Pogledajte ovog lika koliko je skočio s MZ-om, samo čini mi se da je na doskoku polomio zube

Ako ti je motoru dobro poštelano paljenje i karburator - svaka svjećica bi trebala trajati i trajati. Češki Brisk bi bio moj odabir, bio sam prezadovoljan s Y15 svjećicom, ali moj favorit je Denso Iridium, jedna svjećica je trajala 18000km i još uvijek traje.

Gotovo identična situacija se odvila prije 2 godine u Hrvatskoj. Tip je ljut otišao s benzinske i kad je vidio prvog motoristu udario ga je i ubio. Dečko nije imao nikakve veze s događajima, i izgubio je glavu zbog nečijeg kratkog fitilja

Znam da više ne vozim MZ-a, ali svejedno ću ovdje napisati mali osvrt na jednu enduro vožnjicu po Babjoj Gori. Nakon što se slupao kolega s kojim sam se vozio i opisivao vožnje ovdje, imao sam pauzu od skoro mjesec dana vožnje po brdima, što zbog kiše, što zbog posla. Konačno sam uhvatio jedan neradni dan, ustao se rano i odlučio slikati izlazak sunca iznad Starog Petrovog Sela, dakle priča ide ovako... Jutros mi je sat zvonio u 5 i 30 sati, prerano za moj ukus, pogotovo jer sam kasno zaspao. Ajde nekako se ustanem, nisam ni za doručak, nego palim pilu i pičim put Maksimovog Hrasta. Cilj mi je uslikati izlazak sunca s vrha tornja koji se nalazi na vrhu Maksimov Hrast. Sunce izlazi u 7:03, a ja sam 20 minuta uranio, pa kratim vrijeme smrzavajući se na vjetru koji ne popušta. Izlazak sunca je uslikan i ja mogu dalje. Od prijatelja sam posudio GPS (Magellan Triton 500) pa sam pun samopouzdanja. Spuštam se prema selu Tisovac, odakle pokušavam naći srednjovjekovnu utvrdu Dolački Grad. Prvi uspon je malo zeznut, blatnjav i naravno da padam, čak sam uspio i preko volana preletjeti. Probam podići motor - ne ide. Probavam ja tako pola sata ali motor kao ucementiran. Nakon što sam potoršio predzanji atom snage skužim da se prilikom pada nogar spustio i ostao zabijen u zemlju, pa zbog njega nisam mogao podići motor. Ubacujem deblju granu pod motor, pa lagano na polugu podignem stroj i zaklopim nogar. Podignem motor da vidim je l sve OK i da razmislim jel mi se isplati ići dalje. Pošto ovo pišem - da, krenuo sam dalje i zapao ponovno nakon 3 metra Primjetio sam da s južne strane brda ima puno manje blata nego sa sjeverne, ima tu čak i logike. Stajem na jednoj osunčanoj visoravni, vadim doručak i pokušavam doći do malo snage. Možda nisam trebao krenuti neispavan? Nakon doučka krećem pokušavajući se držati nekakve logike, a GPS još uvijek držim sastrane, ipak sam ja Pravi Muškarac. Naravno da ni iz trećeg pokušaja nisam uspio doći do Grada, pa sam odlučio potražiti pomoć mog dobrog prijatelja i savjetnika GPS-a OK, sad makar znao otprilike u kojem smjeru treba ići, pa tako i biram šumske puteve, često moji putevi nisu ni putevi, nego najobičnija šuma, jer ako GPS kaže da trebam ravno ja idem ravno, tko sam ja da sumnjam. Uglavnom, nakon par zapadanja u blatu, nekoliko sljepih skretanja i naizgled bezizlaznih situacija, evo mene kod onoga što je nekad bio Dolački Grad. OK, šta sad. Mogu birati hoću li nastaviti đirati po Babjoj gori, ili preći na Papuk. Kako god, prvo do Požege po klopu, a kad sam već tamo idem do Dode i Davora, starih drugova MZ-jaša. Nakon čašice razgovora krećem kući, ali probat ću naći sela Vasin i Ćosine Laze. Gledam kartu, gledam GPS i na kraju krećem opet voziti napamet. Uspjevam pronaći cestu za koju mislim da bi trebala biti ona prava. E pa, to nije bila ta cesta, dobro me jedan čiča nije upucao nakon što sam izletio iz neke trave drito njemu pred vikendicu Konsolidiram se, pa nastavljam dalje i skužim tragove nekih enduro guma, pa odlučujem pratiti taj trag. Na tom području imaju 3 sela s Laze u nazivu (Vasine, Ćosine i Prnjavor), sva 3 sela nemaju 40 kuća sveukupno i možda 50 stanovnika. Usput sam naišao ne ogromnu, ponavljam, OGROMNU oranicu. Ajde, stanem izviditi o čemu se radi i skužim da to zapravo nije oranica, nego bager "ore" zemljište, pretpostavljam radi pripremu za vinograd. Tu negdje primjećujem da mi fali prekidač za svjetla, izgleda da ga je zakačila grana u šumi. Šteta Iz Laze Prnjavora idem do Požeške Koprivnice i tu opet izlazim na asvalt. Asvalt me vodi do eko sela Stara Kapela. Selo su stvarno lijepo uredili, što se može i vidjeti na slikama, a ja idem na biciklističku kružnu stazu oko sela. To je nešto što se isplati vidjeti, svako malo ima odmorište, table s imenima i slikama ptica i ostalih živina što se mogu vidjeti. Jedno odmaralište ima zanimljiv naziv "Polje pijane Marije". Ne želim znati kako je dobilo svoj naziv. Iz Stare Kapele ponovno na makadam do Pavlovaca, pa šumskim putem do Gornjeg Lipovca. Tu počinje opet zeznuti dio gdje se navigiram samo pomoću kompasa, jer znam da moram ići na zapad ako mislim doći do Crkvenih Vrhovaca. Tako je i bilo. Ovo stvarno kratko zvuči, a u stvarnosti je to više od sat vremena lutanja po šumama, vožnja potokom, nadmudrivanje s lovcima i šumarima.... Iz Crkvenih Vrhovaca do Škrabutnika nije problem doći, jer ih spaja makadam tipa autoput, a od Škrabutnika ponovno šuma do Maksimovog Hrasta. I to je to 8 sati i 112km kasnije sam opet tamo gdje sam počeo.

