Jump to content

Moto Zajednica

Srbija -- Austrija -- Rumunjska ... svega ima

Recommended Posts

  • Drug član, 2374 postova
  • Lokacija: Zagreb
  • Motocikl: T100 / DB6

Austrijske brdske minijature

 

 

001_trasa.png


Možda i ovo radi ...

https://goo.gl/maps/JCtPB3a4NTM2


Na ovoj trasi - zapravo, na austrijskom dijelu ove trase - dade se vidjeti nekoliko slatkih malih brdskih prijevoja. Ništa strašno, ništa specijalno, ništa od čega zastaje dah, neki bi se prešišali ne znajući o čemu se tu radi - OK, osim jednoga, za kojega ni sam nisam znao o čemu se tu radi, verdammt - no zajedničko im je da na većini nema gužve jerbo su turistički i avanturistički potpuno nepoznati.

Alzo, što tu ima za vidjeti?


Radelj, a.k.a. Radlpass - 662 mnm. Sve poznato osim austrijske vojske koja si je ovdje privremeno našla smještaj ... a tu su da pomognu turistima iz Sirije koji su se morti zagubili u mraku.

DSC06868.JPG



Striegeleben / St. Lorenzen - 987 mnm, na lokalnoj cesti L655, koja se kod Aibla (cca 100 m od rotora na zapad) odvaja od ceste 69.

DSC06869.JPG

DSC06870.JPG

DSC06872.JPG

DSC06874.JPG

DSC06875.JPG

DSC06882.JPG


..

 

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2374 postova
  • Lokacija: Zagreb
  • Motocikl: T100 / DB6

...

Koglereck / Soboth - 1347 mnm, na svima poznatoj 69-ki. Velika većina zapravo pojma nema da tu postoji i nekakav brdski prijevoj ... fiksacija je samo na krivine.

DSC06884.JPG

DSC06885.JPG

DSC06886.JPG


Napitak i zalogaj - 4,5 EUR, na prvoj pumpi desno nakon skretanja na cestu 70, na ulazu u Framrach.

DSC06889.JPG


Griffner Berg - 708 mnm, mali prijevoj na cesti 70 zapadno od Framracha.

DSC06890.JPG


Grutschner Kreuz - 655 mnm, mali prijevoj na lokalnoj cesti L126.

DSC06891.JPG

DSC06900.JPG


Kömmelgupf - 1060 mnm, na brdu istočno od Einersdorfa, sela prije Bleiburga. Zanimljiv vidikovac malo prije vrha.

DSC06902.JPG

DSC06908.JPG

DSC06909.JPG


...

 

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2374 postova
  • Lokacija: Zagreb
  • Motocikl: T100 / DB6

...

Hemmaberg - 823 mnm, mali prijevoj na lokalnoj cesti na brdu zapadno od sela Globasnitz.

DSC06914.JPG

DSC06915.JPG

DSC06918.JPG

DSC06922.JPG


Luschasattel - 1285 mnm, šumsko makadamska avanturica na cesti koju zovu Luscha Landestrasse, cesta na zapadu izlazi na 82 neposredno prije Bad Eisenkappela. Izlaz iz Globasnitza je fina asfaltirana cestica koja se s prvim kontaktom sa šumom preobrati u neloši makadam / bijelu cestu. Asfalt se opet pojavi, no samo nakratko, da bi se s prvom serpentinom cestuljak gadno povampirio ... velika strmina, ružno razvaljena cestica koja na mahove naliči koritu planinske vododerine, još gadnih strmina i oštrog kamenja, prije vrha opet neloš makadam.
Pri vrhu, iza putokaza prema Bad Eisenkappelu, makadam koji relativno brzo prelazi u podnošljivi asfalt. Prvi dio spusta prema zapadu je čisti rollercoaster, kasnije se civilizira i skoro nježno uplovi na sami prag Eisenkappela.

