Juče, iz sporedne ulice bvez gledanja me iseče auto, nakon par desetina metara usporava preko ležećeg i nakon ležećeg se ukopa u mestu, posle par sekundi upali sva 4 - ja se već isuviše primakao, meni auto iza isto... Svirnem, neka besna napumpanih usta snajka viče na mene - šta hoćeš, ima mesta da se prođe... Valjda je stala da pokupi dete u vrtiću. Svu su toliko samoživi da nije realno, samo ja nikako da se naviknem na to...