Jump to content

Moto Zajednica

Saša Jack

Članovi
  • Broj tema i poruka

    1440
  • Pridružio se

  • Posetio poslednji put

9 Pratilaca

O članu Saša Jack

  • Rođendan 16.09.1974.

Profile Information

  • Pol
    Muškarac
  • Lokacija
    Zemun
  • Motocikl
    KTM 1290S Adv;Yamaha Tenere 700 Rally; Piaggio Beverly 300ie 2010: Vespa 300GTS 2015

Poslednji posetioci profila

9921 profile views

Saša Jack's Achievements

Drug član

Drug član (4/6)

7,8k

Reputacija u zajednici

  1. Eswatini (Svaziland) Kraljevina koja je veličine od Beograda do Aranđelovca. Mešavina Zambije i Zimbabvea. A mene ipak podseća na Yugoslaviju 90-tih godina. Mnogo uličnih tezgi. Nikakva posebna obeležja grada i nikakav osećaj da sam u drugoj državi. Na granici Veoma kulturni, a sam glavni grad Mbabane, nikakav. nekoliko visokih zgrada, jedan hotel u centru i pijaca odmah pored. Cela država, ne računajući glavni grad, sa mnogo malih kućica pored magistralnog puta. Dugačkim livadama i planinama u dljini koje su prirodna granica sa Mozambikom. Država kroz koju se prođe samo zato što je bila usput, ali nikako vredna vremena provedenog u njoj.
  2. Zimbabve Meni će u pamćenju ostati kao država sa nenormalnim drndanjem na granici. Prašnjavim i putevima punim rupa i državom gde Sunce bije kao da ga ima nekoliko komada. A voda se pije mnogo. I u sebe i preko sebe. Putarina se ne plaća za motocikle, a i ne znam zašto. Svaka rupa i nedovršeni deo, ne auto puta, već lošeg magistralnog puta čini da je osećaj velikih razdaljina, još dalji. Kamioni, prašina, domaće i divlje životinje...lokalni prodavci pored puta, voda, kukuruz, voće(uglavnom banane), sve su ovo oznake države. Harare, mračan, sunčan i sa policijom koja prilazi i pita zašto slikam grad?! Nemam lepih reči za ovu državu, nisam imao nikakav poseban problem, ali osećaj i puno grlo prašine su učinili svoje. I ti trenuci kada vozim off road po 10-20-30 km u cugu, pa opet, pa opet, čine da sam sebi više puta rekao: "Sad da padnem, samo da dohvatim vreću za spavanje iz motora i probudim se sutra i nastavim"
  3. Zambia Država u kojoj ne znam ni sam zašto sam bio. Viktorijini vodopadi se bolje vide iz Zimbabwea, a opet kada sam već bio tu, morao sam da je vidim, bar njen deo i glavni grad. Grad Livingston u kom sam bio me je prijatno iznenadio. Turistički nastrojen, zbog obližnje reke Zambezi, Viktorijinih vodopada i same četvoromeđe Bocvane, Zambije, Namibije i Zimbabvea. sam grad nije ništa posebno. Glavne ulice, široke i prljave, sporedne, male i prašnjave. Smeštaj u kom sam bio, je odličan! Malo hipsterski, ali sa šmekom. Zeleno veliko dvorište, mali apartmani svuda u krug, bar sa dobrom muzikom i dobra atmosfera. Cena mala, doručak odličan. Lusaka, glavni grad, prljav. Sa mnogo prosijaka i gužvama u saobraćaju. Grad u kome noću nije bezbedno šetati.(u principu nije nigde u ovim krajevima, ali ovde posebno naglašeno). Noću je osvetlenje ugašeno, a struja se gasi u skoro celom gradu. Uz put mnogo propdavaca, banana, raznog voća i velikuh dzakova sa ugljem (ne znam zašto prodaju ugalj, ali baš ga mnogo ima). Tokom šetnje kroz glavni grad, mnogo ljudi koji spavaju na zemlji. Mnogo komaraca. Malo osmeha. Nikako za preporuku i vraćanje u ovu državu.