DSC06923.JPG

DSC06924.JPG

DSC06925.JPG

DSC06926.JPG

DSC06927.JPG

DSC06929.JPG

DSC06934.JPG


Seebergsattel - 1215 mnm, manje-više granica između Slovenije i Austrije. Dio ceste 82 između Seebergsattela i obližnjeg Bad Vellacha treba proći nekoliko puta razigranijim tempom ... tek da se malo zarundaju šlapice nakon ovih ranijih pacifističkih prijevojića.
Na slovenskoj strani cesta (broj 210) dobrim dijelom prati rječicu Kokru.

DSC06935.JPG

DSC06936.JPG

DSC06937.JPG

DSC06939.JPG


Cestu 210 ostavljam neposredno prije Kranja, zajašim autoban (vinjetica je davno prikeljena za šajbicu) i gasiram do Jesenica. Prolazak kroz Karawankentunnel ostavljam za neku od idućih skorijih austrijskih epizoda, prebacujem se na lokalnu cestu 201 i eto me na starom mjestu ... Podkoren.

Prije večere i Laškog još sam smognuo snage da nakratko šmugnem na Vršič. Usput mi je palo napamet da bih sutradan opet mogao malkoc ponavljati gradivo ... zašto da ne obiđem neke od meni najdražih cestica u ovom kraju? Onako, lagano, neobavezno ... da vidim kako se na tim cestama ponaša živahni jednocilindraš, rodom iz ovdje susjedne i uglavnom prijateljske Austrije. Kad bolje razmislim, bit će to pet-šest izuzetnih cestica u tri države u samo jednom danu. Jedva čekam.


 8)

 

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2374 postova
  • Lokacija: Zagreb
  • Motocikl: T100 / DB6

Lep put u Rumuniju,slike Dunava extra a probao si i "cari" obilaznice...

 

Hvala.

 

Uh ... čari obilaznice isprobane još prije 3 godine, možda i četiri ... dok su tuneli još bili u potpunom mraku i s puno radova okolo. Iz ne znam kojeg razloga očekivao sam da je to završeno u kompletu. No, nema veze ... austrijanac je razigran momak.

 

BTW, od raznih cestovnih čarolija po Srbiji, nekako mi ona cesta preko Grocke, od Smedereva do Beograda, drži uvjerljivo prvo mjesto.

 

 

Ovdje negdje se to spominje ... http://www.motori.hr/forum/index.php/topic,225462.0.html

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2374 postova
  • Lokacija: Zagreb
  • Motocikl: T100 / DB6

Otprilike istim putem .. Vol. 2

 

 

www.google.hr_2016-07-12_21-11-55.png


Morti radi, a morti i ne ... https://goo.gl/maps/bj4JJDqjF7B2


Sljedeći tekstić u najvećoj se mjeri referira na prošlogodišnji izletić koji je opisan nekoliko stranica ranije:

http://forum.bjbikers.com/index.php?/topic/98040-srbija-austrija-rumunjska-svega-ima/page-20#entry1782500


...

 

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2374 postova
  • Lokacija: Zagreb
  • Motocikl: T100 / DB6

...

 

Dolazeći na Tromeju - gornji lijevi dio Slovenije, uz granicu s Italijom i Austrijom - najprije sam se odvezao do Rateča. Kako sam u centar mjesta uplovio, tako sam i isplovio ... bez nepotrebnih manevara. Jednostavno polukružno okretanje preko cijelog malog trgića bilo je dovoljno, nisam čak ni zastao da pročitam obavijest na vratima hotelčića Pri Žerjavu, moje prošlogodišnje baze za vozikanje ovim krajevima. Oni su na godišnjem, toliko sam stigao vidjeti i bez da stajem i studiram ... a dobro, idem dalje.
Zapravo i ne idem nikamo dalje, jer dalje je Italija, nego se vraćam oko dva kilometra nazad, do Podkorena. Hotelčić u centru zove se Vitranc i u njemu sam također boravio nekoliko puta ... on je bio otvoren i u pogonu. Nije mi se dalo tražiti uokolo alternativni smještaj pa sam, iako ponuđeni hotelski sadržaji ne opravdavaju cijenu od 50 EUR, odlučio da mi ovdje bude baza za naredna dva dana. Lokacija je dobra, ja sam već malčice i umoran od cjelodnevne vožnje, imaju veliko Laško ... budem preživio nekako.

