U motor naspi corbe, pa u Trst po farmerke

[Segamegadrive 426 Napisano Februar 25, 2018]

Superiska putopis, tata i ja smo se pretprosle godine provozali na istoj toj ruti. H. novi moto skup pa Pula medjunarodni. Ajmo nastavak! 

[draki 2874 Napisano Februar 25, 2018]

Treći dan: Herceg Novi – Neum – Makarska – Split

 

Odmorni i naspavani krenuli smo putem koji, do tada, niko od nas nije imao priliku da vozi. Prvi talas uživanja zapljusnuo nas je kada smo prešli granični prelaz „Debeli brijeg“ i uključili se na put koj je vodio prema Dubrovniku. Posjetu Dubrovniku smo izbacili iz plana jer smo htjeli da posvetimo pažnju drugim gradovima i mjestima na Jadranu. Svakako da ću prvom sledećom prilikom, kada budem u Trebinju, iskoristiti vrijeme i otići do zidina Dubrovnika. Prvu pauzu, a ujedno i pauzu za doručak, pravili smo u Neumu. Neum geografski pripada Bosni i Hercegovini ali po mnogo čemu se razlikuje od ostalih gradova države čiji pasoš imam. Primjetan je veći broj gradilišta i sigurno će Neum postati turstičko mjesto koje će privući goste ne samo iz BiH i Hrvatske, nego i iz čitave Evrope.

 

Odmah nakon prelaska na Hrvatsku stranu stali smo na benzinsku pumpu da natočimo gorivo i da se osvježimo hladnim energetskim napitkom. Za ovu pumpu vezuje se jedna anegdota. Naime, jedan stariji radnik točio je gorivo i dok smo pratili potrošnju upitao nas je odakle smo. Na moj odgovor da sam iz Bijeljine sa oduševljenjem je pogledao u mene. Rekao mi je kako je početkom 70-ih godina prošlog vijeka dolazio u Bijeljinu i da je tamo imao djevojku. U trenutku nisam baš bio siguran da priča istinu ali kada je počeo da opisuje park, korzo i zgradu gradske skupštine Bijeljine shvatio sam da je stvarno bio u mom rodnom gradu mnogo prije nego što sam se ja rodio.

 

Odličnu vožnju prekinuli smo stajanjem na jednom vidikovcu gdje smo iskoristili priliku da se fotografišemo. To je bilo kod ulaska u područje nacionalnog parka “Mljet“. Mljet je osmo po veličini ostrvo u Hrvatskom dijelu Jadranskog mora.

 

 

 

 

 

 

Vrućina i žeđ bili su signali da je vrijeme za novu pauzu. U toku vožnje dogovor je pao da to bude u Makarskoj. Tamo nas je dočekala velika gužva, što zbog atraktivnosti ovog mjesta u pogledu ljetovališta što zbog redovne linije trajekta koji vodi do ostrva Brač. Parkinga za motore u ovom primorskom mjestu ima u velikom broju pa nije ni čudo što mnogobrojni motoristi dolaze upravo ovdje da provedu odmor. Smjestili smo se u bašti restorana koji se nalazi u samoj marini i bez puno razmišljanja naručili Ožujsko pivo u velikom pakovanju (krigla 0,5). U toku putovanja držali smo se dogovora da možemo popiti maksimalno jedno veliko pivo dok smo na putu, a kada parkiramo motore da ne brojimo količinu Žuje. Naravno, iskorsitili smo trenutak i da se prikačimo na Wi-Fi i javimo najdražima. Po meni jako je važno da se, ljudima koji te najviše vole, javlja kad god se ugrabi prilika.

 

 

 

 

 

Kilometar po kilometar stižemo u, po mom mišljenju, najljepši grad na Jadranu, Split. Uz manje poteškoće pronašli smo smještaj. Do našeg smještaja se dolazilo preko šetačke zone. Marija i njen suprug su nam telefonom javili da možemo tuda proći i motorima i da ako nas ko upita bilo šta samo da kažemo da idemo kod njih. Imali smo cijelo veče za obliazak ovog vijekovima starog grada. Meni je ovo bio drugi put da u roku od 6 mjeseci posjetim Split. Znao sam šta treba da pokažem Aleksandru ali ipak nje bilo dovoljno vremena da obiđemo sve znamenitosti. Za nekoga ko provodi par sati u ovom gradu bitno je da obiđe Dioklecijanovu palatu, Trg Prokurative, Narodni trg, Rivu i stadion Poljud. Nažalost Poljud je bio zatvoren u večernjim satima tako da nisam mogao još jednom da obiđem ovo sportsko zdanje. Posle večere otišli smo u sobu i sumirali današnji dan. Trebao nam je odmor jer nas je čekao put dug 450 kilometara, ili bolje rečeno 520 kilometara.  