Vujo, može 2xM za mene.

Vujo, ovu sliku printaj i k'o poster drži na zidu.

Elektronik 175 nikad nije serijski rađen. Izašao je kao prototip, ali to je bilo sve. Inače, napravili su ga tako da su spojili 2 mašine od E90.

Ako ti je samo puknuo nosač odnesi nekom tko može variti aluminij da ti zavari. Posao gotov za 10minuta maksimalno.

Nisam razumio šta ti treba, misliš nosač ručice na volanu ili dolje kod čeljusti. Ako ti trebaju čeljusti imam jedne na lageru, pa ti ih mogu dofurati do Temerina, Vuja ih može donjeti do Beograda, a onda dalje ćete se snaći.

Vujo, ti si legenda, car, manijak s tipkovnicom pod rukama. Divim ti se i to ozbiljno mislim. Ti si jedan od rijetkih koji mogu napisati tako dugačak teskt koji kad čitam samo se smijem, da me netko gleda mislio bi da sam lud. Oni koji te neznaju mogu samo žaliti. Crnca ćemo srediti, tu brige nema, plan imam, samo ga treba realizirati!

Ovo je vožnja, ovo je doživljaj! Nemojte biti skromni, stavite ovaj putopis i na motori.hr forum. Kako vam zavidim i mrzim vas zbog toga. Imam puno pitanja i nemojte biti ljeni mi sve ispričati u subotu, nadam se da ćemo se vidjeti u Temerinu.

Ne mora biti začepljena dizna, mene su tako zezale platine, ali baš isti simptomi. Jedva sam dočekao da se riješim platina i stavim elektronsko paljenje.