  4. Botswana Po našim razmerama, velika zemlja, nekoliko puta veća od Srbije, ali samo sa 2 miliona stanovnika i preko 300000 slonova koji slobodno šetaju. Takođe, mnogo drugih divljih životina koje sam sretao uz put i pored puta. Žirafe, zebre, babuni, nojevi, zmije, hijene i mislim da su bili mungosi. I naravno, već pomenuti slonovi. Čudan osećaj kada životinje viđene samo u ZOO vrtu vidiš na 2-3 m od sebe kako uživaju u slobodi. I za 4 dana koliko sam bio tamo, nisam video mnogo ili jesam, ali može još mnogo toga. Glvni grad Gaborone je čudan, sa delovima koji su skupi, bogati, a i sa nogo delova neuređenih sa sirotinjom i prljavštinom. Ova zemlja nije nimalo jeftina, sve je značajno precenjeno i iskreno ne znam razlog. Smeštaj, hrana i gorivo(cca 1.5 eur) Cela zemlja se okreće turizmu, a opet imaju šta i da pokažu. Životinje, netaknutu prirodu, jezera... Ono što nisam video, jeste Okavango Delta, veliko prostranstvo, delta koja b ukvalno izvire u pustinju, a zatim opet nestaje u pustinji Kalahari. Nisam video zato što mi je savetovano da nema svrhe, pošto na nekoj poziciji na koju se dođe, ne može ništa posebno da se vidi. Putevi su prosečni i ima dosta neasfaltiranih puteva koji služe kao prečice do nekih lokacija ili skraćivanja rute. Zemlja koju vredi ponovo posetiti i posvetiti više vremena.
  5. Momci, moram danas do Niša(ima dobra voznja, prethodne dve sam proustio), ali za koji dan pisem malo utiske o zemljama kroz koje sam prolazio, ljudima, motociklu…
  6. Nisam. Sutra. Posao me gazi pa sam tek sutra slobodan. To je najbitnija stvar po povratku.
  7. Naklon do poda motociklu koji me nije izdao. Izdrzao sve kilometre, Sunce, prasinu, kise i razne van asfaltne avanture. Poslednji pozdrav za Johanesburg. Vidimo se sledece godine!
  8. 26-ti dan u ovom delu sveta. Po povratku ću napisati nešto o svemu, moja mišljenja i viđenja. A danas, opet malo turistički da se vidi grad. I moram da priznam, ništa posebno. Bar ne meni. Mnogo mi se više svideo Cape Town. Ali to je već neka druga priča i stvar za polemiku. Johanesburg je grad koji je nastao tako što je otkriveno zlato. Jedini grad koji se ne nalazi na nekoj većoj reci ili moru/okeanu. Ceo grad se nalazi na 1000m nadmorske visine pa je vrlo lako da se zadišete bez ikakvog razloga ili manjeg napora. A opet grad u kome je živeo Nelson Mendela. Čovek bio na robiji baš dugo, a onda bio predsednik u dva mandata i narod ga je voleo. Voli ga i sada. Johanesburg(Joburg, kao ga zovu lokalci) kao takav jeste veoma velik i u priči sa taksistom ima nekoliko delova koji su bogati i skupi, ali ima i nekih u koje jednostavno niko ne ide. Tamo slabo zalazi i policija, a taksisti ne primaju vožnje. Velike različitosti kroz ceo grad. Od bogatih delova sa privatnim školama, velikim kućama i prelepim drvoredima. Do delova gde je sve prljavo, zapušteno i po ulicama spavaju ljudi. Ono što je vidljivo za celu Južnu Afriku, da sve kuće, objekti, škole…imaju visoke ograde i na njima žicu kroz koju ide struja. A svi imaju ugovore sa privatnim obezbeđenjima koje dolaze na svaki poziv. Ipak, ljudi su nasmejani, kulturni. Žele da pomognu ili da ustupe prednost. Nema nervoze, bezobrazluka ili bitnosti. Sutra idem u obilazak jedne bitne lokacije u ovom gradu, a onda u garažu da raspakujem i operem motocikl.
  9. Prvi dan od kada sam došao u Afriku da imam viška slobodnog vremena. Nalazim se u centru Johanesburga, deo grada koji se zove Sandton. Mnogo visokih zgrada, poslovnih centara, hotela, restorana. Potpuno drugačija slika od svega onoga što sam viđao tokom ovog putovanja. Kontrasti. Sirotinja,loši putevi, prljavština. Ovo ovde liči na moderne evropske gradove, čak i više od toga. Sutra idem malo da obiđem širi centar grada, a posle se pripremam za povratak u Beograd.
  10. Iskreno, nisam srecan zbog toga. Kada su tako velike kilometraze, sve se svodi na voznju, bez ragledanja. 200-300km dnevno je u redu. sve preko 400km je dosta. Ovo je veliko prostranstvo pa mora tako. Moj licni rekord je 1150km u danu. Auto put. Genova - Beograd i 760km bez imalo autoputa. Da znam, nisam bas normalan.
×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja