Da se javim - iz Beograda nas je ispratio Vuja i kiša, pa smo odlučili krenuti autoputem. Prvo bušenje gume smo imali 20km ispred Rume, pa sam zamijenio zračnicu i krenuo dalje. Drugo bušenje gume smo imali u Hrvatskoj i to po mrklom mraku. Naravno rezerve zračnicu nisam više imao, set za krpanje guma nisam ponesao,... Odgurao motor koji km do prvog osvjetljenog parkirališta, pa onda još jedan km pješke do benzinske gdje sam uspio kupiti ono brzosušeće ljepilo i malo armiranog duct tapea. Vratio se do motora i ajmo rastavljaj. Vidim da su se obadvije gume probušile na istom mjestu i da je felga sigurno kriva za bušenje, ali ne vidim nikakva oštećenja, labave žiec ili nešto slično. Razrežem jednu zračnicu i postavim na unutrašnju stranu felge, napravim fleku. E sad dolazi stanje očaja - nemam šmirgla, pa se poslužim asfaltom po kojem sam strugao da malo ohrapavim površinu fleke i gume. Zaljepim ja to nekako, omotam duct tapeom, vratim nazad točak i krenem. Tako zakrpana guma je izdržala 120km do kuće
Nekakav duži putopis će sigurno biti, samo da uhvatim vremena.
Jedino ne mogu naglasiti koliko je Vuja bio dobar domaćin. Ljudi, pa da sam išao zamišljati tako gostoljubivog čovjeka ne bih ga mogao zamisliti. Vujo svaka čast!