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

[DraganNS 8316 Napisano Februar 25, 2018]

Samo napred, pratim sa zadovoljstvom 

[dtesic 374 Napisano Februar 25, 2018]

hvala

[zlaya 239 Napisano Februar 25, 2018]

[Satelis 16468 Napisano Februar 25, 2018]

Super putopis, za fotke nemam reci...bravo momci

[pismiga 20 Napisano Februar 26, 2018]

Odlican putopis,cekamo nastavak. 

[bojan transalp 221 Napisano Februar 26, 2018]

Ceka se nastavak price :-)

[isulic 10 Napisano Mart 7, 2018]

Prvo reklame.....  

[draki 2874 Napisano Avgust 14, 2018]

Prije svega zelim da uputim svim forumasima veliko izvinjenje sto sam stao sa pisanjem ovog putopisa... Bilo je tu tehnickih problema ali najvise sam zastao jer sam krenuo sa voznjama. Znam da je neozbiljno ali vjerujem da ce te mi oprostiti.

 

U sledecem postu ubacicu izvjestaj sa cetvrtog dana voznje a vrlo brzo i sa ostalih dana...

 

Jos jednom izvinite i nadam se da cete uzivati u ostatku putopisa.

[draki 2874 Napisano Avgust 14, 2018]

Četvrti dan: Spit – Šibenik – Zadar – Rijeka – Pula

 

 

U toku prethodne večeri dogovorio sam se sa prijateljem Tončijem da jutarnju kafu popijemo kod njega u kafiću u Kaštelu. Prije polaska otišli smo na Rivu da napravimo nekoliko fotografija. I dalje žalim što nisam proveo više vremena obilazeći Split, ali se iskreno nadam da će mi se ponovo ukazati prilika da ga posjetim. Bez većih problema, ali ipak uz navigaciju, pronašli smo Tončija i njegov kafić koji je takođe sjedište MK Sjene Kaštela. Sa Tončijem smo razgovarali o putu koji je pred nama. On je neko ko je tu deonicu prešpartao bezbroj puta pa smo ga dobro slušali ne bi li što više stvari upamtili. Iako su bili rani jutarnji sati termometar je već pokazivao 30 stepeni. Znao sam da nas čeka paklen put te sam predložio da se stane negdje na pola i osveženje potraži u moru. Nažalost taj dio plana se nije ispunio.

 

 

 

 

 

 

Krenuli smo ka Šibeniku u nadi da na putu neće biti gužvi i zastoja. I zaista nije bilo gužve te sam uživao u svakom kilometru vozeći se kraj Jadrana. Prolazeći kroz razna mjesta primjetio sam da su domaći stanovnici bili maksimalno spremni za početak ljetnje sezone. Na sve strane stajale su reklame za sobe, apratmane, hostele i hotele. Prvu manju gužvu zatekli smo na ulazu u Šibenik. Šibenik je rodno mjesto čuvenog košarkaša, mog imenjaka, Dražena Petrovića. Koliko cijene njegov lik i djelo govori i tabla na ulazu u grad na kojoj piše:“ Grad Dražena Petrovića!“

 

Ova fotografija je pozamljena sa interneta jer ja nažalost nisam stao da se fotografišem kraj table.  

 

Negdje putu između Šibenika i Biograda na moru stali smo da okrepimo dušu i tjelo. Na ovakvim putovanjima narezak i krem namaz dođu kao najegzotičnija jela.

 

 

 

Sledeći grad na našem putovanju je bio Zadar. Tu nas je dočekala velika gužva, što zbog radova na putu što zbog velikog broja vozila na drumu. U planu nam je bilo da uđemo grad pa smo zato sve vrijeme pratili zaobilazni put. U jednom trenutku više nismo znali kuda da idemo. Ni navigacija nije bila od velike pomoći te sam se odlučio za staru dobru metodu „Kartu čitaj, seljaka pitaj!“. Na prvom benzinskoj pumpi kupio sam kartu, koja je na kraju ispala i najbolji suvenir sa ovog puta.

