Posle moto skupa u Šapcu, defilea kroz grad, uželeo sam se otvorenog puta.
Nedelja, lepo vreme, pomalo oblaka, al nije strašno...Ideja, moto staza u Jazku...
Preko Rume prema Vrdniku...
Priroda predivna.Pošto sam išao starim putem od Rume prema Vrdniku, tek po koji
auto. Polja žita i sa jedne i druge strane...
Malo vožnje, malo slikanja i eto Vrdnik... U Vrdniku manastir Ravanica...Kada sam se upisivao
posle davanja priloga, poželeo sam zdravlje svim ljudima ovog sveta...Nekako mi tako došlo...
Posle Vrdnika, selo Jazak. Poznato po točionici vode i stazi za moto kros.Taman sam stao sa strane
u selu da slikam crkvu, /bio je neki vašar/kad puče nešto otpozadi, motor se zanese...Okrenem se,
riba u autu viče šta stojiš tu i kreće da nastavi dalje... Tek posle čistog, izvornog srpskog jezika staje.
Silazim sa motora, da vidim šta je i ustanovim ništa, ni ogrebotine. Verovatno je udarila u gumu branikom.
I stanem i uslikam crkvu. Eto dobro je ipak bilo ono što sam išao u manastir...
Nastavljam prema stazi za moto kros. Pa ono nije normalno. Svo poštovanje onoma koji se voze po onoj stazi.
To je za svaki respekt. Kroseri, enduraši svaka čast...
Oblaci se približavaju sa Fruške Gore, promiču prve kapi kiše, valja bežati...
Na motor i beži, nije mi se nešto kisnulo...Pravac Sremska Mitrovica. Put prelep, nema saobraćaja.
U Sremskoj Mitrovici kafica, pa preko Drenovca za Šabac. U selu Drenovac nesvakidašnji prizor.
Gnezdo na vrhu bandere sa rodama...
Ubrzo stižem u Šabac, uspeo sam da pobegnem od kiše. Lepa vožnjica, oko 170km. Napunio baterije,
da nije one lude što me udari sve super. Pogledam još jednom motor, sve ok, nema ničeg, ni ogrebotine... uh super...
Pozdrav... :)