E, pošto burazer vozi CX5, da ispričam. Odem ja pre dva, 3 dana na plac, da vidim Mazdu CX3. Da dam moju Hondu i da doplatim. Gledam ja onu Mazdu, lepa spolja, volim ja taj dizajn. Uđem unutra, kad prvi utisak, tesno! Tesno jbt! Kako tesno? Okrenem se ja levo desno, osećaj mi kao u mom Civic-u, samo ne sedim onako zavaljeno nego kao u kombiju. Dobro, hajde dalje da vidim šta se nudi, unutra kakav je. Gledam, ono full oprema, međutim ne radi me. Još Mazda ima one tupave točkiće za klimu. Dizajn lep. Očuvanost, pa, lošiji nego moj. Moj prešao 150k ovaj 160k. Hajde rekoh sebi, da upalim. Nema ključ? Opa! Nekada je ovo bilo omiljeno lopovima, ali dobro, druga su vremena... Upalim. Čk, čk, čk, čk... Mali dizel 1.5. Rekoh majstore ček da zatvorim vrata da čujem dihtuje li. Čk, čk, čk, čk... Ugasim i izađem iz vozila da porazgovaram sa prodavcem. Koliko da ti doplatim? Znaš ovo, ono, Dža ili bu, 5000! Pet hiljada. Jer ako je drugačije, nema njega u tome... Ništa, ispričamo se tu kao najrođeniji i drugarski rastanemo.
Dao bih mu dve. Možda.
Verovatno ne bih ni dve. Mazda je sjajan auto, vozio sam ga i imam odlično iskustvo. Međutim meni je taj čk, čk momenat skroz bzvz. Ne treba zaboraviti da je to šminkeraj, da treba da prede na semaforu, a ne neko terensko vozilo koje treba da škripi i grmi... A i unutra je izgledao kao da je prešao 250, a ne 160k km.