 

 

 

Na karti sam primjetio krivudav put ali ni sanjao nisam da će to biti najbolje krivine kojima sam ikada vozio. Put ka Karlobagu je nešto najdivnije što sam vidio. Put je sređen tako dobro da na njemu nema ni jedne jedine izbočine, rupe ili bilo kog drugog oštećenja. Bezbroj krivina dalo mi je još veću slobodu u vožnji te sam u stilu najiskusnijih motorista spuštao motor do maksimuma. U jednom trenutku sam se toliko spustio da sam petom zakačio asfalt (posle se ispostavilo da mi je čizma pukla ali to mi nije smetalo da je nosim do kraja sezone). Ovu količinu radosti i sreće imaju samo djeca kada se nađu u prodavnici igračaka.

 

 

Posle „peglanja“ jadranskih krivina stali smo da odmorimo u centru Karlobaga. Odmah smo povezali kamere sa telefonima ne bi li vidjeli kako je „peglanje“ izgledalo iz drugog ugla. I danas, kada se sjetim tog dana, osmjeh se sam pojavi na licu.

 

 

Prolazno vrijeme nam je bilo nešto lošije nego što smo planirali, a Pula još nije bila na vidiku. Kako bismo nadoknadili izgubljeno vreme, odlučili smo se da u Rijeci izađemo na auto-put, a posle toga da se priključimo na Istarski ipsilon koji je bio brža, ali nešto duža opcija. Naziv je dobio po svom obliku koji podjesća na slovo Y. Iako autoputevi znaju da budu prilično dosadni, na Ipsilonu je bilo štošta lijepo da se vidi. Pored izuzetne prirode jedan od ljepših trenutaka bio je kada smo prošli kroz tunel Učka koji je dug preko 5 kilometara.

 

Oko 18 časova stigli smo u Pulu i odmah se bacili u potragu za Miletovom kućom koja nam je bila smještaj u Puli. Mile je stari (ne godinama, nego iskustvom) motorista koga sam poznavao samo preko foruma. Brzo smo se raspakovali i sredili, a Mile, kao pravi domaćin, organizovao je kratku turu po Puli. Zajedno sa još jednim forumašem @e-mayl otišli smo na večeru i uz pivo prepričavali dogodištine sa putovanja. Posle večere Aleksandar i ja smo otišli da se vidimo sa članovima MC Twin Horn Pula. Potpredsednik ovog čuvenog moto kluba, Mladen, dočekao nas je u prostorijama kluba koje su toliko dobro sređene da bi im i mnogo veći klubovi pozavidjeli. Druženje sa Zoranom, Miletom, Mladenom i ostalom ekipom dalo je ovom putovanju još jednu dimenziju, jer nema ništa ljepše nego širiti broj poznanika i prijatelja.

 

 

 

 

[blackbeast 82 Napisano Avgust 15, 2018]

Daj druze kucaj to malo brze.

Nikad docekati sledecu "epizodu".

[draki 2874 Napisano Novembar 5, 2019]

Peti dan: Pula – Trst

 

Rano smo započeli novi dan. Trebalo je obići što više pulskih znamenitosti i na vrijeme krenuti ka Trstu. Ono što volim kod ovakvih putovanja je što mi daju priliku da za relativno kratko vrijeme posjetim veliki broj kulturno-istorijskih znamenitosti u raznim gradovima. Za razliku od Splita, u kom sam i ranije boravio i dosta o njemu naučio, o Puli nisam znao mnogo.

Nakon što smo spakovali motore, krenuli smo u potragu za restoranom u kome ćemo obaviti najvažniju jutarnju stvar, doručkovati. Iako je na prvu loptu izgledalo da će to biti jednostavan zadatak dobrano smo se pomučili da u ranim jutarnjim satima nađemo neki restoran, pa makar i brze hrane. I kada sam pomislio da ćemo morati sami da spremamo klopu, na kraju jedne male ulice ugledao sam baš ono što nam treba. Taman smo parkirali motore a bašta ovog malog, ali za nas značajnog restorana, bila je spremna da nas ugosti. Sa osmjehom na licu dočekao nas je konobar za koga smo brzo saznali da je iz Srbije, tačnije iz mjesta Kupinovo. Uz čašicu rakije i po koju riječ „ubili“ smo tih 15 – 20 minuta čekanja na doručak. Ovom zemljaku dugujem i veliku zahvalnost što mi je pomogao da napravim plan obilaska Pule, a to nije bilo ni malo lako jer smo bili ograničeni sa vremenom.

