-
Broj tema i poruka
2188 -
Pridružio se
-
Posetio poslednji put
Tip Sadržaja
Profili
Forumi
Galerija slika
Kalendar
Articles
Sve što je postavio član: Motoholic
-
Poce malo da me gricka savest sto smo zapalili Zoranu i ekipi u kombiju. Kad smo nas trojica dobro navozali, stadosmo da ih sacekamo. Jos malo prizora iz Kolorada Zoran i kombi su nas sustigli Motorii, motoriii, mooootoooriiii! Baki i Tea Zoran, Eddie, Cizma i ja
-
Ovaj put mora da je dizajnirao neki zaludjenik za motore. Krivina, za krivinom, za krivinom... Milje perfektnog asfalta i skoro da nije bilo nikog na putu osim nas. Pravi raj. Peglam ja tako Eddijev kruzer i povremeno bacam pogled u retrovizor da vidim gde su Cizma i Eddie. Malo sam im odmakao. He, he, ajd’ jos malo Uletim u krivinu, dodam gas... Onda cujem vhhhhhhhreeeek iza sebe... Pogledam u retrovizor i vidim za petama mi Cizma, skroz nalegao u krivinu, struze fudasterima po asfaltu, prsti prasina oko njega... Toooooooo careeee! Ovo je, meni bar, bila najbolja voznja celog puta. Nas Cizma, Eddi i ja smo leteli izmedju breza i borova krivudavom stazom, kao neki skijasi sa raketama u dupetu.
-
Ja: “Ej momci, ovaj put na koji cemo da izadjemo je malo zajeban... Uzak, krivudav... Pa ako se razdvojimo, sastacemo se na ulazu u sledeci grad, Hockis (Hotckiss).” Zoran: "Ijaooo, ti mislis da ja ne znam sta to znaci..." Ja: “Sta? Pojma nemam o cemu pricas...” Krenusmo dalje, i odma iza prve krivine Cizma, Eddie i ja gas do daske i baj-baj. ;D Zoran, kao pravi odgovorni vodja puta, odluci da nam se ne pridruzi u zabavi i osta s’ kombijem da se ne izgube. Za to sto je fin sledila mu je sledeca nagrada: :'(
-
Nastavak puta... Jos jedan avanturista na dva tocka Vestacko jezero blizu gradica Ganisona (Gunnison) Cizma i ja se tiho domundjavamo da zbrisemo ostalima. Put 92-Severoistok na koji sad izlazimo je izuzetno krivudav (uraaaaa!) a kombi bi nas samo usporavao pa ne bi mogli da divljamo. ;D Cizma Eddie je takodje bio obavesten o planu
-
Zaustavili smo se na benzinskoj pumpi negde u sred planine. U okviru pumpe je bila automehanicarska radionica, pa Baki ode da vidi dal’ imaju sijalice za far od kruzera. Kad tamo, a ono medjutim – mehanicar je u stvari mehanicarka. Baki sa kolegiicom Zar nisu stvoreni jedno za drugo? Lokalna ‘jandura
-
Jel’ nas vidite? Brm, brm! Zoran i Tea Kolorado
-
Diskutujemo dalju mars rutu I napustamo Silverton Znao sam de se tim malo uzeleo zemljanih puteva, pa reko’ ajd’ da se provozamo ovim Predah
-
Ovo je nekad bio rudarski gradic (Silver znaci srebro, pa se po tome zove Silverton). Sad je turisticko mesto. Glavna ulica je renovirana tako da izgleda kao sa pocetka 20-og veka, sa sve salunima i radnjama u kaubojskom stilu. Zoranu se veoma svideo ovaj gradic... ...pa kaze ajd’ da se slikamo kao revolverasi... Doruckovali smo u autenticnom kaubojskom salunu, sa drvenim podom i starinskim drvenim sankom iznad koga je bilo veliko ogledalo. Za klavirom je sedela devojkom u otmenoj staromodnoj haljini i svirala melodije kakve sam cuo samo u kaubojskim filmovima. Posle neki htedose da se prosetaju gradom i kupe po koji suvenir, dok ja, Eddie i Vlada ostadosmo pored motora i kombija. Ama bas svako ko je prosao pored nas zastao je da nas pita kakve su to tablice; odakle smo. “Oooo, cak odakle?” I sa svima smo lepo popricali. “Prvi put u Americi?” “Koliko godina ima devojcica?” “Wow” “Dobro dosli!” “Nadam se da vam se dopada nasa zemlja.” "Meni malo neprijatno," sapnu mi Vlada, "sto su svi odjednom ovako fini?" Ja: "A, pa zato sto vise nismo u Kaliforniji."
