Zanimljivo je kako dan može brzo proći ... malo po boksovima, malo po pit-laneu, malčice buljenja sa zidića na onim prostorima između žičanih ograda, još malo po boksovima ... vidi ovo, vid ono. Zalogaj i napitak u restoranu iznad boksova pa sve nanovo. Svi sudionici, bez izuzetka, raspoloženi za razgovor o svojim motorićima, svašta se može saznati ... samo ljude treba pitati.
Alzo, subota na Ringu je protrčala, jedva sam smogao snage da navečer u Fohnsdorfu slistim vineršnicl i dva vajcenbira. Nedjeljni doručak u hotelu bio je vidljivo bolji nego jučerašnji, a niti taj nije bio loš ... sehr gut. Nisam više namjeravao svraćati na Ring - više mi je gušt odgledati treninge i kvalifikacije nego same utrke - nego je plan bio vratiti se doma do nekog razumnog vremena, recimo do 3-4 popodne.
Ruta kojom sam u petak došao više naginje na praktičnu stranu ... ništa brda, ništa bergpassovi. Vraćati se istim putem bilo bi neozbiljno. Trebalo mi je cca pola minute da iskombiniram da se vratim uglavnom istim putem kao i prije dva tjedna, a to znači cestom 77 preko Gaberla do Köflacha i dalje cestom 70 preko Packsattela. Zamišljeno, učinjeno.
Vrijeme i dalje odlično, što mi je malčice neobično za Austriju da već treći dan ništa ne pada, nikakve magluštine na Gaberlu. Motocikala na cesti u izobilju, tko je mogao izašao je u vožnjicu ovim prekrasnim brdskim cestama ... jako mi se sviđa cesta 77.
Prelazeći Packsattelu sjetio sam se da u blizini imade još jedan prijevoj kojega bih mogao obići. Zove se Hebalm, isto kao i obližnje turističko mjesto za one sklone spuštanju s brda na daskama i sa štapovima. Svakakvih ljudi ima. Bilo je potrebno skrenuti na lokalnu cestu L136 te se još voziti 3-4 km. Treba li posebno spomenuti da je tu negdje također granica između Koruške i Štajerske? Nedaleko od Hebalma nalazi se i malo jezero koje za kupanje koriste i patke i upućeniji izletnici. Iza prijevoja Hebalm cesta mijenja ime u L606 i spušta se do Deutschlandsberga.
Dolinom Lavanta spuštam se do Framracha, uobičajenim drumom dohvaćam Lavamünd i neka me čudna sila opet skreće na Südsteirische Grenz Straße B69. Pratim ju - po običaju - do Aibla, odakle je tek komadić lijepe ceste do Radelja. Zagreb mi više nije daleko.
...
