Eto, večeras se vraćah od kuma i u Vardarskoj ulici, uzbrdo, vidim kola na sred džade i neki tip izlazi i pozdravlja se sa ostalima u kolima. Stanem na dobrih 5-7 metara iza, ko velim, da ne svetlim pravo u retrovizore, da se ne guzim, da ih ne nerviram... itd, itd... Kad kretoše kola nizbrdo unatraške, pravo u mene. Čujem kako krcka ručna i ugasi se motor. Aj opet kreši, gas, gas, gas, 5000, 7000 obrtaja, smrdi lamela (kandela lamela) trt, trt trt... ugasi se opet. Vidim ja da devojka (provalio sam po raznim pokazateljima da je žensko > ) ne ume da krene pod ručnom. A strma ulica do zla boga, te ti se ja lagano vratim skoro do Južnog bulevara da ona, jelte, ima dovoljno mesta da krene. Nešto nisam smeo da se usudim da se provučem između nje i parkiranih kola. Šta ja znam, glupača će uspeti da krene baš kad sam pored nje i eto belaja.
Da ne dužim priču, iz petog puta nije uspela da krene i skoro me stigla u Južnom bulavaru. Ja svirnem par puta i krenem da je obilazim sa leve strane kad ti momak sa suvozačkog mesta pita "alo, matori, jel ti treba neka pomoć? Nešto ti nije jasno".
Prvi put za mnogo godina od kad ne nosim vatreno oružje mi bi žao što nemam tetku za pojasom da mu objasnim da njemu treba pomoć i da mu pojasnim sve što mu nije jasno. Umesto toga sam mu rekao da njemu treba mnooooogo pomoći i da mu želim brz oporavak kad stignu tamo gde su krenuli.
Eto zašto je važno držati propisno i odgovarajuće odstojanje. Da sam joj se suviše priguzio, ne bih imao vremena da uteknem nizbrdo u rikverc već bi me pregazila ko plitak potok. Nije odstojanje važno samo u slučajveima naglog i neočekivanog kočenja, već je važno biti dovoljno daleko i kad kokoš ne ume da krene pod ručnom. Zapravo sam samo to hteo da kažem i nadam se da gore pomenuta kokoš ne stoji još u Vardarskoj pokušavajući da krene ili je njen "vitez" seo za volan te su stigli bar do Cerske ;D ;D ;D