Alzo, u devet sati i deset minuta sljedećag dana, zadnje srijede u lipnju, na minutu sam zastao u Tarvisiu (u Trbižu ... kao da čujem neke Slovence kak mi vrište iza leđa), simpa gradiću u maloj dolinici između Karavanki i Karnijskih Alpi. Mogao sam ga i zaobići, da sam htio, no time bih se lišio jednog od sitnijih ali nikako najmanje važnih zadovoljstava na izletima motorićem ... osluškivanja pulsa urbanijih sredina. Puls Tarvisia, kao i njegovo disanje, te srijede malo iza devet sati, bili su usporeni. Normalno, kad još spava. Neku minimalnu aktivnost uočio sam tek kod zapadnog rotora na priključenju na SS13.
SS13, to je šifra pod kojom se vodi cesta odličnog asfalta s pogledom na bijelo riječno korito, sive stijene uokvirene zelenom šumom, sve još garnirano s nekoliko layera planinskih lanaca koji se pojavljuju u pozadini, plus plavi pokrov neba s nekoliko nježnih pahuljastih oblačića. I dokle tako?

Do Pontebbe. Mogao bih i do Udina, no ovom prilikom samo do Pontebbe. Do onog križanja iza mostića, gdje se spominje da ima 13 km do Austrije te istih 13 km do Passo Pramollo, nekima poznatijeg po svom germanskom imenu Nassfeldpass. Super, jedino što nisam tamo naperio ... ja budem za onom tablom na kojoj piše Studena Bassa.
Aha, odoh opet na Cason di Lanza ... jedan od onih skrivenih, turistički neeksponiranih i manje-više potpuno nepoznatih prijevoja. Mahnuo sam patuljcima u prolazu (gdje je nestala patuljica?) i otprašio uzbrdo.


DSC06942.JPG

DSC06945.JPG

DSC06947.JPG

DSC06949.JPG

DSC06950.JPG

DSC06953.JPG

DSC06954.JPG


...

 

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2374 postova
  • Lokacija: Zagreb
  • Motocikl: T100 / DB6

...

Spust s Cason di Lanza, na jug prema Paularu, nije samo obična nizbrdica. Negdje na pola puta ima još jedan manji prijevoj, nisam siguran ima li svoje ime, no znam da je na visini od 1102 mnm i da je tu poveće proširenje - sve u šumetini - na kojem se nalazi restoran (Cason da Nelut) i parkiralište. Još par metara dalje postoji i odvojak na lijevu stranu, vrlo strmo uzbrdo, kroz šumetinu pa sve do omanjeg privatnog imanja ... talijanci to zovu agroturismo. Ovo se zove Zermula (1298 mnm), isto kao i okolna šumetina i obližnji planinski vrh. Cestica je dugačka skromnih 1300 metara ... al` je strmina poštena. Gore sam se zadržao tek nekoliko minuta, guštajući u strujanju prilično toplog zraka te u prekrasnom pogledu na okolicu.


DSC06987.JPG

DSC06978.JPG

DSC06980.JPG

DSC06983.JPG

DSC06984.JPG


...

 

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2374 postova
  • Lokacija: Zagreb
  • Motocikl: T100 / DB6

...

Paularo, civilizacija u koju sam se spustio, jedan je od onih slatkih malih planinskih gradića koji se formiraju oko rječice ili velikog potoka koji su najatraktivniji u sezoni topljenja snijega s okolnih planinčina. Široko i dobro podzidano rječno korito dovoljno govore o količini i snazi vodurine koja tu raspali ... tolika vodurina sigurno  proizvodi i zanimljivu buku. Ovaj put nisam samo prošao kroz Paularo ... predobro izgleda da se nebih barem malčice prošetao po centru, za koje vrijeme je austrijanac bio potpuno nepropisno parkiran u hladovini ispod najvećeg drveta na trgu. Nitko mu ništa nije prigovorio jer to je ionako nekada bila Austrija ...