Toooooooooooooo Vujo, sad imaš pilu na kojoj ti zavidi cijeli MZ Svet. Daj još slika, videa, opisa, doživljaja,.... Hoćeš s trokolicom u srijedu na onaj skup?

Još jedan glas za Dukijev logo.

Ma bitno je da neće biti nikakvih trajnih posljedica. Evo prijatelj mi je prija 2 tjedna pao, nije išao ni 50km/h i nezgodno se uradi laktom tako da su mu morali izvaditi slezenu i upitno je bilo hoće li mu morati bubreg vaditi, ali hvala Bogu bubreg mu se oporavio. A stvarno nije išao brzo, nego eto nezodan par i nabrzaka sranje. Ljetos sam pao na kamenju, išao sam makar 70km/h i nezgodno se dočekam na doskoku i raspem se koliko sam dug i širok, meni ništa, motor se malo isposavijao, ali ništa strašno.

Javi kad budeš išao za Temerin, ako budem slobodan vidimo se tamo. Častim sladoledom a nakon sladoleta idemo praviti vratolomije s Crncem

DUKI, dobro si živ ostao. Ne šalim se, udarci u vrata mogu prilično kobno završiti U kakvom je stanju MZ, hoće i on morati na generalku?

Vujo, ajde da je i taj dan došao. Sretan sam kao malo dijete zbog tebe, a mogu tek zamisliti koliko si ti sretan. Sad kad je prikolica gotova nemaš izgovor, Paju u prikolicu, Fiću na suvozačko mjesto i pravac Slavonija.

Jaoooo, Vuju crni Vujo, šta napravi s motorom Da se javim, a nisam se javljao sigurno 2 mjeseca ovdje. Nije razlog što nekog mrzim ili sam ljut, nego kupio sam drugi motor koji nije MZ (pratio sam koraje starog vujadina i uzeo Yamahu) i stalno sam čekao priliku da to javim ovdje ne MZ Svet, ali nikako i tako vrijeme prođe a ja se osjećao sve gluplje i gluplje zbog toga. I onda stiže Vujina poruka, pa stiže mail, pa poziv, a ja nisam čovjek kamenog srca da to ignoriram Nadam se da ću se ponovno početi družiti virtualno s vama u MZ Svetu, jer kako je Vuja jednom rekao "Ovde nema lošeg čoveka." MZ nisam prodao, bio jedan kupac i ja ga odgovorim od kupnje MZ-a, vidjeo sam da to MZ nije motor za njega, a i žao mi ga je bilo.

Jebemu, pa šta mi bi da sam tek sad primjetio putopis. Unatoč svim malerima vidim da ste se odlično proveli i napravili odlično putovanje. Davore, nadam se da se slažeš da je prijateljstvo važnije od novaca, a ovog aputa ste stvarno pokazali da je to tako. Još jednom svaka čast!