Punih stomaka smo krenuli u potragu za Arenom, Zlatnim vratima, Hramom cara Avgusta i svim drugim nama dostupnim znamenitostima.

 

1.       Hram cara Avgusta

                Prema istorijskim zapisima ovaj hram je nastao u prvom vijeku nove ere, mada na pojedinim mjestima se može pronaći informacija da je početak gradnje bio i prije nove ere. Nažalost 1944. godine tokom savezničkog bombardovanja ovaj hram je u potpunosti uništen ali je već u prvoj deceniji posle rata obnovljen.

 

 

1.       Pulska katedrala

Duga istorija stoji i iza ove građevine. Nastala je na mjestu gdje je nekada bio rimski hram posvećen Jupiteru. Ni ona nije bila pošteđena u bombardovanju.

 

 

1.       Arena, rimski amfitetar

               Najpopularnija turistička atrakcija u cijeloj Puli. Šesti po veličini i jedini sasvim očuvanim rimski amfiteatar. Ogromna gužva na ulazu u Arenu bila je jača od želje i volje da se posjeti unutrašnjost. Nekom drugom prilikom…

 

4.       Zlatna Vrata (Slavoluk Sergijevaca) je spomenik posevećen trojici braće koji su bili rimski legionari.

 

 

[draki 2874 Napisano Novembar 5, 2019]

Sunce je već jako pržilo i podsjećalo da je vrijeme da se krene ka Trstu. Put nas je ponovo odveo na Istarski Y, ali ovog puta smo vozili njegovim drugim krakom. Malo kroz središte Istre, pa zatim kroz Sloveniju dođosmo i na ulaz u Trst. A meni u glavi samo stihovi pjesme : „… u auto naspi čorbe, pa u Trst po farmerke…“.

 

Ulazak u grad je prilično nezgodan. Bezbroj puteva ukršta se u jednu veliku raskrsnicu pa je oprez neophodan. Ogroman broj vozila što na dva, što na četiri i više točkova. Svijetla tačka je signalizacija (horizontalna i vertikalna) i to ne samo na ulazu u Trst nego duž cijele putanje kroz Italiju. Za početak je trebalo da nađemo Danijela (Daniel) i njegovu kuću koja nam je bila dom u naredna dva dana. Posle kraćeg telefonskog razgovora shvatio sam da to i neće biti baš lak zadatak te se on ponudio da dođe po nas. Preko uskih i strmih ulica došli smo do kuće sa čije terase se vidi Trst kao na dlanu.

 

 

 

Slijedilo je brzinsko raspakivanje, tuširanje i sređivanje za polazak u grad. A ovaj grad nudi mnogo toga za vidjeti. Oblizak smo počeli obilaskom gradskog keja. U blizini se nalazi i luka. Ona gdje su Ameri usidrili svoje brodove, više puta. Nažalost i 1999. godine bili su tu i sa tih brodova su letjeli avioni ka SR Jugoslaviji, ali ne putnički. No dobro da ne dužim sa istorijom. Činjenica da je Trst „osvojen“ pružala nam je osjećaj zadovoljstva uprkos sitnoj kiši koja je počela da pada.

Šetajući gradskim jezgrom imali smo priliku da vidimo pozorište, gradsku Berzu, gradsku kuću, čuveni trg Ponte Roso, Veliki kanal, Srpsku pravoslavnu crkvu posvećenu Sv. Spiridonu …

 

 

 

 

 

 

 

 

[draki 2874 Napisano Novembar 5, 2019]

Kako se od šetnje brzo ogladni i ožedni spas smo pronašli u restoranu na trgu Ponte Roso. Dok smo čekali glavno jelo, glad smo zavarali platom raznih sireva i čašom hladnog bijelog vina.

 

Jedna zanimljivost o navikama građana Trsta mi je ostala upečatljiva. Naime, nakon završenog radnog dana ne idu kući nego sa kolegama, prijateljima ili bračnom drugovima odlaze u ugostiteljske objekte kako bi se osvježili pićem „Aperol Spritz“. Uz to piće obavezno su i grickalice (grisine).

