Jump to content

Moto Zajednica

Papigo - San Ostvaren - I Jos Ponesto

Recommended Posts

  • Drug član, 1190 postova
  • Lokacija: Beograd - Cherry Spa

Nas troje, ja na Stromu 650 i Pedja i Biljana posadjeni na R1150GS, napravili smo malu, desetodnevnu turu iz Beograda, preko Makedonije, malo Albanije, oko Grcke i nazad, sve pored zapaljenog Kumanova.

Krenuli smo 1. maja i vratili se 10. Prema mom cajgeru, 3.780 kilometara. Koliko smo para potrosili, mislim da nije relevantno - ne jer je tajna, nego jer sam ja polovinu od 10 noci spavao kod prijatelja. Smestaj smo placali od 45 evra za trokrevetnu (u Papigu) do 55 za dvokrevetnu (Atina). Aigio i Leptokarija (25 single, 30 double). Bilo je, sigurno, i jeftinijeg i skupljeg smestaja. Hrana, isto: nas plan da jedemo jeftino pao je u vodu vec u Ohridu. Na pola puta palo je popustanje kaiseva na odelima! Sada gladujem. Elem, da krenem:

 

1. maj Beograd - Ohrid

2. Ohrid - Papigo

https://goo.gl/maps/Dujci

 

3. Papigo - Egio (Aigio, Αίγιο)

https://goo.gl/maps/rjBzq

 

4. Egio - Atina (dve noci)

https://goo.gl/maps/uRCV5

 

6. Atina - Leptokarija

https://goo.gl/maps/A5jOL

 

7. Leptokarija - Tasos (2 noci, prelaz u Nea Iraklitsu kod Kavale za poslednju noc)

https://goo.gl/maps/Tu17R

 

10. maj Nea Iraklitsa - Beograd

https://goo.gl/maps/XdKnX

 

 

Napravljeni krug proizvod je moje ambicije da posetim neka mesta u Grckoj, pre svega neka u kojima van tzv. visoke letnje sezone zive kojekakvi drugari. Ideja zaceta negde potkraj jeseni dobila je malo mesa kada su se zakacili Pedja i Biljana (masta je jedno, planiranje nesto sasvim drugo).

 

To sve dalje je dobijalo oblik uz rastucu opsednutost pojedinim coskovima Grcke: moju, recimo, mestom po menu Papigo (u originalu Πάπιγκο, u transkripciji na engleski i Papingo, Papigko), na koje sam natrcao zverajuci danima po Google Earth-u i izmisljajuci sto krivudavije i brdovitije rute.

 

11209687_10205700778895275_6984771599167

 

11209659_10205705001760844_3520301862294

 

 

11150581_10205705000960824_5986621118640

 

 

Brzo je postalo jasno da je nemoguce svuda stici krivudavim putevima, tako da smo se fokusirali na one kljucne oblasti, a za put iszmedju njih veoma lepe i brze magistrale i nevidjeno dosadne autoputeve, ispresecane desetinama naplatnih rampi.

 

Jedina kulturna medju nama, Biljana je zelela da vidi Olimpiju, Mikenu i Partenon.

 

10402487_10205712635511683_4619876209010

 

Pedja zapeo za Pilion (Πήλιο, Pelion) jer neko mu je jednom pricao o nekom carobnom mestu na tom pomalo zabacenom poluostrvu sto sa visine nadzire Severne Sporade (ovo sam od njega pokupio, ja pojma nemam o grckim ostrvima, razumem se samo u Tasos – s druge strane, on nikada ovo ne bi umeo da napise... elem...).

 

11209601_10205719901293323_6030532962662

 

Svi smo hteli da pozdravimo bogove na Olimpu (njih dvoje Zevsa, ja Afroditu), pa smo i tu skrenuli s puta (ciji najlepsi deo, do pod vrh planine i STOP znaka na ulazu u vojnu bazu, pritom, nije ubelezen na mapama, pa ni na GPS-u).

 

 

11174528_10205726445376921_5199394822733

 

Elem, do Ohrida i oko Ohrida, putopisa celo brdo. Atina, Tasos, autoputevi, to je sve vidjeno i manje zanimljivo. Osvrnucu se pre svega na ono malo voznje kroz Albaniju, na Papigo i Vikos, na prelaz preko Peloponeza i na Pilion.