DSC06988.JPG

DSC06990.JPG

DSC06993.JPG

DSC06994.JPG

DSC06995.JPG


...

 

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2374 postova
  • Lokacija: Zagreb
  • Motocikl: T100 / DB6

...

Preko mosta motorićem nisam prešao, to budem u sljedećem prolasku kroz Paularo. Prelazak preko mosta odveo bi me dalje na Jug, nedaleko od Tolmezza, a ja prije mostića skrećem desno i ubacujem se na lokalnu cestu SP23 koja me nakon poštene uzbrdice najprije prebaci preko Forcella Lius pa me onda finim serpentinama nizbrdo ispali u mjesto Paluzza.
Iz Paluzze mogu na sve četiri strane svijeta ... vrlo bukvalno. Svuda zanimljive ceste, svuda lijepi prijevoji, svuda krasni pejzaži. Odluka kamo dalje donešena je još negdje u Paularu ... još tamo se na jednom od putokaza spominjao Plöckenpass, iako mu je talijansko ime Monte Croce Carnico. Zašto idem na Plöckenpass?
Zato što je cesta s talijanske strane izuzetno atraktivna, asfalt je odličan a serpentine su kao izmišljene da se šlapice malo zarundaju i da se vrate u formu. Osim toga, zadnji put kad sam bio ovdje bilo je mokro ... jako mokro, dapače. Toliko mokro da sam morao i kišnjak navlačiti još na austrijskoj strani. A vidi vremena sada ... raspali Đuro, zarundaj mecelerke. A ide Đuro ...

Divotica ovaj Plöckenpass. Kratka pauza na vrhu, kratki izletić na austrijsku stranu - samo da pogledam kako to izgleda bez kišurine i oblaka - i gas nazad. Ide Đuro i nizbrdo. Nisam bio nešto u điru da se pentram na Monte Zoncolan, tako da iza Paluzza nikamo ne skrećem već pičim pravo na jug skroz do Tolmezza. Odolijevam bedastoj ideji da se provezem kroz centar Tolmezza te ga lukavo zaobilazim u najširem mogućem luku ... sve po SS52.


DSC06997.JPG

DSC06998.JPG

DSC07000.JPG


...



 

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2374 postova
  • Lokacija: Zagreb
  • Motocikl: T100 / DB6

...

Čvrstog karaktera i bez zastajkivanja prolazim kraj Resiutte (tu je odvojak za Val Resiu i Sella Carnizza), prolazim kroz Chiusaforte (tu je odvojak za Val Racolanu i Sella Nevea) ... i onda abgas i desni žmigavac kod table na kojoj je pisalo Dogna. Ovo ipak ne propuštam ... Val Dogna i Sella Somdogna, 18 km čiste fantazije. Puta dva, treba doći i nazad ... odavde nema prolaza dalje. Armija zombija čuva ove ceste još od prvog velikog rata. Oni su ih gradili pa im je valda drago da ima onih koji dolaze da se im se dive i da se voze po njima. A uživancija je maksimalna. I tamo i nazad.


DSC07008.JPG

DSC07011.JPG

DSC07012.JPG

DSC07013.JPG

DSC07015.JPG






...

 

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2374 postova
  • Lokacija: Zagreb
  • Motocikl: T100 / DB6

...

Manje od dva sata kasnije bio sam na Vršiču, na svih njegovih 25 sjevernih serpentina i svih nemalih 1611 mnm. Ne samo da to nije nikakav problem ... dapače, to je veeeeliki gušt. Trebao sam se samo spustiti sa Sella Somdogna, po SS13 umjereno sportski otperjati do Tarvisia, proći po SS54 do granice, i još onih 7-8 km do Kranjske Gore ... a onda po plinu uzbrdo. Čas posla.


DSC07035.JPG

DSC07038.JPG

DSC07041.JPG






...

 
  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2374 postova
  • Lokacija: Zagreb
  • Motocikl: T100 / DB6

...