 

 

Ostatak dana (večeri) proveli smo na terasi uz laganu muziku, hladno pivo i miris mora. Slavili smo još jedan uspješno završen dan.

[draki 2874 Napisano Novembar 5, 2019]

Šesti dan: Odmor i obilazak Trsta (kasnije smo dodali i odlazak u Udine)

 

 

Još od Herceg Novog nismo imali jutro bez vožnje. Tu činjenicu sam iskoristio da se dobro naspavam i odmorim.

 

Za vrijeme doručka kovali smo plan kako da provedemo dan. Brojne ideje koje su nam navirale sklonjene su u stranu onog trenutka kada mi je stigao poziv od drugara iz Udina – Mićka. On i njegova porodica su nas pozvali da dođemo na ručak što smo naravno oberučke prihvatili.

 

Prije polaska za Udine otišli smo još da posjetimo zamak San Đusto koji se nalazi na brdu iznad Trsta. Iako grandiozan, ovaj zamak, sagrađen još za vrijeme Mletačke republike, nije ostavio Bog zna kakav utisak na mene, ali je zato pogled koji se pruža sa njega dobar razlog da se dođe i na ovo mjesto.

 

 

 

 

 

Laganom vožnjom, autoputem, od Trsta do Udina treba nekih sat vremena. O Udinama, osim fudbalskog kluba Udineze, nisam znao apsolutno ništa. Tek kada samo krenuli da obilazimo grad shvatio sam koliko je lijep i zanimljiv. Ima što šta da se vidi. Valjalo bi nekada doći i posvetiti još koji dan ovom univerzitetskom gradu.

 

 

 

 

 

 

Miris roštilja nas je doveo tik prek kuću porodice Todorović. Dobro, lažem. Navigacija je ipak taj dio posla obavila ali da je mirisao roštilj od početka ulice, to je istina. Sa Todorovićima me veže dugogodišnje prijateljstvo. Iako su oni rodbina sa mojim komšijama, kroz sva naša druženja, vrlo brzo su postali važan dio mene i moje porodice. Sa Džajom, Jadrankom, Bobom, Teodorom i Mićkom uvijek je zagarantovana dobra atmosfera i raspoloženje.

 

 

Koliko nam je bilo lijepo nismo ni primjetili kada je noć zamijenila dan. Na obostranu žalost mi smo morali da se vratimo u Trst i spremimo za početak kraja putovanja. Teško da postoji način kojim bi se odužio za gostoprimstvo koje su nam pružili.

 

 

[draki 2874 Napisano Novembar 5, 2019]

Sedmi dan: Trst – Ljubljana – Prelog (HR)

 

 

Puni utisaka napustili smo Trst i krenuli put Postojne. Na agendi sedmog dana vožnje bila je posjeta najatraktivnijoj pećini na svijetu (tako piše na sajtu) i taj cilj smo lako ispunili. Stigli smo koji minut prije otvaranja i time izbjegli gužvu na blagajni. Pećinu u ljetnjoj sezoni posjeti „mali“ milion turista. A ima i valjanih razloga za to.

 

 

 

Obilazak pećine podzemnim vozićem i razgledanje pećinskog nakita košta 25 evra. Nije skupo imajući u vidu da je ovo priroda pravila milionima godina. Za mene je ovo bilo predivno iskustvo jer do sada nisam imao priliku da ulazim u jamu. Na kraju same ture imali smo priliku da vidimo i živi primjerak mladunčeta zmaja iliti čovječiju ribicu

 

 

 

 

 

[draki 2874 Napisano Novembar 5, 2019]

Drugi cilj bio je da se posjeti Ljubljana. Nezamislivo je proći kraj Ljubljane, a ne otići na Prešerenov trg, prošetati kraj Ljubljanice i svratiti na Kranjske kobasice i Union pivo. Tek nakon svega toga putovanje može da se nastavi. Put nas dalje vodi ka Prelogu gdje nas je čekao Robi. Ko bi rekao da nas dvojica možemo da se družimo. On Dinamovac, a ja Zvezdaš. Kakva kombinacija. Bilo kako bilo ovo je još jedan dokaz da među nama motoristima nema rasne, nacionalne, vjerske i navijačke netrpeljivosti.