 

Moj devet godina stari Strom, sada sa skoro 70k km na satu, trosio je sa mnom i tri krcata kofera od 4,01 (to preko nekih albanskih gudura) do 7,3 l/100 km (to poslednja deonica, kada sam vozio 150-160 po kisi zeleci da se vise dokopam kuce, sina i suvih gaca). Uglavnom je islo izmedju 5 i 6 l/100.

 

Dolio sam 300 ml ulja u Ohridu, posle nista. Nemam pojma zasto i kako, ali tako je bilo.

 

Nastavicu. Cim uzmognem!

 

:-)

 

  • Podržavam 10

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Ne silazi, 5538 postova
  • Lokacija: Kraljevo
  • Motocikl: XT1200Z Super Tenere

Bravo! U onom planiranju gde zelis sto vise krivudabog puta, pa na kraju mora i neka magistrala, kao da vidim sebe. 

Kakav je put u Albaniji Korce-Leskovik?

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1190 postova
  • Lokacija: Beograd - Cherry Spa

Ja sam, recimo, planirao da iz Ohrida skocimo do St. Nauma, pa da se stustimo do Papiga i da se tamo jos popodne vozimo okolo. Sipak, Nema teorije. Put kroz Albaniju, od Stenja do Korce, bio je savrsen. Nov, grippy... I onda je pocelo. Ko se vozio po okolini Zlatibora, to je to. Svuda uzano, uglavnom veoma, veoma krivudavo, ponegde sasvim dobra podloga, ponegde je nije uopste bilo - par puta sam se prestravio da smo dosli do kraja puta. Par stotina metara prasincine i makadama, pa eto ga opet. Ali to su bili slucajevi gde je bilo nekih kamenoloma, pa su ga izgleda bukvalno kamioni zatrpali.

Usput smo sreli prilican broj motorista, vozili su od juga ka severu, tako da verujem da je ta ruta sasvim uobicajena, odnosno ne treba se ustrucavati, samo dobro planirati vreme, a ne preterano optimisticno, kao sto sam ja, spocetka.

Da, kada smo dosli do Leskovika, na manje od 10km do granice prema Grckoj, zalutali smo. To mesto je u podnozju jedne planincuge ogromne i nju smo obisli kontra kazaljke na satu,jedno tri puta duzim putem, koji je pritom bio rupa do rupe. S druge strane, zahvaljujuci tome videli smo jednu neverovatnu klisuru, rekao bih par stotina metara duboku, koju inace ne bismo. Da ne pricam da smo se mladili sa ovcama i kozama da prodjemo!

1941556_10205767985095388_15013967198244

Necu sada da davim, poceo sam da kacim fotke na FB, pa cu da ih linkujem ovamo cim stignem, verovatno pocev od veceras.

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1190 postova
  • Lokacija: Beograd - Cherry Spa

Od Ohrida smo put Albanije krenuli preko Galicice – treba znati da se prelaz preko planine, ka Prespi, placa 2 evra po motoru. Nije bilo hladno, ali nije bas bilo ni vruce - jos je ostalo ponesto od snega nagomilanog pored puta tokom zime.

 

11270346_10205774511698549_6405443963384

 

 

 

U Albaniju smo usli preko prelaza Stenje. Do prelaza Tre Urat ima oko 130 kilometara, ali vozi se nesrazmerno dugo. Put je spocetka odlican, sirok i gladak, ali brzo se pretvara u tek malo vise od puteljka.

11074768_10205767978095213_5664363064970

(Ovo je dok je jos veoma dobar)

 

11055729_10205767979055237_1632629641371(Ovde je sasvim OK i uglavnom je tako)

 

Uglavnom je, medjutim, sasvim solidan, uprkos pomenutim kratkim segmentima  gde su li bili radovi ili se nesto radilo pored druma. Podseca me na puteve oko Zlatibora/Sirogojna, povremeno, kada se zadje vise u brda, na ono oko Mateseva.

 

A zalazi se prilicno – vecim delom prelazi se visoravan, uz cesto penjanje i spustanje serpentinama. Voznja je zahtevna. To sto je krivudavo, uz povremeno erodiranu podlogu donekle nadoknadjuje veoma tanak saobracaj – ali to moze da bude zamka, jer par puta smo se, iza slepih krivina, suocavali sa busevima i dzipovima kako opusteno hvataju idealnu liniju.

