Od izbacivanja prvog S1000 je ista situacija. Oni prodaju motor u radnjama već nadrkan maximalno (kao i kod nemačkih automobila, pretrpano svim i svačim), u stock i track day situacijama su konkurentni+ ali ima jako malo prostora za tuning za trkanje na WSBK nivou.
Miller je još nekonstantniji od KTM. Ako im se pogodi frekvencija imaće povremene uspehe. Ništa više. Voleo bih da grešim.
Što se Marqueza tiče... mislim da bi u pogodnoj situaciji ladno prešao u Ducati a u Yamahu ne baš. Naravno, situacija može da se promeni znatno u sledeće dve sezone, možda budemo gledali i prevremeni raskid ugovora. Svakakve šigumice su se dešavale u istoriji.
To je sve sića u poređenju s količinom para neophonom da se dizajnira, razvije potvrdi kvalitet... nečemu što se na kraju prodaje (s gubitkom) za €50K. Tu igru Japanci više nisu spremni da igraju jer vide kraj ICE-u u ovom segmentu. Cediće ovo što imaju sa minimumom ulaganja dok struja ne preuzme.
Dobro pitanje. Mislim da nema veze gde se prodaje ako je po lokalnim normama. US i EU norme nisu identične. Zvanične norme su skoro svugde dosta stroge.
Ne isplati im se ulaganje u razvoj takvog motora, ne mogu sa japanskim bedževima da ih prodaju šminkerima za tolike pare.
A trkačka populacija je jako mala i već saturirana Ducati-em i BMW-om.
Čini mi se da smo videli sve od Japanaca što se tiče ICE sportskih motora.
Juče je u 35. godini umro Keith Farmer, jedan od uspešnijih BSB takmičara.
Uzeo je titule u superstoku 600 (2011), 1000 (2012/2018) i supersportu (2017). Vozio je za TAS racing, PBM, Bulidbase Suzuki...
Penzionisao se prošle godine zbog posledica od mnogobrojnih povreda.