Pazi kad mi se pre desetak i više godina desilo nešto slično. Kod mene u komšiluku, u raskrsnici, stanem da propustim kola sa desne strane jer sam hteo da stanem na trotoar preko puta pa reko nek prođe da se natenane popnem bez žurbe. A on ko veli, ajde ti jer on skreće što znači da menja pravac kretanja pa me pušta. Ja mu pokažem rukom da krene, on meni pokazuje rukom da prođem. A znamo se likom tu iz kraja. I tako par puta jedan drugom mahnemo i počnemo obojica da se smejemo. Ja na kraju skinem kacigu a on izađe glavom kroz prozor i krenemo da se izvinjavamo jedan drugom i ono "izvoli, ajde ti, neka ajde ti, ma ja idem u radnju, nema veze samo ti prođi..." a iza nas se već nakupilo par kola i svi u zbunu gledaju šta se dešava. Mi zaglavljeni u raskrsnici, smejemo se i mašemo rukama a valjda bi trebalo da se psujemo, šta li.
epilog, ja mu kažem da svratimo u kafanče na ćošku da popijemo kafu jer je bilo oko 10 ujtru te tako obojica završimo na suprotnoj strani na trotoaru, parkirani, na kafi u baštici. Da stvar bude smešnija, isto nam se desilo posle nekog vremena ali smo se tada samo pogledali i odma parkirali pred kafanče, da se ne mlatimo po ulici. Još je on bio sa ženom pa se sita ismejala kad smo joj pričali zašto smo bez reči stali pred kafanče. Fin čovek, i danas se redovno ispričamo kad se vidimo na ulici. Sramota me da priznam, nikad nisam zapamtio njegovo ime a verujem da ni on ne zna moje ime ali nam to i nije bitno. Nekoliko puta smo popili piće na ćošku i siti se ispričali o svemu i svačemu.