 

11270673_10205767981055287_6439253288572

(cesto je ovako, vijugavo i visoko)

 

11054808_10205767978655227_6656465416919

(Malo slabijeg puta)

 

Ovom rutom prolazi se kroz Korce i neka manja mesta. Ljuta, tuzna sirotinja, vidi se svuda – ljudi na magarcima, rade u poljima, u ta dva grada, Korce na pocetku i Leskovik na kraju, citavi blokovi zgrada –stambenih, ne porodicnih - jadnih do bola, nemalterisanih, gola cigla.

 

Natocili smo u Ohridu, tako da u Albaniji nismo morali – em je deonica kratka, em je potrosnja na takvim putevima niska – pumpe smo vidjali, ne mislim da bi bilo problema i da je trebalo potraziti gorivo – barem nista vise nego sto moze da ih bude bilo gde kad zadjes u tzv. unutrasnjost. 

 

11206481_10205767979775255_1599669317051

 

Po selima, deca masu motoristima, matori gledaju kao da su bica s Marsa. Videli smo dve policijske patrole uz put, obe oko Korce – uniforme staromodne kao Juga 80, visoke sapke zabacene na potiljak. Smeju se i masu da se uspori, ali ne zaustavljaju.

 

U Leskovik smo usli umesto da pre grada – varosi – skrenemo na put za Tre Urat. To bi nas odvelo do prelaza udaljenog svega desetak kilometara dobrom puta. Umesto toga, pitali smo. I izasli na neke dronjke od asfalta, medju koze i ovce. Put, ispostavilo se za Carshove, vise je nego dvostruko duzi. Nema veze, ne idemo peske, ali los, los, los! S druge strane, spektakl od prirode, ta planincuga, pa s druge strane jezivo dubok klanac. Da nismo toliko vec bili umorni i da meni nije gorelo u glavi da necu stici da uradim sto sam naumio oko Papiga, uzivao bih mnogo vise. Ovako, samo u retrospektivi.

 

11252498_10205772403525846_2342028633274

(Leskovik. Jedva se nazire, sredina malo levo. Dalje levo se lepo vidi put kojm se ide u Grcku, a mis smo isli udesno, oko planine ispred.)

 

 

11103109_10205767981535299_7517168416250(Ovuda!!!   :) )

 

885742_10205767985535399_540513401549668

(Odnosno, ovuda - Pedja se zaustavio pored onog dela puta koji je obezbedjen tim zidicem. Pa opet, on i Bilja se naginju bez mnogo entuzijazma da osacuju dubinu klanca)

 

Od Carshove put odlican, a iza jedne krivine: iskrsava masiv Vikos, nas cilj za dan broj dva!

 

10379749_10205772959339741_5027119908988

 

 

U Albaniji jedinu neprijatnost, i te ozbiljnu, doziveli smo na izlazu iz zemlje. Ja deo love, dokumente i pasos drzim pod folijom tank torbe. Kada sam predao pasos, zaboravio da sam unutra smotao 50 evra – policajac se konsternirao: „No, no,” mase glavom prekorno i vraca mi one pare. Ja, podjednako konsterniran, upljuvah se da objasnim da je to accident. Uf, mogao je da ih uzme! E, i onda krene pregledanje pasosa. Listanje, napred, nazad, napred… Ispostavilo se da nikome od nas troje na ulazu nisu lupili pecate, pa smo morali da cekamo jedno 10 minuta dok nisu tamo, na severu, dobili nekog ko je potvrdio da smo prosli tu i tada. Nista strasno.

 

Posle isto neuobicajeno dugog listanja soski na ulazu u Grcku. na koncu, u Papingo smo, umesto sredinom popodneva kako sam zamislio, stigli posle 6 uvece (doduse, po lokalnom, +1 vremenu). 

  • Podržavam 3

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1190 postova
  • Lokacija: Beograd - Cherry Spa

Zapravo, Papigo je na redu. Mesto se nalazi na dohvat puta kojim se uglavnom putuje ka Jonskom moru, tik severno od Janjine. Pritom, tu su dva mesta, Veliki i Mali Papigo, smestena pod fenomenalnom liticom koja se uzdize jedno 500-700 metara iznad, i 15ak minuta serpentinama od recice Voidomatis, koja tece kroz kanjon Vikos.

 

11032454_10205815972735049_5303575150507

 

11225425_10205815997335664_4404554037195

 

11259174_10205815968774950_6610666480519

 

11143351_10205815968814951_5921836823337

Recica Voidomatis.

