Tek kad sam dosao kuci i na miru u sebi prosao ponovo sve sto to sam video i doziveo u Kulini obuzelo me je neko osecanje.... ne znam ni sam kako da ga opisem. I tuga i radost i sreca i ponos sto sam bio tu sa vama, sve pomesano, toliko emocija se smenjuje da je to neverovatno. Prvi put sam se pridruzio ovakvoj akciji i ovo sto sam doziveo nije ni promil onoga kako sam to zamisljao. Pratio sam i prosle akcije preko foruma, ali gledati slike i citati utiske je totalno druga dimenzija od onog sto osetite kada ste tamo. Nisam imao hrabrosti da obidjem sve u domu sta sam mozda trebao, ali i ovo sto sam video je ostavilo dovoljan utisak.
Ta iskrena radost i ushicenje sto smo dosli, koja se vidi u ocima sticenika, je nesto sto se ne moze opisati recima. I sad znam sta pogoni sve ljude dobre volje na ovakve akcije. Video sam i jednu mnogo ozbiljniju i mnogo dublju pricu na delu koja se odvija iza kulisa foruma i koliko uprava BJB-a daje i ulaze sebe organizaciju i realizaciju ovakvih dogadjaja, da mi sad dodje smesno oko kakvih gluposti i naklapanja se mi raspravljamo na forumu (mislim uopste, na sve clanove). Definitivno me je ovaj dogadjaj promenio.
Slika nemam, ali evo jednog klipa, kako je izgledao nas prolazak kroz Paracin
http://www.youtube.com/watch?v=lSM5Q4KpFwY