 

 

 

 

[draki 2874 Napisano Novembar 5, 2019]

Dolazak do Roberta i njegove ekipe bio je treći cilj i sve je teklo po planu. Taman kada sam pomislio da će putovanje proći bez kiše, negdje na ulazu u Ptuj uletili smo u „oblak“ koji nas pratio sigurno nekih 30 - 40 km. Inače, nijedno moje duže putovanje nije prolazilo bez kiše koja pada čini mi se samo kako bi mi pokvarila raspoloženje. Prilika za njegovu popravku je iskorišćena je onog momenta kada samo uparkirali motore u Robertovo dvorište. Razlog više bilo je i hladno Ožujsko pivo.

 

Sa Robertom i njegovom ekipom otišli smo na moto susrete u Koprivnicu. Tako da smo ovo putovanje na neki način počeli i završili na moto susretu. Nažalost, sa ovog dijela puta nemam nijednu fotografiju ali uspomene su urezane duboko u sjećanje. Ovu noć ispratili smo u društvu dobrih ljudi. Nismo marili što nas sutradan čeka poslednjih 300 - 400 km ovog putovanja.

 

 

Osmi dan: Prelog – Osijek – Bijeljina

 

Malo po malo došlo je vrijeme za poslednji čin predstave zvane „Putem Jadrana“. Sam povratak kući i nije bio nešto zanimljiv. Čak smo i obilazak Osjeka izbacili sa spiska. Bilo je samo važno da dođemo svojim kućama i da se polako spremamo za obaveze koje su nas čekale. Najljepši trenutak dana bio je kada sam na kapiji ugledao roditelje na kapiji. Svuda pođi ali svojoj kući dođi.

 

Eto tako, završilo se jedno putovanje koje ću pamtiti samo po lijepim uspomenama. Pa i ovaj putopis biće mi uspomena na dane kada sam prvi put obišao čuvenu Jadransku magistralu. Više od 2000 kilometara, 5 država, desetine gradova, stotine sela i jedno more bili su dio ovog putovanja. Nije loše jednog mladog motoristu, zar ne?

 

 

Posle ovog putovanja više ništa nije bilo isto. U meni se stvorila ogromna želja da probijam granice putovanja što i dan danas činim. Vama, kolegama motoristima i forumašima, dugujem izvinjenje što ste dugo čekali na završetak putopisa. Bilo je tu mnogo faktora koji su odlučivali da li ću ga uopšte i završiti. Nadam se da ste barem upola uživali u ovom tekstu koliko sam ja uživao putujući. Do nekog novog putopisa.

 

Živi bili i dugo se vozili!

Draki

[drmilan_ 5765 Napisano Novembar 5, 2019]

citam putopis i tek sad provalih da je zapocet prosle godine.

 

Veoma lepo, svaka cast!

[draki 2874 Napisano Novembar 7, 2019]

On 5.11.2019. at 17:58, drmilan_ je napisao:

citam putopis i tek sad provalih da je zapocet prosle godine.

 

Veoma lepo, svaka cast!

Iskren da budem dugo sam razmisljao da li da ga zavrsim... od momenta kada sam poceo da ga pisesm mnogo toga se izdesavalo i taj me putopis uvijek vracao na neke ruzne momente.... Medjutim, kada sam odlucio da tu godinu pamtim samo po dobrom sjeo sam i zavrsio pricu

 

Obecavam da nece vise biti putopisa objavljenih do pola

[Komsa 1831 Napisano Novembar 7, 2019]

Obecavam da nece vise biti putopisa objavljenih do pola

 

Тако је Драки, започето треба довршити, нарочито путовања из којих извлачиш и памтиш само светле тренутке, у осталом све ружно поједе заборав, само лепа сећања и путовања остају урезана у души.

Поздрав >>М@ТОРЦИ<<

[draki 2874 Napisano Novembar 7, 2019]

pre 8 minuta, Komsa je napisao:

Obecavam da nece vise biti putopisa objavljenih do pola

 

Тако је Драки, започето треба довршити, нарочито путовања из којих извлачиш и памтиш само светле тренутке, у осталом све ружно поједе заборав само лепа сећања и путовања остају урезана у души.

Поздрав >>М@ТОРЦИ<<

Hvala Komso na lijepim rijecima  

[Forum arhiva 17697 Napisano Novembar 7, 2019]

@draki

 

E Draki, dok ti zavfrsi putopis drug ti se ozeni.

[Sveta 5. 2020 Napisano Novembar 8, 2019]

lepo