 

Gdegod da se krene, svaki cas se silazi se i penje po vratolomnim strminama. Od Aristija s brda dole, pa onda opet gore do Papiga. Drumovi odlicni, kako siroki i vaznijji, tako i uzani.

U oba Papiga, sve zgrade, pa i one nos-novcate, zidane su na tradicionalni nacin: bokovi od tesanog kamena, krovoi od kamenih ploca. Ocigledno se, za razliku od nekih drugih “etno” mesta sto sam ih video u Grckoj, veoma trude da sacuvaju vizuelni integritet starog sela. Pogled nekako vazda kvare kablovi – tu su jos daleko od modernog vremena i sve im visi iznad krovova i uz puteve.

 

11351380_10205815994655597_7497235883336

 

11145579_10205815982855302_8615196417343

 

11130406_10205815981655272_4227328120495

 

Papigo - Veliki, Mali, pa opet Veliki...

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1190 postova
  • Lokacija: Beograd - Cherry Spa

Smestaja u Papigu malom i velikom ima u izobilju. Mi smo nocili u jednog tradicionalnoj kuci, starovremenski namestenoj. Ko procacka po netu, naci ce i bazene sa pogledom na onu liticu i dzakuzije i svasta ponesto. Imai  gomila kafana/tavern/restorana, odnsono kafea. Uglavnom sluze jagnjetinu i uobicajene grcko-balkanske stvari. Vec tu smo, inace, bacilli peskir u ring i odustali od ideje asketske (odnosno jeftine)  ishrane. Cudo je da do povratka nisam promeketao!

 

11312579_10205815981815276_9035430471737

 

11288989_10205815982455292_6931896342776

 

11232287_10205815980335239_2566571312212

 

11334112_10205815970574995_6937510611629

 

 

Mali...

 

11313144_10205815995215611_7234831467229

 

11165169_10205815982935304_6398807466719

 

 

11010017_10205815987535419_8104049746114

 

Veliki Papigo.

 

Elem, izmedju dva Papiga, nalazi se ovo: ΟΒΙΡΕΣ ΠΑΠΙΓΚΟΥ. Stagod znacilo, radi se o recici koja je stvorila ove kaskade. Voda je potpuno bistra, verovatno potice od snega sto se (jos pocetkom maja) topio daleko iznad. Jos jedno briljantno mesto – i imali smo ga samo za sebe.

 

10866256_10205815972535044_5331326006853

 

 

 

 

11009901_10205815970614996_7956278517994

 

11312728_10205815972455042_7708341694638

 

11136287_10205815994375590_8493198394771

 

11313153_10205815991335514_1105602453647

Odlazak iz Papiga. I'll be back.

  • Podržavam 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1190 postova
  • Lokacija: Beograd - Cherry Spa
Vece i zivlje mesto Aristi je prekoputa klanca. To je lokalni turisticki centar i odatle polaze razne ekspedicije (ko plati. Ko ne plati, ide sam, zaluta i pojedu ga vuci) u kanjon i na visoravan. Splavarenje, planinarenje, kampovanje, svega ima. Nismo fotkali, ali vredi reci - jer ko hoce neku akciju, najbolje da potrazi tu. Ovaj deo Epira zaista je za svaku preporuku i, ako nekog privlaci, mislim da nece pogresiti da odvoji nekoliko dana. Mi smo imali samo to vece i sutra prepodne, kada smo krenuli put Monodendrija. 

 

Odnosno, The Enda.

 

Elem, ujutro (a bila je nedelja) morali smo da tocimo gorivo, a najbliza pumpa bila je jedno 30ak kilometara od Papinga, u Kalpaki(ju) (Καλπάκι), mestu na putu za Janjinu. Druga opcija, Konica, lezi na kontra strain, severno. Zeleo sam da je obidjemo, ali u tom trenutku izgledalo je da i Monodendri mora da otpadne, pa smo zapucali ka blizoj i usputnoj pumpi. Tu smo porazgovarali -  ja sam to selo i pogled na kanjon vec prezalio, ali Pedja je pokazao da je bolje shvatio lokalnu topografiju (mada sam ja cele zime bistrio nGoogle earth i Maps) regije i rekao da bi trebalo da imamo priliku da se odvojimo sa magistrale i obidjemo sve to. Tako i bi! 

 

Na sirokom, carskom drumu, u mestu nesrecnog imena Karies i skoro nadomak Janjine, tabla: “Monodendri”! Samo sto se nisam upisao od srece.

