Kad bi gledao na to da uvek sve bude isplanirano u minut,da uvek imam para za gorivo,smeštaj,jagnjetinu,cevape "kod Želje",... Ja nikad ne bi ni krenuo na put. Para inače nikad nema dovoljno (užina,rata za ekskurzije,patike,jaknešoping...),pa ja sracunam da ima za benzin i za neku jeftinu klopu. Sve ostalo je tu da se nadje ako zatreba.
Za prvu vojnu vreću sam dao nove farmerice i nju i sada koristim. Šator dugo nisam ni imao nego sam spavao u vreći kraj motora. U privatnom smeštaju sam prvi put spavao prošle godine kad smo išli na Djerdap i to samo zato što smo kasno krenuli pa smo već u noć stigli.
Ove kombinacije sa sobom i rezervacija smeštaja priznajem samo kada su deca i žena u pitanju. A pošto moja gospoja ne ide sa mnom na višednevne vožnje motorom i ne marim mnogo za to. Ako se stvari promene na bolje,možda se ja preselim u sobu i krevet,a možda i ona proba šator. Samo da nije tih bubica prokletih...