Kao što sam najavio u ponedjeljak sam rano ujutro krenuo put Novog Sada. Kao i inače trudim se izbjegavati autoput, pa sam živce i bubrege ostavio na lokalnim cestama. Skoro do Novog Sada sam došao u jednom komadu. Imao sam samo jedno stajanje da promijenim kune u eure i naravno stajanje na granici. Čak se nisam udostojio stati iako je cesta bila zatvorena. Neka, MZ može i kroz kukuruz, tako je i bilo U NS stižem oko 11 sati, idem do trgovine gdje trebam preuzeti objektiv i saznam da će objektiv biti tek oko 17 sati. Neka, problema nema, jer NS je jako lijep grad i imam šta razgledavati. Javljam se Vuji koji se taman sprema krenuti, za NS, a kasnije ćemo skupa do Temerina. Odlučim se probati punjenu pljeskavicu u pečenjari koja tvrdi da je najbolja na svijetu. Neka joj, naručim punjenu pljeskavicu i mislim si pa valjda pune pljeskavicu nekim sirom, ali ne ovo je Srbija, tu se meso puni drugim mesom Ajde strusim tu pljeskavicu koja je bila odlična, obiđem uži centar, čak sam stigao i odspavati na jednoj klupčici a vidio sam i mlađeg brata od Vujinog Crnca Vuja stiže oko 15 sati pa pičimo za Temerin gdje se nalazimo s Peterom i njegovom suprugom Melindom. Ladan sok, pivce i voda su idealna kombinacija. Svi se divimo Vujinoj ozljedi koju je zaradio kad je bio u Svilanjcu, nastradao je manje od Crnca i to nije pošteno. Ali zato će to sve Vuja vratiti tako što će ugraditi novo paljenje i regler kod Joške koji nam taman javlja da možemo do njega. U dolazi i quasaar, pa nas sad ima poprilično. To je dobro, jer Crnac je ljenčina koja neće upaliti, pa ga moramo malo gurati. Otkad je Vuja kupio kamoionske količine Bergoline ulja toči to ulje kao da nema sutra, pa Crnjo malo teže pali Kod Joške je ekipa vesela, ugošćeni smo kao carevi, a okupirali smo kompletno dvorište. Uto se javlja i Joseph da će on donjeti objektiv iz Novog Sada, pa nema potrebe da ja idem tamo. Odlično. Zovemo i Floyda neka i on dođe. Evo jedna slika Vuje Veseljaka Idemo dočekati Floyda dok Joška marljivo radi na novom regleru... Na slici su Vuja i quassar Kasnije se tu pojavljuju i sladoledi, mene časte s lubenicom kreće priča svi se nešto zabavljaju, jedino Joška i dalje marljivo radi. Ali vrijeme prolazi, pada mrak i red je da ja idem kući. Nisam ni očekivao da će me pustiti tek tako, pa sam izveo malu diverziju - tokom večere izašao van pod izgovorom da idem nešto provjeriti na motoru , spremio se i rekao "Doviđenja.". Temerinci su iznimno gostoljubivi i ovo je jedini način da odem istog dana kući. Krenuo sam oko 22 sata i imam oko 4 sata konstantne vožnje do kuće. Opet skoro bez stajanja vozim sve do ispred Slavonskog Broda gdje me uhvati olujno nevrijeme, ceste su bile pune pijeska i prašine, to je letilo lišće, smeće, prašina, ma kaos. Ali nisam odustajao nego lagano i samo naprijed. Kad se smirila oluja sjednem malo da se odmorim 20km od kuće i nakon 15 minuta odmora krećem dalje. 15km od kuće vozim 90km/h, kad odjednom BAM! Umalo spadam s motora, jedva se držim za ručke, noge stružu po zemlji, motor skaže volan mi se kida iz ruku... ali nekako se održim na motoru, kočim i stajem. Ništa mi nije jasno. I onda vidim - cestari, keve im se nabambusam, su ostavili neoznačenu rupu dužine 20 metara dubine ~6cm. Odnosno oni jesu stavili znak, ali tek nakon prve rupe. A ja sam baš imao nesreću da zaletim na rub i kako je volan trznuo tako sam ja umalo spao s emze. Okrenem se i smirim, nazovem službu za hitne slučajeve i pitam šta da radim, neka šalju cestare i neka to pravilno označe. Lagano se vozim do kuće, sretan što sam ostao živ.

Ajde da se dogovorimo, pa da obavimo sve u kompletu. Ja moram u Novi Sad kupiti nekakav objektiv u BMFoto, nakon toga sam slobodan kao ptica. Naravno ne moram obaviti kupovinu u ponedjeljak, može i neki drugi dan, kad vama bude više odgovaralo.

Kad ćeš do Temerina? Ja ću, po svemu sudeći, u ponedjeljak za Novi Sad, pa da iskombiniramo nešto.

Ako možeš zažmiriti na te probleme ne moraš se skirati. Evo meni ulje kapa zadnjih 35000km, a kvačilo loše odvaja zadnjih 10000km. Nikako da uhvatim vremena da to sredim.

Joška, tebe ćemo morati prekrstiti u "Tzar Vojvođanski od Elektrike". Svaka čast.