 

Put se od magistrale penje tempom kao da se uzlece avionom. Da ne davim (imate Google Earth, vecina ako ne svi ovi putevi sun a Street View-u), za jedno sat ili tako nekako fantasticne, krivudave voznje, stize se u Monodendri, najvise mesto nizu slicnih na usponu ka visoravni. Sva su lepa, skockana i strma. Popili smo kafu,odnosno (Nes) frape i nastavili ka tacki po imenu Oksia (Oxia).

 

10383735_10205815964534844_278627518960911159938_10205815991095508_1938988261133

 

11118639_10205815970214986_1476023848549

11144963_10205815969294963_7869375670042

11313100_10205815989655472_8696327844742

Monodendri, odnosno - Jedno Drvo.

 

Iz Monodendrija zapravo treba obici i Oksiju i manastir Svete Petke (Moni Agias Paraskevis, Μονή Αγίας Παρασκευής), uklesan u liticu. Ovo drugo, medjutim, zahteva oko sat pesacenja – u cizmama i odelima, sa kacigama i tank torbama to je previse cak i za euforicnu Biljanu). Oksia je ionako ubedljivija, rece nam devojka koja nas je posluzila u kaficu.

 

 

11109160_10205815963854827_2523304788956Penjuci se jos i jos i jos, put prolazi kroz predeo sto ga zovu Kamena Suma. Fotka sama objasnjavaja otkud to ime. Uopste cela ta oblast nosi obelezja te neke, rekao bih kraske erozije gde voda topi neke, a ostavlja druge slojeve kamena. 

 

Prelepo, bre - ali, smesno naspram onoga sto sledi iza. Oksia. Tacka osmatranja na juznoj litici kanjona Vikos, tacno nasuprot mesta gde se stotinama metara visoke zidine cepaju i otvaraju u poprecni kanjon, stvarajuci oblik, odatle gledano, obrnutog slova T. Meni jos zuji u glavi!

 

Oksia je, prema izvorima na netu, uklesana u liticu na 490 metara iznad dna kanjona. Vertikalno. Iza osmatracnice-balkona nastavlja se put, “uz sopstvenu odgovornost.” Samo par desetina metara dalje, zavrsava se. The End.

11146500_10205815965534869_4673677809672

 

11312901_10205815965934879_3322422566960

 

11065869_10205815965574870_6032062321269

Ko bolje pogleda, u sredini levo na toj stazici videce Biljanu - crvena tacka, to joj je kosa. Bez brige, ono iza nje nije medved, nego njen muz Pedja.

 

11218581_10205815989695473_7671354672210Ni ovo nije medved, nego sam to ja.

13491_10205815962534794_3157304581136069

 

11262359_10205815963774825_1670980386708

 

Tu smo, na kraju, mezetili malo. Bilo nam je ozbiljno tesko da se odvojimo.

 

Videli smo potonjih osam dana jos svasta. Najmanje tri dana imali smo fantasticno putovanje, manje utabanim stazama i kroz neverovatnu prirodu. Ipak, posle ovoga, barem meni sve je bilo malo manje velicanstveno.

 

E, sada stvarno Peloponez!

 

Ali prvo: The End!

11040170_10205815989135459_6801863682089

 

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Ne silazi, 5538 postova
  • Lokacija: Kraljevo
  • Motocikl: XT1200Z Super Tenere

Svaki put kada odem u Grcku motorom, pronadjem neke skirivene dragulje, koji mi iznova potvrde da je Grcka fenomenalna moto destinacija. Ispunjava bukvalno sva moguca ocekivanja.

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1190 postova
  • Lokacija: Beograd - Cherry Spa

Hvala, drs.

 

Doktore, samo oko Vikosa bilo je jos mesta koja sam zeleo da obidjem, ali nije bilo vremena, jer put preko Albanije je trajao satima duze nego sto smo mislili. 

Pritom, bukvalno bilo koje odvajanje puta da ispratis, vodi ili u planinu neku ili niz obalu.

Tvoju pricu sa Peloponeza sam gledao par dana pred nas polazak... Pominjao sam ga i razmisljali smo, ima li lufta - trebalo je, ustvari, da preskocimo Atinu i da obidjemo jug poluostrva. Next time!

;-) 

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • U prolazu, 77 postova
  • Lokacija: Zemun
  • Motocikl: Honda VTX 1300s

Odličan putopis!