U četiri sata i četrnaest minuta popodne još sam bio na Vršiču. Vrijeme je bilo savršeno. Previše rano da razmišljam o povratku u bazu, previše kasno da razmišljam o ručku. Taman da razmišljam o sljedećem mjestu od interesa ... da je dovoljno blizu, da je apsolutno neodoljivo barem po nekoliko parametara, i da je usput još i nekakav bonus materijal. I još ono najvažnije, da je u Austriji. Onaj kratki izlet u Austrijski teritorij, iza Plöckenpassa, samo je napalio austrijanca ... hoće momak u Vaterland.

Pa da, sjetio sam se ... što je dovoljno blizu i dovoljno neodoljivo po nekoliko parametara? Villacher Alpenstrasse, naravno. Nije daleko, odmah je tu preko grane, i apsolutno je neodoljivo po svemu ... odličan asfalt, lijepe krivine, nema gužve, nekoliko vidikovaca, i još mukte upad nakon 5 popodne. A bonus materijal? Ha, treba preći preko Wurzenpassa ... i tamo i nazad!


DSC07043.JPG

DSC07048.JPG






...

 

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2374 postova
  • Lokacija: Zagreb
  • Motocikl: T100 / DB6

...

Veću pažnju - i više vremena - posvetio sam Rote Wand vidikovcu. Nije vidljiv direktno s ceste, treba motorić parkirati i prošetati se cca 30 metara. Velika većina sportski vudrenih rejsera niti ne zna da to tamo postoji ... jesam li već ranije negdje spominjao fiksaciju na Kurven?


DSC07050.JPG

DSC07051.JPG

DSC07052.JPG

DSC07053.JPG


...

 

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2374 postova
  • Lokacija: Zagreb
  • Motocikl: T100 / DB6

...

Do najgornjeg parkinga odvezao sam se čisto rekreativno, utukao 15-tak minuta u razgovoru s jednim starijim Englezom koji putuje okolo na svom Speed Triple te se - bez pentranja na najgornji vidikovac - opušteno odskrolao nazad u Villach, uz tek pogled ili dva na skijaške skakaonice koje su u punom pogonu i u pola ljeta.

Zadnje čega se sjećam iz Austrije, zelena je tabla na kojoj se spominje Wurzenpass i slatki miris jagoda koji se širi svuda oko nje. OK, trebalo mi je 10-tak sekundi da zastanem i da skontam da su svuda uokolo plantaže jagoda i da je taman vrijeme berbe i da baš sada puno ljudi na onom vrelom Suncu vucara pune kašete jagoda u svoje klimatizirane autiće.
Čim sam preletio Wurzenpass i uletio u Podkoren, miris jagoda naglo je ishlapio ... pomeo ga miris velikog Uniona.


DSC07077.JPG

DSC07080.JPG

DSC07082.JPG

DSC07083.JPG


...

 

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2374 postova
  • Lokacija: Zagreb
  • Motocikl: T100 / DB6

...

Sutradan ujutro sve je bilo polako i opušteno ... i doručak, i pakovanje, i prolazak kroz Kranjsku Goru i uspon na Vršič. Ah, nije da se ne može i drugim putevima do Zagreba, no glavni mi je izgovor bio da već dugo vremena nisam prošao Soškom dolinom u kompletu.
Jedina razlika od uobičajenih silazaka s Vršiča bilo mi je skretanje do Kugyja, osim toga samo sjedi i vozi. A bilo je odlično za vožnju jer dnevna vrelina još nije bila aktivirana tako da je neko vrijeme čak i miris rijeke bio dobrodošla dopuna ukupnom ugođaju.

Dovukavši se do Gorice sjetio sam se da već dugo vremena nisam prošao Vipavskom dolinom ... a ima tamo negdje već pri kraju, usporedo s autobanom, jedan stvarno fini komad ceste. Fini komad ceste, kao fini komad čokoladne torte s narančama, bio je zapravo terapeutska priprema za autobansku dionicu Razdrto - Ljubljana - Zagreb. Ako se dobro sjećam, 1260 km u tri dana.


DSC07086.JPG

DSC07088.JPG

DSC07089.JPG

DSC07092.JPG

DSC07093.JPG

DSC07094.JPG


 8)

 

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja