjeni, puno motocikala, nešto u austrijskoj organizaciji - obilaznicom na Kuzam, za divno čudo nisam prošao kroz Bakar - naravno da jesam prošao uz obalu između Crikvenice i Selca - prolazak kroz Novi Vinodolski - prolazak kroz Senj ... nešto mi se motalo po glavi kako ću opet doma Jozefinom no ipak pičim dalje ... samo je 62 km do Karlobaga - u Karlobagu kratka pauza i gas preko brda u Liku - preko Like autobanom doma. Lijepih kasnozimskih 542 km. ...

Kako ti uspeva kod onolike (relativno visoke) prosječne brzine ostvariti tako nizku potrošnju. Ja izpod 6l/100 km nisam postigao... Nemam nikakav specijalan recept ... fluidna vožnja i lagana ruka na gasu.

...

... ...

... ...

Zanimljivo je kako dan može brzo proći ... malo po boksovima, malo po pit-laneu, malčice buljenja sa zidića na onim prostorima između žičanih ograda, još malo po boksovima ... vidi ovo, vid ono. Zalogaj i napitak u restoranu iznad boksova pa sve nanovo. Svi sudionici, bez izuzetka, raspoloženi za razgovor o svojim motorićima, svašta se može saznati ... samo ljude treba pitati. Alzo, subota na Ringu je protrčala, jedva sam smogao snage da navečer u Fohnsdorfu slistim vineršnicl i dva vajcenbira. Nedjeljni doručak u hotelu bio je vidljivo bolji nego jučerašnji, a niti taj nije bio loš ... sehr gut. Nisam više namjeravao svraćati na Ring - više mi je gušt odgledati treninge i kvalifikacije nego same utrke - nego je plan bio vratiti se doma do nekog razumnog vremena, recimo do 3-4 popodne. Ruta kojom sam u petak došao više naginje na praktičnu stranu ... ništa brda, ništa bergpassovi. Vraćati se istim putem bilo bi neozbiljno. Trebalo mi je cca pola minute da iskombiniram da se vratim uglavnom istim putem kao i prije dva tjedna, a to znači cestom 77 preko Gaberla do Köflacha i dalje cestom 70 preko Packsattela. Zamišljeno, učinjeno. Vrijeme i dalje odlično, što mi je malčice neobično za Austriju da već treći dan ništa ne pada, nikakve magluštine na Gaberlu. Motocikala na cesti u izobilju, tko je mogao izašao je u vožnjicu ovim prekrasnim brdskim cestama ... jako mi se sviđa cesta 77. Prelazeći Packsattelu sjetio sam se da u blizini imade još jedan prijevoj kojega bih mogao obići. Zove se Hebalm, isto kao i obližnje turističko mjesto za one sklone spuštanju s brda na daskama i sa štapovima. Svakakvih ljudi ima. Bilo je potrebno skrenuti na lokalnu cestu L136 te se još voziti 3-4 km. Treba li posebno spomenuti da je tu negdje također granica između Koruške i Štajerske? Nedaleko od Hebalma nalazi se i malo jezero koje za kupanje koriste i patke i upućeniji izletnici. Iza prijevoja Hebalm cesta mijenja ime u L606 i spušta se do Deutschlandsberga. Dolinom Lavanta spuštam se do Framracha, uobičajenim drumom dohvaćam Lavamünd i neka me čudna sila opet skreće na Südsteirische Grenz Straße B69. Pratim ju - po običaju - do Aibla, odakle je tek komadić lijepe ceste do Radelja. Zagreb mi više nije daleko. ...

Ja budem čaj!

...

... ...

... ...

@ dzoni kle - hvala! @ poka i Ćale - niste valda ovo propustili ... Grobnik, 05/2015

... ...

... ...

... ...

... ...