Mislio sam da idem kod Peđe da mi sve ispriča, ali vidim da mogu i ovde sve da ispratim... Pa kod Peđe samo na kafu... :)

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1190 postova
  • Lokacija: Beograd - Cherry Spa

Odličan putopis!

Mislio sam da idem kod Peđe da mi sve ispriča, ali vidim da mogu i ovde sve da ispratim... Pa kod Peđe samo na kafu... :)

 

A na sta, ako ne na kafu?  ;) Sad mi treba njegova pomoc, nisam najbolje popamtio kuda smo prosli Peloponezom, sve mi se zdzumlalo u glavi.

 

 

Sledeci put hocu i ja u taj Papigo! Prelepo :care:

 

Ja cu sigurno opet! Ali na najmanje dve noci - tako moze covek da se rastereti, pa malo i da hoda.

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1190 postova
  • Lokacija: Beograd - Cherry Spa

Sa Vikosa smo se sjurili do Janjine, i dalje na jug. Cilj nam je bila Patra. Spustanje sa planina ka obali i ekvatoru (dobro, de) obelezio je snazan rast temperature. Palo je skidanje unutrasnje membrane (termo nisam nosio i nije nedostajala cak ni kada se vozilo pored snega). Put je dobrim delom dosadan – ne samo zato sto je to deonica posle spektakularnog Epira, nego jer zaista jeste. Pred Amfilohijom (Amfilochia, Αμφιλοχία) prvi put smo vozili uz more.

 

11334170_10205931382420219_7016085648326Amfilohija. Na "dnu" veoma dubokog i uskogrlog zaliva. Vise jezero nego more, ako se ja pitam.

 

Elem, pred mostom kod Patre bila je velika guzva i vozilo se nervozno. Grad je veci nego sto sam ocekivao, a nakon kontakta sa jednim drugarom Grkom, dogovorili smo se da se sjurimo malo na istok, do Egija i da se tu smestimo. Dobro smo uradili, jer nasli smo hotelcic na samoj obali za veoma pristojne novce (25 i 30 evra). Tu pade i prvi giros ove godine. Posle me je i drugar vodio negde u ponoc, na jos neku tako zdravu hranu.

 

11351311_10205931394060510_3519934721809

Most kod Patre. Odnosno Most Rio-Antirrio

 

11037218_10205931396220564_6291260679249Pogled iz sobe u Egiju (Aigio, Αίγιο). 

 

11224759_10205931382740227_3892020715367

Tegobe putovanja uvek ostave trag na medjuljudskim odnosima. Malo sam ga umlatio, pa se smirio. Salu na stranu, u tih 10 dana imali smo 0 (nula) problema.

 

1960984_10205931382180213_46953200483477Verujem da je jedan od razloga sto smo se hranili zdravo i postujuci ono: dobar dorucak, lagan rucak i nista za veceru. Osim slatkisa. Pod brdom slaga. 

 

11037218_10205931396100561_4534036980337

Pozornica za frappe (http://en.wikipedia.org/wiki/Frapp%C3%A9_coffee) pred nastavak puta. Jos ovo, pa se vracam drumskoj prici: jednim od licnih dostignuca smatram to sto sam Pedju, koji pije samo kratki i gorki ekspres (bljak), navukao na frapedaki! Idemo dalje...

 

Narednog dana ponovo smo isli u Patru, gde je Pedja dobio nove plocice za zadnju kocnicu (ne znam posto, ruke mu servis nije naplatio), pa smo zavili obalom Peloponeza kontra kazaljke na satu sve do Pirgosa, opet dosadnim putem, gde smo skrenuli ka unutrasnjosti i Olimpiji. Da, baklja svake cetiri godine i tako to.  Temperatura – jedno 30C. Uz pomisao na cizme, moto-pantalone, jaknu, kacigu i tank-torbu… Volontirao sam da cuvam stvari u hladu, te sam preskocio obilazak. Pedja i Biljana su se vratili prosirenih vena i sa suncanicom.