-
Eddie i ja smo se opet menjali motora, pa posto nisam imao moj GPS ispred sebe (bez kog ne mogu da nadjem ni WC) odmah sam nas odveo u pogresnom pravcu. Ovde se ja pravim da kao znam put Eddie Srecom, Silverton nije toliko velik da covek moze da se izgubi, pa smo ubrzo pronasli put kojim smo trebali da idemo.
-
Sedmi Dan Petak 17. Avgust 2007 Losa Karma nas je definitivno napustila. Ceo tim je bio pun pozitivne energije. Cak je i mene napustila moja paranoja od susreta sa jos idijota, pa sam se i ja malo opustio. Ovaj optimizam se pokazao opravdanim – do kraja puta nismo imali nikakvih incidenata. Plan za danas: opustena voznja kroz Stenovite Planine (Rocky Mountains) Kolorada, od Korteza prema Aspenu. Bez zurbe. Kolorado je prelep. Zar ne? Priblizavamo se malom gradicu koji se zove: Ulazak u Silverton
-
Granica. Stizemo u Jutu (Utah) Na zalost vec je pao sumrak. Monjument Vali (Monument Valley), predeo kroz koji ceo upravo da prodjemo, je velicanstven (i poznat po kaubojskim filmovima), al’ ga necemo moci videti kako treba zbog mraka. Jbg. Nema veze, vec smo videli dosta lepih predela danas. Juta nocu Jos jednom. Tek sto smo usli u Jutu, skrecemo na put ka sledecoj drzavi: Kolorado. U roku od nepuna dva sata stizemo i do njene granice: Nastavljamo jos nekih 45 minuta voznje do gradica Kortez (Cortez), gde prenocismo.
-
Evo opet dosadne kise. Bezmo... Ka Juti Oblaci lice na zar
-
Obavezno slikanje Dzerom (Jerome) (to je ovaj s’ sesirom) pita dal’ mozemo da mu posaljemo slike Naravno... Zabelezim njegovu adresu ...dok je Vlada napravio jos par fotografija: Ha, ha... Dobra mu ova majca
-
Ujednom primetismo grupu jahaca... Navaho Indijanci. Ajd’ da se zaustavimo... ... i upoznamo. Zapitkujemo ih o konjima... Oni nas o motorima...
-
Oblaci su nam za petama, pa moramo da palimo dalje... Priblizavamo se granici sa Jutom Lep predeo, zar ne? Zalazak sunca iznad Indijanskog Rezervata plemena Navaho (Navajo)
-
Borko Spajdermen ;D Je-dva se popeo ;D Sad malo odmara. Pogled Ovaj je sagradio kucu na bas lepom mestu
-
Cizma, u mislilackoj pozi Zoran je dobro raspolozen Tea
-
Baki Eddie se penje uz veoma strmu liticu Da mu nisam pomogao, ne bi stigo do vrha (salim se... ova “litica” je bila sokro vodoravna; Vlada se malo poigrao sa foto aparatom)
-
Opet oblaci... Izgleda da se krecu oko 60 milja na sat u istom pravcu k’o i mi. Znaci ako mi idemo 70 milja na sat, mocicemo da izbegnemo kisu; kad stanemo, kisa nas sustize. Onda, palimo motore i nastavljamo “beg”. Severna Arizona... ...bez kisnih oblaka Fino mesto za predah Ja, Baki, Borko, Cizma, Zoran, Tea i Eddie Bajkeri Hej, sta je sad ovo? Blesavi Srbi
-
"Vidi, jos jedna duga!" "Gde je Cizma?" A, stao je da skine kisno odelo. OK, aj’d da se onda slikamo pored duge. Zoran Eddie Ja sam zauzeo pozu k’o oslobodilac... A sad svi zajedno
-
Ekipa u kombiju nije morala da oblaci kisnu odecu Cuo sam da se na kraju duge nalazi cup pun zlatnika. Tako bar veruju Irci. I cim smo natukli na sebe kisna odela... ... the kisa naravno stade... ...al’ oblaci nastavise da nas prate.
-
Tim i ja nastavismo dalje ka Juti (Utah). Dosadna kisa nas opet sustize, pa mi ponovo stadosmo da stavimo kisna odela: Zoran Cizma i Zoran Ova procedura ume da potraje
-
Kod sela po imenu Kameron (Cameron), stadosmo da sipamo benzin. I na zalost Peri je morao da krene kuci. Jos jedna slika s’ Perijem Bas mi je bilo drago sto je covek dos’o i sto je upoznao tim. Serbian World Team mu je dao na poklon grb Srbije sto se zasiva za rukav. Peri podize tri prsta, uzviknu “Serbia!”, i nestade u oblaku prasine ka Feniksu.
-
Kisa je nastavila da nas prati sve vreme po Nacionalnom Parku... I cim smo izasli iz Parka: Nebo se razvedrilo. Eddie Put 64-Istok
-
Oda smo zapalili da se odnekud ne pojavi neki Rendzer.