 

Od Olimpije smo presekli Peloponez prema zapadu. Uglavnom je sve brdovito, povremeno planinsko i mnogo vise zeleno nego sto sam ocekivao. Doduse, bio je sam poicetak maja. Ne mogu u detalje, a nije ni bitno – verujem da je svaki put slican i svaki bi vredelo proci. Gore, dole, levo, desno i tako satima i satima. Mesta rastrkana po sumama i brezuljcima, reke, potoci, pa onda planine i sela ukopana u bokove strmih planina, gde je zemljiste ocigledno retka roba, pa je i groblje posadjeno na terase…  U to doba godine, kao sto rekoh, zeleno, al ii belo, zuto, ljubicasto, sve mirise dok se vozi – ako neko nekad zaboravi zasto voli motor, eto mu predlog za terapiju i podsecanje. Ne znam gde smo sta fotkali, evo samo malo ilustracije:

 

11246250_10205931384380268_7137044073811

 

1979917_10205931384940282_70772024619946

 

 

11110902_10205931397780603_1180307097675

 

11181964_10205931398540622_4359333161600

 

11020728_10205931399300641_4111323291925

 

11145241_10205931385580298_2315364792873

 

11289565_10205931386820329_6216160403718

 

885583_10205931387420344_494164192227314

 

1960919_10205931390740427_86447262917654

Ono stepenasto je groblje! To je samo Biljana shvatila, inace bismo stali da bolje fotkamo, mozda i obidjemo.

 

1617280_10205931400660675_25145512668264

 

11265484_10205931400700676_7906628036847

 

 

 

 

10333484_10205931401020684_8873481295568

 

10995693_10205931402740727_4196698535215

 

 

Pri kraju puta preko Peloponeza, spustamo se sa planina u ravnicu. Drugi put (posle spustanja iz Monodendrija ka Janjini) osecam se kao da slecem avionom. Cilj nam je Mikena. Opet manje zanimljivim putem, prvo glavnim, potom i sporednim, stizemo do nje – celo brdo pred nama, svuda zidine nekakve i ljudi poput mrava na mravinjaku. Pogled na velicinu mesta i nagib kojim se penje obeshrabruje cak i Biljanu (Pedjin uzdah olaksanja bio je dirljiv). Umesto da se njih dvoje pentraju, a ja opet da cuvam stvari, popili smo po frape u selu malo ispod i nastavili za Atinu.

11056565_10205931402580723_3553302424666

 

 

11393370_10205931403220739_7105751240390

Mikena

 

 

Isli smo dalje autoputem, te nije vredno nekog pomena. Ni Atinu necu da opisujem, osim sto cu reci, mogli smo i bez nje. Proveli smo, medjutim, dve noci.

Narednog dana puta, nama sestog na tockovima, krenuli smo dalje, sa okom na Leptokariji – mestom dovoljno poznatom iz reklama da ne treba ubacivati engleski i grcki naziv. Ali, mada jesmo najveci deo razdaljine planirali autoputem, imali smo dva silaska sa glavne dzade. Prvo smo kod Agios Konstantinosa sjahali da obidjemo Kamenu Vurlu, gde sam se ja podsetio nekih momenata samo meni bitnih. Produzili smo do Termopila i spomeniku Leonidi.

 

11110561_10205931403780753_7029764844408

 

11059388_10205931404020759_6006853233882

 

11336798_10205931404340767_4358994041898

 

11393426_10205931405060785_8549918746593

 

885583_10205931405220789_818902034937124

 

10931675_10205931405700801_6460632726498

Bljestalo je toliko da nije moglo da se gleda! Leonidas gologuzi.

 

Onda smo odlucili da magistralom nastavimo do Volosa, gde smo planirali sledeci, znatno duzi „detour.” Naravno, promptno smo se izgubili i (cini mi se vecno) lutali po Lamiji, a i kada smo se dokopali Volosa, guzva u gradu uz radove po glavnim ulicama naterali su mi ledja u znoj. Ali onda - e, to je sledeci i poslednji post.

 

 

11141113_10205931406900831_5672908232077

Izgubljeni izmedju Termopila i Lamije!

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 898 postova
  • Lokacija: Paracin
  • Motocikl: Honda forza 250

Mi smo od 14-24 juna na Sitoniji :na_glavi: Jbg, zena odlucuje i rekla mi je da se ja ne mesam puno u svoj zivot kada imam nju.

Nego,psoto si ti svetski putnik i cesto putujes juzno, javi se kada prolazis pored Paracina, voleo bih da se vidimo :takoje:

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1190 postova
  • Lokacija: Beograd - Cherry Spa

Ne idem baš tako često. Idući put, 11. jula, opet ću na Tasu sa sinom i opet ćemo samo da projurimo. Bolje da se pogodilo ovako, u nekoj relaks varijanti - a to može manje-više kad god!

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja